Opis Džehenema
Džehennem je prebivalište nevjernika i licemjera, onih u čijim je srcima svjetlost vjere potpuno ugašen To su osobe koje su neprijateljski nastrojene prema Bogu, Njegovim poslanicima i prijateljima te su svjesno izabrale krivi put. Međutim, Džehennem nije rezerviran isključivo za ovu skupinu, već i za one vjernike koji su činili grijehe, nisu se pokajali te im grijesi nisu oprošteni ni na ovom svijetu, ni u berzahu, a ni na Sudnjem danu. Takvi će ući u gorući Džehennem na određeno vrijeme primajući kaznu za svoje loše postupke. Kazna će trajati dok se ne pročiste od tame svojih grijeha, nakon čega će im biti dozvoljen ulazak u Džennet. Džehennem predstavlja najpotpuniju manifestaciju Božije srdžbe. Plamenovi u njemu bjesne stvarajući nepodnošljiv, disharmoničan i zastrašujući zvuk koji ispunjava srca stanovnika potpunim strahom i očajem. Njihova lica su tamna, sasušena i zastrašujuće ružna. Izrazi lica meleka Džehennema ne odaju ni najmanji nagovještaj milosti ili dobrote.
Stanovnici Džehennema bez iznimke su vezani u okove, a njihova egzistencija neprekidno je obavijena plamenom. Oni sami postaju gorivo koje raspiruje džehenemsku vatru. Jedini zvuci koji odjekuju tim strašnim prostorom jesu krikovi boli, jauci nezamislive patnje i vrisci očaja njegovih stanovnika. Na njihove glave izlijeva se vrela voda, toliko razorne topline da topi i unutrašnjost tijela. Kada zatraže osvježenje, umjesto hladnog pića pruža im se pokvaren, kipući gnoj. Njihova hrana dolazi s drveta zekkum, koje raste iz vatre, a konzumacija njegovih plodova samo dodatno rasplamsava vatru u njihovim tijelima. Odjeća stanovnika Džehennema izrađena je od crne, ljepljive materije koja samo povećava njihovu muku. Njihovi su susjedi i pratioci demoni i šejtani, čije društvo preziru i od kojih očajnički žele pobjeći. Među sobom osjećaju samo ogorčenost i neprijateljstvo, pa se neprestano međusobno proklinju, čineći tako svoju patnju još težom.
Čim pokušaju izreći bilo kakav opravdavajući izgovor, bivaju ušutkani i upućeni natrag u svoje vatrene ćelije. Zatim se obraćaju čuvarima Džehennema, moleći ih da im barem ublaže kaznu. No, čuvari ih odbijaju, govoreći: “Zar vam nisu dolazili Božiji poslanici da vas upozore?” U krajnjem očaju tada traže smrt kao olakšanje, ali ponovo bivaju razočarani jer im se kaže da će njihov boravak u Džehennemu biti vječan. Iako smrt vreba sa svih strana, neće im donijeti olakšanje jer će im se tijela i koža stalno obnavljati da bi iznova proživljavali isto mučenje. Nakon što izgube svaku nadu u slobodu, stanovnici Džehennema počinju se međusobno optuživati. Oni koji su bili zavedeni optužuju one koji su ih prevarili, pokušavajući svaliti krivnju za svoje grijehe na njih. No, prevaranti im uzvraćaju da su sami izabrali taj put i da su odgovorni za svoje odluke. Na kraju se svi okreću šejtanu optužujući ga za svoju zabludu i patnju. Ipak, on im hladno odgovara: Bog vam je dao istinito obećanje, a i ja sam vam obećao, ali sam vas prevario. Međutim, nisam imao vlast nad vama, osim što sam vas pozvao, a vi ste mi se odazvali. Zato ne krivite mene, već sebe. Danas vam ne mogu pomoći, niti vi možete pomoći meni. (Kur’an, 14:22) Kada izgube svaku nadu, prepuštaju se vječnom mučenju koje će morati trpjeti bez ikakvog olakšanja.
Islamska vjerovanja
