Osnovni pravci poretka koji je uspostavio Plemeniti Poslanik (s.a.v.a.)

Jasna i transparentna spoznaja

Jedan od temeljnih pravaca koje je uspostavio Poslanik bio je insistiranje na jasnoj, nedvosmislenoj spoznaji. Ova spoznaja obuhvatala je vjeru, propise, društvene odnose, dužnosti, spoznaju Boga, Poslanika i prirode. Poslanik nije dopuštao da među ljudima ostanu nejasnoće. U tom duhu, Kur’an donosi zadivljujuće ajete koji, gdje god se pojavi sumnja ili nejasnoća, objavljuju jasnoću i otklanjaju zabludu. Rezultat ove jasne orijentacije bila je bujna naučna tradicija koja je, do četvrtog stoljeća po Hidžri, dovela islamsku civilizaciju do svog naučnog vrhunca.

Porodična osjećajnost i toplina

U svojoj porodici, Poslanik je bio oličenje nježnosti i ljudskosti. Iako je bio čovjek borbe i podnio brojne teškoće na ratnim poljima, unutar kuće isijavao je ljubav, blagost i emocionalnu toplinu. Njegov odnos prema unucima Hasanu i Husejnu, kao i prema svoj djeci — čak i djeci nepoznatih ljudi — bio je pun saosjećanja. Čuven je događaj kada su djeca tražila da ih nosi na ramenima, a on je to učinio, uprkos blizini namaskog vremena, pokazujući spremnost da djeci posveti vrijeme i pažnju.

U jednoj predaji, kada je objavljen ajet: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete” (En-Nur: 63), i kada su ljudi prestali dozivati ga imenom, njegova kćerka Fatima Zehra, s.a., također ga je oslovila sa „Božiji Poslaniče“. No, on je njoj rekao: „Ne, kćeri moja. Ti mi govori ‘oče’, jer mi je to srcu draže.“

Uprkos velikoj ljubavi, Poslanik nije pravio izuzetke u pravdi. Rekao je: „Ako čujem da si nešto uzela iz bejtu-l-mala, kaznit ću te kao i druge. Ne mogu te zaštititi od onoga što dolazi od Allaha.“ Tako je pokazao da pravda stoji iznad porodične bliskosti.

Odgovornost u društvenom upravljanju

Poslanikovo upravljanje bilo je spoj ljudskosti i odlučnosti. On je slušao ljude, savjetovao se s njima, uzimao u obzir njihovo mišljenje, ali kada bi donio odluku, potpuno se oslanjao na Boga i išao naprijed. Nakon Bitke na Uhudu, u kojoj su muslimani doživjeli poraz, Allah mu objavljuje:

„Pa im oprosti i moli oprost za njih, i savjetuj se s njima; a kada odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha. Zaista Allah voli one koji se uzdaju u Njega.“ (Ali Imran: 159)

Ova božanska uputa ukazuje na ravnotežu između savjetovanja, suosjećanja i čvrste odluke — što je i suština islamskog vođenja.

izvor: Poslanik Milosti