Život

Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doisto ćemo
ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (16:97)
U 97. ajetu sure An-Nahl Kur’an obećava i muškarcima i ženama da će, ako vjeruju i ćine dobra djela,
u ovom svijetu dobiti novi život, nazvan “dobrim životom”. Veliki komentator Kur’ana Allame Tabatabai
pruža uvid u značenje ovog ajeta:
“Dobar život’ jest život čist od zla, koje bi moglo pokvariti ili uništiti njegove blagotvorne učinke. Takav
život pruža čovjeku posebnu vrstu znanja i duhovne moći, omogućujući mu da stvari vidi onakvima kakve
doista jesu.”
Allame dijeli stvari u dvije kategorije:
Prva kategorija uključuje ono što je istinito i stabilno, dok druga obuhvaća ono šta ie lažno i prolazno.
Kada vjernik prepozna tu razliku, iz dubine svog srca izbjegava ono što je lažno i pralazno što nije ništa drugo nego ovaj materijalni svijet sa svojim obmanama. Umjesto toga, traži utočište u Božijoj časti. Kada
njegova čast dolazi od Boga, ni šejtan sa svojim nagovorima, ni strastvena duša sa svojim niskim željama,
ni svijet sa svojim iluzijama ne mogu ga osramotiti. Razlog tome leži u njegovom uvidu u lažnost prolaznost ovosvjetskih blagodati.

Naravno, kada kažemo da vjernik ne smije biti očaran ovim svijetom. to znači da njegovo srce ne smije biti vezano za njega. Treba razviti monoteistički pogled na svijet, koji podrazumijeva razumijevanje da su sve stvari i sva stvorenja povezana s Jednim Bogom.

To ne znači da se čovjek ne bi trebao okoristit ovim svijetom ili povući se iz njega, islam na to ne pristaje. Kur’an više puta naglašava da su sve stvari na nebu i Zemlji Božiji blagoslovi kojima se čovjek treba koristiti i na kojima Mu treba zahvaljivati. Međutim, ono što je zaista štetno jest privrženost srca svijetu i oslanianje na njega umjesto na Boga. Srca ljudi koji se oslanjaju na Boga usmjerena su prema svom Gespodaru, koji potvrđuje svaku istinu Svojim riječima. Oni ne teže ničemu osim svojoj povezanosti s Gospodarom i ne vole ništa osim Njegove blizine. Ne boje se ničega osim udaljenosti od Njega i Njegove srdžbe. Oni shvaćaiu očiti i vječni život koji samo njihov oprostiv i ljubazan Bog može urediti.

Takvi ljudi vide ljepotu u svemu što Bog stvara, dok ništa ne smatraju ružnim osim dijela koja uključuju neposlušnost Njemu. Oni doživljavaju svjetlo, savršenstvo, moć, čast, zadovoljstva i sreću u svojoj duši na način koji se ne može opisati. Njihovo iskustvo uronjeno je u vječni život bez kraja i neprekidne blagodati. Imaju zadovoljstvo koje je oslobođeno bola i umora, te dobrobit i sreću, koja nije pamješana s nesrečom. Ova tvrdnja odražava stvarnost koju potvrđuju i moć razuma i zakon, a o kojoj govore mnogi kuranskI ajeti. Takvi učinci života proizlaze isključivo iz pravog života, dok metaforički živat ne posjeduje takve karakteristike. Bog je dopustio da ti učinci nastanu iz života koji je karakterističan za viernike i dobra diela. Ovaj život je istinit i stvaran, i Bog ga dodjeljuje onima koji su ga zaslužili.

Takav novi i različiti život nije odvojen od prethodnog, zajedničkog svim ljudima, lako se razlikuje od njega, ujedno je i sličan. Razlika se očituje samo u stupnjevima, a ne u broju. Stoga, osoba koja doživljava takav život ne živi dva života; naprotiv, njezin život postaje snažniji, prosvjetljeniji učinkovitiji. Dodatak božanske prisutnosti ne donosi novi, odvojeni život, već poboljšava i uzdiže već postojeći život, čineči ga bogatijim i duhovno uzvišenijim.

Islamska vjerovanja- Dr Muhamed Ali Shomali