U nastavku hadisa Poslanik, s.a.v.a., kaže: “O Ebu Zerre, budi na Ovome svijetu kao da si stranac ili putnik i ubrajaj sebe među stanovnike kabura!” Poslanik, s.a.v.a., savjetuje da na Ovom svijetu budemo kao stranac koji dolazi u neki grad. Treba pogledati kako će on živjeti u tom gradu, u kojem nema poznanika ni prijatelja. Da li se, s obzirom na okolnost da nema nikog bliskog, može zabavljati? Domovina vjernika je Budući svijet, a na Ovom je kao putnik. Prema tome, ne razmišlja o tome kako će se zabavljati i provoditi. Poslanik, s.a.v.a., savjetuje da na Ovom svijetu budemo kao putnici koji prelaze neki put i nemaju prilike za stajanje i zadržavanje. Moguće je da vanjština ovakvih riječi odvede čovjeka do pogrešnih zaključaka. Štaviše, može se umisliti da se trebamo odvojiti i od društva i da ne trebamo razmišljati o kući i zasnivanju porodice i, na kraju, da se treba suzdržavati od blagodati Ovog svijeta i samo o Onom svijetu razmišljati, zato što je vječno boravište čovjeka tamo!

Nema sumnje da ovakav zaključak nije u skladu sa osnovnim učenjima islama. Upravo suprotno: moguće je da se pridobijanje prijatelja i druga, zasnivanje porodice, sticanje imetka, osiguravanje doma itd. – sve radi za Onaj svijet i da privrženost Ovom svijetu nije ono što čovjeka pokreće, već da ono što čovjeka pokreće bude pažnja prema Onom svijetu i pokoravanje Božijoj zapovijedi, zato što je putem Ovoga svijeta i korištenjem njegovih mogućnosti i užitaka moguće postići onosvjetska savršenstva i Božiju blizinu. Zapravo, onaj koji je Budući svijet izabrao za cilj – Ovaj svijet je izabrao sebi za sredstvo. Ako čovjek ne može pred Ovim svijetom zatvoriti oči i učiniti ga sredstvom za Onaj svijet, trebao bi biti barem poput putnika koji je stao da predahne, ne bi li obnovio svoju snagu.

Iako su u očima ovakve osobe glavne onosvjetske stvari, ona ne može u potpunosti izbjegavati Dunjaluk. Može se koristiti mogućnostima i dopuštenim stvarima Ovoga svijeta toliko da obnovi moći, pribavi potrebe i neophodnosti, kako je i Imam Musa ibn Džafer mir s njim, preporučio, razmatrajući ovo pitanje: “I odvojite dio svoga dnevnog vremena za dozvoljene užitke.” Rečenica: “I ubrajaj sebe među mrtve”, najljepši je izraz koji je Poslanik, s.a.v.a., upotrijebio. Ipak, moguće je da se i iz ovog izvuku pogrešni zaključci, kao naprimjer sljedeći: Kada Poslanik, s.a.v.a., poručuje: “i ubrajaj sebe među mrtve”, to znači da su mrtvi lišeni i najosnovnijih blagodati kao što su uzimanje hrane i pića, pa se i ti, također, uzdrži od Ovoga svijeta i od korištenja njegovih mogućnosti. Međutim, Poslanikova, s.a.v.a., namjera je da upozori na potrebu da obratimo pažnju na svoje Vječno boravište. Kada je život na Ovom svijetu put i most za stizanje u Vječni svijet, onda se pažnja mora usmjeriti ka stvarnom cilju i Vječnom boravištu i moramo se truditi da sebe pripremimo za taj život te stoga pripremiti dovoljno zaliha, da se ne bismo tamo osramotili i bili pognute glave.

Prema tome, namjera Poslanika, s.a.v.a., nije da kaže kako trebamo ovosvjetske poslove u potpunosti odbaciti, niti da ne trebamo misliti na pribavljanje životnih potrepština i stvari koje će nama i našoj djeci omogućiti mirnu budućnost. Izvlačenje pogrešnih zaključaka iz ajeta i predaja među muslimanima je nešto što je postojalo i u ranom dobu islama, kao onda kada je u vrijeme Poslanika, s.a.v.a., objavljen ajet o Božijoj kazni. Neki ashabi Poslanika, s.a.v.a., odrekli su se domova, sastajanja sa svojim suprugama, hrane i odjeće, okrenuvši se samo ibadetu. Kada je ta vijest stigla do Poslanika, s.a.v.a., pozvao ih je i rekao: “Zašto tako radite, ja koji sam vaš Poslanik, pored ibadeta i posta, sastajem se sa svojim ženama i koristim se užicima Ovoga svijeta; zato i vi slijedite mene i ne zapostavljajte svoje domove i živote.”

Uzimajući u obzir prethodne sadržaje, neophodno je napomenuti i sljedeće: Moguće je da neko na Ovom svijetu živi u obilju blagodati, a da ipak ne bude prevaren Ovim svijetom, jer se mogu koristiti sve materijalne stvari kao sredstva na putu stizanja do Istine. Također se mora paziti i na to da, kada se govori o pokuđenosti Ovog svijeta, to ne znači kuđenje i smatranje bezvrijednim prirodnih i materijalnih blagodati, jer sve to spada u Božija stvorenja i Njegova znamenja. Zapravo, pokuđen je način gledanja i namjera čovjeka koji postaje ovisan o Ovome svijetu i njegovim blagodatima i izabire ih kao svoj glavni cilj, zaboravljajući da oni imaju samo ulogu sredstva. U skladu sa rečenim, ovdje se osuđuje čovjek i njegov nepoželjni način korištenja materijalnih sredstava.

Hazreti Alija mir s njim kada opisuje Poslanika, s.a.v.a., kaže: “Zato je srcem svojim ostao daleko od Ovog svijeta i umrtvio je spominjanje njegovo u duši svojoj.”[6]

U nastavku Poslanik, s.a.v.a., savjetuje: “O Ebu Zerre, kada osvaneš, ne govori sebi da ćeš dočekati noć, a kada zanoćiš, ne govori sebi da ćeš dočekati jutro.” Ovaj dio je naglašavanje prethodnog: da niko ne može biti siguran u svoju budućnost.

“Koristi zdravlje svoje prije bolesti, i život svoj prije smrti, jer ti ne znaš šta će s tobom biti sutra!” U ovom dijelu hadisa Poslanik, s.a.v.a., savjetuje: Koristi priliku i cijeni svoj današnji dan, jer ne znaš hoćeš li sutra biti živ ili ne. Također, dok se nisi razbolio, koristi blagodat zdravlja.

Izvor: Putevi i staze dobra Sv.1 (Savjeti Božijeg Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a.)