ČESTITI LJUDI I ODGOJ DJECE
Odgajanje i upoznavanje djeteta sa vjerskim i moralnim načelima i ispravnim ponašanjem tako da se ono nađe na ispravnom i čistom putu i da bude sačuvano od moralnih zastranjenja i nečistoća predstavlja jednu od odlika čestitih ljudi.
Dobri i čestiti ljudi s velikom ljubavlju, ozbiljnošću i golemim zalaganjem nastoje odgojiti dobru djecu i ulažu najveći mogući napor kako bi njihova djeca bila vjernici, čestiti, pobožni i dobri ljudi. To su preporuke vjere i Kur’an tome posvećuje posebnu pažnju. Značajan primjer toga jesu savjeti mudrog Lukmana njegovom sinu. On na principijelan i temeljit način poučava sina ispravnom ponašanju i djelovanju.
Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga…
Treba znati da ljubav i nježnost roditelja u vezi s razvojem i odgojem djece predstavljaju očitovanje Božije milosti i gospodarenja te omogućuju njihov razvoj i napredak.
Također, trud i zalaganje roditelja kada je riječ o razvoju i odgajanju djeteta predstavlja vrhunac neumornog nastojanja čovjeka, a ono je ujedno i zalaganje za pripadnike vlastite vrste i opstanak budućih pokoljenja. To zalaganje nije motivirano prijetnjom neke sile niti je s ciljem da se pribave materijalna dobra.
Sve što je rečeno pokazuje da je srčana ljubav i duhovna veza između roditelja i djeteta iznad materijalnih koristi i prolaznog života. Djeca su nastavljači života roditelja i nosioci naslijeđa njihovih vrlina i odlika tokom vremena. Upravo zbog toga u islamu se naglašava preciznost u odgoju djece i o tome su date mnoge zapovijedi.
Dobro dijete, Božiji dar
Imati blagodat djeteta je prirodna želja svih roditelja i ova želja je smještena u nutrinu svih ljudi, pa čak i drugih stvorenja, i nalazi se ponad materijalnih potreba i prolaznih ovosvjetskih koristoljublja. Ovu istinu je moguće pročitati u Kur’anu, kroz riječi čovjeka koji je kupio Jusufa, a.s., kada je rekao svojoj ženi:
Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti!
Iz ovog ajeta jasno se vidi da ljudska želja za djetetom proizlazi iz njegove urođene prirode i da je ona sasvim odvojena od koristoljublja i interesa.
Želja svih čestitih ljudi i dalekovidnih roditelja jeste da imaju dobro dijete, kao što se može pročitati u Kur’anu kroz jezik hazreti Zekerijjaa:
“Gospodaru moj” – reče – “podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!”
Iz ovog ajeta vidi se da je dobro i čestito dijete Božija blagodat i dar roditeljima, a da dobročinstvo djece čuva živim sjećanje i ime roditelja i donosi im sreću i zadovoljstvo kako na Ovom tako i na Onom svijetu. Stoga dova čestitih ljudi glasi:
“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i daj da čestitima vođe budemo!”
Treba ipak znati da bez truda i muke nema dobrog djeteta ni njegovog dobročinstva, a obaveza roditelja je da ga odgoje kao dobrog.
Dobar odgoj djeteta zavisi od prikladnosti roditelja i stoga se u Kur’anu obraća pažnja na neke odlike dobrih roditelja.
Odlike dobrih roditelja
Čestiti i dobri roditelji u svom okrilju odgajaju dobro i pobožno dijete, a prosuđivanje ljudi o čestitosti i nevaljalosti djece proizlazi iz njihovog poznavanja čestitosti i nevaljalosti roditelja. Kur’an tu činjenicu predstavlja kroz riječi naroda hazreti Merjeme na sljedeći način:
Sestro Harunova, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.
Iz ovog ajeta se može vidjeti da zajednička ljudska svijest od čestitih roditelja očekuje samo čestitu djecu mada su, kada je riječ o hazreti Merjemi, posumnjali u njenu čestitost. Čestitost roditelja i njihova prikladnost za odgoj djece imaju određene pokazatelje, od kojih ćemo na neke ukazati.
Saosjećajnost prema djeci
Saosjećajnost i ljubav roditelja spadaju među najvažnije činioce stvaranja pretpostavki za razvoj i odgoj djece, a zabrinutost roditelja zbog opasnosti od nesreća i zavjera neprijatelja predstavlja jedan od najvažnijih činilaca zalaganja s namjerom da se očuva život djece. Naravno, sva ova ljubav i nježnost predstavljaju zraku Božije milosti i blagosti, koja se ponekad otvorenije izražava.
U vezi s majkom Musaa, a.s., navodi se sljedeće:
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku.”
Velika briga roditelja za sudbinu njihove djece predstavlja jedan od najvažnijih činilaca zbog kojeg oni prate rad djece i nadziru njihov razvoj i odgoj, tako da ni u najtežim prilikama od njih ne okreću pogled i ne prestaju ih voljeti. Nakon što je Musaova majka bacila sina u vodu, dešava se ono što je u Kur’anu opisano na sljedeći način:
I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!” I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.
Na kraju je majka stigla do svog djeteta i njoj je povjerena briga o njegovom razvoju i odgoju. Ovo predstavlja jedan od učinaka majčinske ljubavi i saosjećajnosti te Božije milosti i dobrote.
Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur’anu
