Napredak ili nazadak, sreća ili nesreća čovjeka ovise o njegovoj supruzi.

„Čovjek se iz okrilja žene uzdiže na nebesko putovanje (mi’radž).“

Ljudi koji na bojnim poljima ili na društvenoj sceni preuzimaju na svoja pleća veliki teret, suočavajući se i boreći se s teškoćama, čvrsto uporište i odmorište nalaze u svom domu. Oni u svom domu pronalaze utočište i obnavljaju svoje snage. Hazreti Fatima je bila svjesna ove teške i osjetljive obaveze žene, te je samu sebe pripremila da bude izvorište snage i obnove energije svoga muža. Kada bi se hazreti Ali vraćao kući ona je poput leptira lepršala oko njega, razgovarala s njim i pružala mu smiraj i utjehu kroz razgovor. Interesovala se za događaje i teškoće koje je proživljavao pokušavajući ga razgovoriti i olakšati mu teret. To potvrđuju i riječi hazreti Alija: „Svaki put kada bi me obuzelo neraspoloženje, tuga ili žalost odlazio bih kući i gledao u lice hazreti Fatime, a tuga bi napuštala moje srce.“

Hazreti Fatima je dočekivala svoga supruga na sljedeći način: čistila bi njegovu krvavu odjeću, previjala njegove rane, razgovarala s njim pružajući mu utjehu, pitala bi ga za situaciju na ratištu, hvalila bi njegovu požrtvovanost i hrabrost i bodrila ga u borbi protiv neprijatelja Božijeg Poslanika. Ona je znala da hazreti Ali neće moći u potpunosti biti posvećen borbi ukoliko ne bude siguran i spokojan po pitanju svoga doma i svoje porodice.

Skroman život

Osvrnemo li se na hazreti Fatimin odnos prema domu, zapazit ćemo niz posebnih odlika. Skromnost i jednostavnost hazreti Zehrinog života je nešto što nam snažno privlači pažnju. Ove odlike su bile primijetne u svim aspektima njenoga života. Njen život je bio daleko od života onih koji svojim imetkom i postupcima nanose bol drugim ljudima  uništavajući njihove i živote njihovih porodica.

Tajna intelektualnog i duševnog smiraja čovjeka krije se u jednostavnosti života, što je ujedno i sredstvo približavanja Bogu. Što više naginjemo jednostavnosti i skromnosti, to smo bliži Bogu, a ujedno nas to spašava brojnih društvenih teškoća i problema.

Premda hazreti Zehra nije bila siromašna, njen život, njena odjeća, njeno ponašanje i ophođenje je odisalo jednom posebnom jednostavnošću i skromnošću. Ni ona ni njen suprug nisu naginjali bogatstvu. Po povratku sa bojišta hazreti Ali je znao donositi štit pun zlata, potom bi sjeo ispred kuće i sve što je donio podijelio bi u ime Boga. Zatim bi otresao svoju odjeću, okrenuo se i ušao u kuću.

Hazreti Zehra je bila kćerka prvaka svijeta islama i cijelog sistema egzistencije, hazreti Muhammeda, pečata svih poslanika, a njena majka je bila najbogatija žena u Hidžazu. Uprkos tome vidimo je kako u svojoj prvoj bračnoj noći daruje prosjakinji svoju svadbenu haljinu i samo u staroj iznosanoj haljini ulazi u kuću svoga muža.