Pozivanje kršćana na proklinjanje onog ko nije u pravu

Iako su kršćanski učenjaci šutjeli i nisu imali šta reći kada se spustio časni ajet:

إِنَّ مَثَلَ عِيسَى عِندَ اللّهِ كَمَثَلِ آدَمَ خَلَقَهُ مِن تُرَابٍ ثِمَّ قَالَ لَهُ كُن فَيَكُونُ

Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: “Budi!” – i on bi.

(Ali Imran, 59)

u kojem je predočen teološki dokaz, ipak se nisu povinovali ovoj jasnoj istini. Stoga je Uzvišeni rekao Časnom Poslaniku:

Ti si se raspravljao sa strašljivim ljudima putem i zbog tvog neospornog znanja istina im je postala jasna. Ako je oni, nakon što su čuli dokaz i shvatili istinu, i dalje ne prihvaćaju, zbog inata i svojeglavosti, i ako formalno gledano i dalje imaju neke sumnje, pozovi ih da prokletu onog koji laže i mole se da oni koji poriču istinu budu kažnjeni.

Budući da je mubahela vječna mudžiza časnog Poslanika, bit će korisno kratko je pojasniti:

Mubahele znači “preklinjanje, prizivanje i ponizna molitva”. Prizivanje se ponekad čini zbog spuštanje berićeta, kao kada se od Uzvišenog Gospodara putem namaza traži kiša, a ponekad da se otkloni neka nedaća, kao:

رَبَّنَا اكْشِفْ عَنَّا الْعَذَابَ إِنَّا مُؤْمِنُونَ

Gospodaru naš, otkloni patnju od nas, mi ćemo, sigurno, vjerovati!

(Ed-Duhan, 12)

Ponekad je to dova za spuštanje kazne nekoj osobi ili skupini ljudi, kao kad se Nuh, a.s., obratio Gospodaru riječima:

وَقَالَ نُوحٌ رَّبِّ لَا تَذَرْ عَلَى الْأَرْضِ مِنَ الْكَافِرِينَ دَيَّارًا

I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika.”

(Nuh, 26)

Da bi dova bila primljena, postoje uvjeti, od kojih je najvažniji pročišćenje duše. Ako neko u okrilju čistoće duše pronađe put do uzvišenog Božijeg predvorja, postat će jedan od onih čija se dova uslišava. Radosne i opominjujuće vijesti u obliku dove urodit će plodom. Uzvišeni Gospodar je zadužio Svoga Poslanika da kršćanima iz Nedžrana kaže:

“Dođite da skrušeno molimo Boga da pošalje Svoje prokletstvo na lažljivce koji iznose lažne tvrdnje. I ja i vi tvrdimo da u našim međusobnim raspravama sigurno jedan od nas govori istinu, a drugi laže. Mi od Gospodara tražimo da pošalje prokletstvo na onoga ko laže (koja god skupina da je u pitanju).”

Božije prokletstvo nije samo verbalni izraz. Čim Gospodar nekoga udalji od Svoje posebne milosti, prokletstvo se ostvarilo, jer prokletstvo znači udaljenost od milosti, a prokletnik je osoba daleko od posebne Božije milosti. Ako se nekom oduzme posebna milost Božija, na njega će se sručiti Njegova srdžba. Poslanik je kršćanima uz prijedlog za mubahelu, tj. prokletstvo na onog ko laže, pojasnio i njen ishod.

فَمَنْ حَآجَّكَ فِيهِ مِن بَعْدِ مَا جَاءكَ مِنَ الْعِلْمِ فَقُلْ تَعَالَوْاْ نَدْعُ أَبْنَاءنَا وَأَبْنَاءكُمْ وَنِسَاءنَا وَنِسَاءكُمْ وَأَنفُسَنَا وأَنفُسَكُمْ ثُمَّ نَبْتَهِلْ فَنَجْعَل لَّعْنَةُ اللّهِ عَلَى الْكَاذِبِينَ

A onima koji se s tobom budu o njemu raspravljali, pošto si već pravu istinu saznao, ti reci: “Hodite, pozvaćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, a doći ćemo i mi, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!”

(Ali Imran, 61)

Na dogovoreni dan, Poslanik Muhammed ﷺ se nije pojavio sa vojskom ili velikim brojem ashaba, već je sa sobom poveo:

Imama Hasana i Husejna – svoje unuke,

Fatimu Zahru – svoju kćerku,

Imama Alija ibn Ebi Taliba – svoga zeta i rođaka.

Ovo je bio izuzetno snažan gest – pokazao je da Poslanik ima potpuno povjerenje u istinitost svoje poruke, jer je sa sobom doveo najvoljenije i najčistije članove svoje porodice, spreman da ih izloži Božijoj pravdi ako je u zabludi.

Reakcija kršćanske delegacije

Kada su kršćani Nedžrana ugledali Poslanika sa njegovom porodicom, kako stoje skrušeni i spremni da pozovu Božije prokletstvo na lažove, vođa njihove delegacije, Abu Haritha, navodno je rekao:

“Ova lica su lica istine. Ako bi Boga zamolili da pomjeri planinu, pomjerila bi se. Ne proklinjimo se s njima – jer ćemo biti uništeni.”

Na osnovu toga, kršćani su odustali od Mubahile i izrazili želju da žive pod islamskom vlašću u miru, uz plaćanje džizje (poseban porez za nemuslimane u islamskoj državi) – čime su sačuvali vjeru i mir.

Značenje i poruke Mubahile

Duhovni autoritet porodice Poslanika (Ehlul-bejt)

Poslanik je sa sobom uzeo upravo one koje je Kur’an i hadis označio kao “ljude kuće” (Ahlul-Bejt), a islamska tradicija posebno naglašava ovaj događaj kao dokaz posebnog statusa Fatime, Alija, Hasana i Husejna.