KAKVA TREBA BITI NAŠA ULOGA NA OVOM SVIJETU SPOZNAJA
Svi poslovi koje na ovom Dunjaluku trebamo učiniti vezani su za četiri osnovna pitanja koja zahtijevaju odgovor:
Zbog čega smo na Ovom svijetu? Da li smo sami došli ovdje ili nas je neko doveo?
2. Koga da pitamo zbog čega smo tu? Da li imamo moć odgonet¬nuti odgovor na ovo pitanje ili ipak moramo nekoga pitati? Drugim riječima, koga ćemo pitati za smisao našeg do-laska na Ovaj svijet?
3. Kakva je naša opskrba u ovoj misiji na Dunjaluku? Šta nam, ust¬vari, predstavlja opskrbu?
4. Koji je cilj ove naše misije? Jer ako čovjek ne zna zašto je tu, sigurno je da ne može ni ići Pravim putem, niti na valjan način može pripremiti opskrbu za teško “putovanje”.
Kada čovjek sebe ne poznaje, mnogo je veća vjerovatnoća da će za¬pasti u greške i poteškoće. Upravo zato je u Kur’anu i uopće u svim ne¬beskim knjigama kazano da je najbolja spoznaja spoznaja samog sebe. Kur’an čovjeka tretira dvojako: s jedne strane, tretira ga kao jedinku vi¬sokih vrlina i kvaliteta, a s druge strane, srozava ga i tretira niskim do beskraja. S jedne strane ga naziva Božijim halifom ili opunomoćenikom na Zemlji, dok na drugom mjestu kaže: Oni su gori i od životinja. Na jed¬nom mjestu kaže da oni nadmašuju meleke, a na drugom: Njihov primjer je kao primjer psa.
Da li je ovo neki nesporazum ili kontradikcija u samom Kur’anu? Da li ovo podržava onu Nietzscheovu teoriju moći i snage, gdje jedni trebaju biti elita, koje krase sve najbolje odlike, a drugi trebaju biti niža klasa, hajvani – tegljači.
Kur’anski ajet kaže: Mi smo Adema podučili imenima svih stvari. Sva ova imena sadržana su u četiri osnovne matematičke operacije: sabi¬ranje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. Navest ćemo jedan primjer: da bi neko ušao u matematiku i stekao bilo kakve osnove, potrebno je da pre¬thodno poznaje ove četiri osnovne operacije. Tek kada ovlada ovim oper¬acijama, on ulazi u matematiku, jer cijela matematika opstoji na ova četiri stuba. Tako isto cijeli Univerzum opstoji na Božijim imenima i bez njih se ne može ući u Univerzum da bi ga se spoznalo. To je smisao ci¬jele ove priče.
S jedne strane, kaže Kur’an: Podučili smo čovjeka svim imenima, a s druge strane: Ne budite kao magarci koji tegle knjige, bez ikakvog uvida u njihov sadržaj. Čak se ovdje misli i na alime čije znanje ne produ¬kuje smislen proizvod. I oni su kao magarci koji nose kamaru knjiga, a nemaju nikakvog istinskog uvida u njih. Drastična je razlika između znanja knjige i teglenja knjige.
Izvor: Bit islama
