Hazreti Alija ibadet ljudi dijeli prema njihovim namjerama na tri vrste: ibadet trgovaca, ibadet robova i ibadet slobodnih: “Zaista, neki ljudi robuju Bogu iz želje za nagradom. To je robovanje trgovaca! Neki ljudi robuju Bogu iz straha. To je robovanje robova! A neki ljudi robuju Bogu iz zahvalnosti. To je robovanje slobodnih!”

Svaka od ove tri skupine robuje Bogu sa jednom namjerom. Međutim, ono što predstavlja pravi ibadet i što dovodi do svrhe čovjekovog stvaranja jeste ibadet slobodnih. Hazreti Alija, ubraja se u najveće i najiskrenije robove. On obraćajući se Bogu kaže:  “Bože, ne činim Ti ibadet iz straha od Tvoje Vatre, niti iz želje za Tvojim Džennetom, već shvatih da si dostojan ibadeta i zato Ti ibadetim.” Obavljanje ibadeta sa iskrenim nijjetom kod onoga koji ih čini stvara učinke ibadeta poput uvećane spoznaje, uvjerenosti i Božije bliskosti. Tevhıd u ibadetu zahtijeva iskrenost namjere i uništavanje primjesa širka prilikom obavljanja ibadetskih djela.

Ibadeti su vjerom propisani

Ibadet u posebnom značenju definiramo kao: “Ispoljavanje robovanja i slavljenja Boga u formi posebnih djela i obreda.” Sada je potrebno objasniti zašto ibadetska djela i obredi imaju određenu formu i sadržaj, koji su nepromjenjivi, i, kako se to stručno kaže, vjerom propisani (tevkıfı). Ibadet znači objelodanjivanje robovanja pred apsolutnim Gospodarom i slavljenje Te beskonačne Biti. Iskazivanje ropstva pred svim gospodarima srazmjerno je njihovoj veličini. Međutim, da li mi možemo ostvariti spoznaju koja će biti dostojna veličine Gospodara? Da li možemo preletjeti ogromni razmak između nas i Boga?

Slavljenje, nesumnjivo, zahtijeva spoznaju. Ne možemo slaviti ono biće o kojem nemamo nikakvog znanja. Ljudi svojim ograničenim umom postižu samo površnu i veoma slabašnu spoznaju o nekim Božijim svojstvima i nikada ne mogu spoznati veličinu svojstava svoga Gospodara. Svaki ibadet je slavljenje Gospodara preko nekog od Njegovih svojstava, a namaz, kao najobuhvatniji ibadet, predstavlja slavljenje Boga svim Njegovim svojstvima. Pitamo se: Kako slabašni čovjek može spoznati ova svojstva, da bi mogao hvaliti Boga u skladu s njima? Samo pomoću Objave i Božijeg podučavanja možemo spoznati načine slavljenja svete Biti Božije. Samo On zna i poznaje Svoja svojstva onakva kakva ona jesu.

Razum je nemoćan da dosegne Njegove aspekte. “On nije umovima raskrio tajanstvo svojstva Svoga.” Naravno, to nije oprečno čovjekovoj prirodnoj spoznaji Boga. Bila je to Božija volja da tako općenitu spoznaju podari Svojim stvorenjima, kao što se u predajama kaže da Boga spoznaje i svaki neuki čovjek. Čak i skeptici i poricatelji nesvjesno posjeduju svijest o Božijem postojanju: “Spoznaje ga svaki neuki čovjek.” Isto onako kako je Bog Svojim stvorenjima dao prirodnu spoznaju, On Svojim robovima poklanja i veće razine spoznaje i ukazuje im počast spoznajom o najuzvišenijem i najboljem Koji se spoznaje, dakle samosvjesnom spoznajom koja je uvod u čovjekovo kretanje prema savršenstvu. U predaji se kaže: “Stvorenje ne može ništa spoznati osim uz pomoć Boga i spoznaja Boga se ne može postići osim uz pomoć Njega.”

Uzvišeni nije zatvorio put spoznaje Sebe i ljudskom razumu je dao sposobnost u toj mjeri da ostvari obaveznu spoznaju: “A nije ih spriječio u stjecanju obavezne spoznaje Njega.” Bog svijeta Svojom milošću uzdiže Svoje poslanike i evlije na putu spoznaje na najviše razine. Božijom voljom najvišu razinu spoznaje posjeduju bezgrješni, a.s. Međutim, i pored toga, ti čisti ljudi priznaju: “Ne spoznasmo Te spoznajom dostojnom Tebe.”

Prirodno je, prema tome, da ibadet Gospodaru onako kako to Njemu dolikuje nije u moći ni poslanika ni evlija, kao što su na kraju i sami priznali: “Nismo te obožavali na Tebi dostojan način.” Kako onda tek da Ga slavi i čini Mu ibadet čovjek koji je nemoćan spoznati Ga? Čovjek mora priznati svoju nemoć u slavljenju Gospodara i Boga hvaliti riječima: “Ti si Onakav kako si slavio samog Sebe.” Uz tako veliku čovjekovu nemoć, kako to da ga je Allah obavezao da Ga slavi i da Mu robuje? Ukoliko On ne uzme čovjeka za ruku, čovjek nikada neće moći sam obaviti tu dužnost. Božija je želja da preko Svojih odabranika pouči čovjeka načinu slavljenja. Zato se ibadet mora činiti onako kako je čovjek poučen i mora se koračati izričito unutar okvira koji je Allah odredio.