U časnom Kur’anu i u hadisima se ljudi pozivaju na razmišljanje.

U Kur’anu se razmišljanje spominje kao odlika pametnih.

U stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju Nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!”

Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže:

“O Ibn Mes’ude. Kad god želiš nešto uraditi, uradi to znanjem i razumom, i čuvaj se djela bez razmišljanja i znanja, jer Veličanstveni Gospodar kaže: I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela.”

 „ Dva rekata lahkog namaza protkana promišljanjem su bolja od namaza tokom čitave noći.”

I također kaže:

“Znak pametnog je da kada želi govoriti – razmisli; pa ako bude dobro – govori i okoristi se, a ako bude loše – ne govori i ostaje siguran.”

Jedan čovjek je otišao kod Poslanika, s.a.v.a., i rekao: “O Božiji Poslaniče, posavjetuj me.” Poslanik ga je tri puta pitao: “Ako te posavjetujem, hoćeš li poslušati moj savjet?” Čovjek je tri puta odgovorio: “Da, Božiji Poslaniče!” Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Savjetujem te da kada god želiš nešto uraditi razmisliš o posljedici toga djela. Uradi to ako će biti ispravno, a napusti to ako će biti pogrešno.”

I još  je rekao:

“Najbolji ibadet je neprekidno razmišljanje o Gospodaru i Njegovoj moći.”

Dževadi Amoli, Ključevi života sv.1