Zbiljska sreća je u islamu
Islam je zbiljsku ljudsku sreću utemeljio na prvenstvu istine i iskonskoj ljudskoj prirodi. Islam na čovjeka gleda realističkim očima objave i njegovu sreću temelji na izvornoj naravi i istinskoj prirodi, koje tvore ljudski duh i tijelo. Islam posmatra čovjeka iz perspektive tijela i duše i njegovih tjelesnih i duhovnih aspekata te uzima u obzir sve njegove iskonske želje i sklonosti, pa u skladu sa svojim uzvišenim učenjima za svaku od njih ima odgovarajuće rješenje.
Oni koji su u prošlosti čovjekovu sreću tražili samo kroz duševna savršenstva, gušeći i zapostavljajući tjelesne požude i spolne nagone, upali su u stanovitu pogrešku, jer nisu vidjeli i nisu uzeli u obzir pola ljudske ličnosti.
Isto tako, oni koji danas ljudsku sreću vide samo u ekonomiji ili u užicima i strastima, potpuno su zanemarili duhovni vid čovjekove ličnosti te su se tako zaputili u bespuće i teško pogriješili.
Čovjek je spoj tijela i duše iz kojeg isijavaju svi duhovni i materijalni nagoni i stremljenja. Onaj ko zanemari bilo koji vid čovjekove ličnosti, u istoj mjeri će naštetiti sveukupnoj ljudskoj sreći. Ljudska sreća slikovito se može predstaviti kao sveto drvo sačinjeno od hiljadu grana i grančica. Neke od njih vezane su za duhovni, a neke druge za materijalni vid čovjekova života. Zbiljsku sreću doživjet će samo onaj čovjek kome čisto stablo sreće, sa svim svojim granama i grančicama, bude pravilo hlad i bude oživilo sve njegove i vanjske i duhovne iskonske nagone i stremljenja.
Osnova islamskog podučavanja naslanja se na čovjekovu iskonsku prirodu, prirodu koja je perom božanskog određenja ispisana u ljudskoj nutrini i predstavlja postojanu i nepromjenjivu narav, darovanu od Boga, koja je zasigurno ugrađena u ljudsko stvaranje i koja se nikada ne mijenja.
Okreni lice svoje ti, kao vjernik pravi, čistoj vjeri, Allahovoj prirodi prema kojoj On ljude stvori! Nema promjene u Allahovu stvaranju! To je prava vjera, ali većina ljudi ne zna. Er-Rum 30
