\u010casni Poslanik, hazreti Muhammed, sin Abdullaha, s.a.v.a., kojim je okon\u010dano Poslanstvo, ro\u0111en je 570. godine po ro\u0111enju Isaa. U \u010detrdesetoj godini je postao poslanik. Trinaest godina je u Mekki pozivao ljude u islam i podnosio brojne te\u0161ko\u0107e i nevolje. U tom razdoblju odgojio je skupinu odabranih ljudi i nakon toga iselio se u Medinu i pretvorio je u sredi\u0161te poziva u vjeru. Deset godina je u Medini slobodno pozivao u vjeru, ratovao sa arapskim buntovnicima i sve ih savladao. Poslije deset godina, svi stanovnici Arapskog poluotoka su postali muslimani. Ajeti \u010dasnog Kur\u2019ana su postepeno, tokom dvadeset i tri godine, spu\u0161tani Poslaniku.<\/p>\n\n\n\n
Muslimani su pokazivali neobi\u010dnu privr\u017eenost Kur\u2019anu, kao i \u010casnom Poslaniku. \u010casni Poslanik je preselio na Ahiret u jedanaestoj godini po iseljenju iz Mekke, kada je imao \u0161ezdeset i tri godine. Iza sebe je ostavio tek utemeljeno dru\u0161tvo, dru\u0161tvo puno vedrog duha i sa vjerom u graditeljsku ideologiju koja je imala osje\u0107aj odgovornosti prema cijelom svijetu.<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to je ovom, tek nastalom dru\u0161tvu dalo duh i jedinstvo bile su dvije stvari: prva je \u010casni\u00a0Kuran koji se stalno u\u010dio i donosio nadahnu\u0107e ljudima, a druga je velika i uticajna li\u010dnost \u010casnog Poslanika, koji je srca vjernika \u010duvao zaokupljenim i zanesenim. U nastavku \u0107emo ukazati na neke odlike Poslanikove li\u010dnosti.<\/p>\n\n\n\n
Razdoblje djetinjstva<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Bio je jo\u0161 u utrobi majke kada mu je otac preselio na Ahiret u Medini, na trgova\u010dkom putu za Siriju. Njegov djed Abdul-Muttalib preuzeo je brigu o njemu. Jo\u0161 od djetinjstva tragovi veli\u010dine i izvanrednosti bili su vidljivi na njegovom licu, u njegovom pona\u0161anju i govoru. Abdul-Muttalib je svojom o\u0161troumno\u0161\u0107u shvatio da njegov unuk ima svijetlu budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n Bilo mu je osam godina kada mu je umro djed, po \u010dijoj oporuci Ebu Talib, Poslanikov cijenjeni amid\u017ea, preuzima starateljstvo nad njim. I Ebu Talib je ostajao zapanjen neobi\u010dnim pona\u0161anjem ovoga djeteta koje nije bilo sli\u010dno onom kod ostale djece.<\/p>\n\n\n\n Nije zabilje\u017eeno da je ikada, kao njegovi vr\u0161njaci, pokazivao\u00a0ljubav prema hrani ili pro\u017edrljivost. Zadovoljavao bi se malom koli\u010dinom hrane i ustezao se od pretjerivanja.\u00a0 Za razliku od svojih vr\u0161njaka i za razliku od obi\u010daja i odgoja tog vremena, svoju kosu je dr\u017eao urednom, a lice \u010distim.<\/p>\n\n\n\n Jednog dana, Ebu Talib je zatra\u017eio od njega da u njegovom prisustvu skine odje\u0107u i da ode u postelju. Ova naredba je Poslaniku bila odbojna, a po\u0161to nije htio da se protivi naredbi svoga amid\u017ee, rekao mu je: \u201cOkreni lice kako bih mogao skinuti odje\u0107u.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ebu Talib je ostao zapanjen ovim mladi\u0107evim rije\u010dima, jer me\u0111u Arapima tog vremena \u010dak ni odrasli nisu imali nelagodu prema obna\u017eenosti svih dijelova tijela. Ebu Talib ka\u017ee: \u201cJa nikada nisam \u010duo od njega\u00a0la\u017e. Nisam vidio nedoli\u010dne radnje i neumjestan smijeh. Nije hrlio dje\u010djim igrama. Volio je samo\u0107u i osamljenost i uvijek je bio skroman.\u201d<\/p>\n\n\n\n \u010cisto\u0107a i ugodni mirisi<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Poslanik je veoma volio \u010disto\u0107u i ugodan miris. I sam je to u \u017eivotu provodio, a i drugima je preporu\u010divao isto. Svojim prijateljima i sljedbenicima je nagla\u0161avao da svoje tijelo i ku\u0107u dr\u017ee \u010distim. Naro\u010dito ih je petkom poticao da uzimaju gusul i da se namiri\u0161u kako se ne bi osjetio njihov neugodan miris, a potom da do\u0111u na d\u017eumu-namaz.<\/p>\n\n\n\n Opho\u0111enje i saobra\u0107anje<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n U obra\u0107anju ljudima bio je ljubazan i vedrog lica. Svima je prvi nazivao selam, \u010dak i djeci i robovima. Ni pred kim nije pru\u017eao noge i nije se naslanjao ni u \u010dijem prisustvu. Obi\u010dno je sjedio na koljenima. Na skupovima je obi\u010davao sjediti u krugu kako skup ne bi imao gornji ili donji dio i kako bi svi imali jednak polo\u017eaj.<\/p>\n\n\n\n Raspitivao se o ashabima. Ukoliko u tri dana ne bi vidio nekog ashaba, raspitivao bi se o njemu. Ako bi ashab bio bolestan, posjetio bi ga, a ako je bio u nevolji, pomagao bi mu. Na skupovima nije gledao i nije oslovljavao samo jednu osobu, ve\u0107 je svoj pogled usmjeravao na skup. Bilo mu je odvratno da on sjedi, a drugi slu\u017ee. Ustajao bi i sudjelovao u poslovima. Govorio je: \u201cBogu nije drago da vidi roba koji vjeruje kako ima neku prednost nad drugima.\u201d<\/p>\n\n\n\n Zuhd i jednostavan na\u010din \u017eivota<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Zuhd (uzdr\u017eanost od Ovoga svijeta) i jednostavan na\u010din \u017eivota bili su dio na\u010dela Poslanikovog \u017eivota. Hranu je jeo na jednostavan na\u010din. Odje\u0107u je obla\u010dio na jednostavan na\u010din i jednostavno se kretao. Prostirka mu je bila prete\u017eno hasura. Sjedio je na zemlji. Svojim rukama je muzao kozu, jahao je jahalicu bez sedla i samara i strogo je branio da neko hoda u njegovoj pratnji.<\/p>\n\n\n\n Jelo mu je uglavnom bilo je\u010dmeni hljeb i hurma. Obu\u0107u i odje\u0107u je krpio svojim rukama. Iako je primjenjivao jednostavnost, nije bio zagovornik siroma\u0161nog na\u010dina \u017eivljenja. Smatrao je da su imetak i bogatstvo potrebni i da trebaju biti stavljeni u korist dru\u0161tva i iskori\u0161teni u zakonom odobrene svrhe. Govorio je: \u201cKako je dobar \u010dist imetak za dobrog \u010dovjeka!\u201d<\/p>\n\n\n\n \u0160to bi zna\u010dilo \u201cKako li je lijepo bogatstvo koje se stekne na zakonit na\u010din za \u010dovjeka koji je dostojan da ga posjeduje i zna kako ga koristiti.\u201d<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er je govorio: \u201cKako je bogatstvo lijep pomaga\u010d bogobojaznosti!\u201d<\/p>\n\n\n\n Podsticanje na znanje<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n Poslanik je podsticao na znanje i pismenost. Djecu svojih ashaba je podsticao da nau\u010de slova i da budu pismeni. Nekim prijateljima je naredio da nau\u010de sirijski jezik. Govorio je: \u201cTra\u017eenje znanja je stroga obaveza svakog muslimana i muslimanke.\u201d<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er je govorio: Uzimajte znanje gdje god i kod koga god da ga na\u0111ete, pa \u010dak i od mnogobo\u017eaca i licemjera.<\/p>\n\n\n\n Tako\u0111er je rekao: \u201cTra\u017eite znanje, pa \u010dak i u Kini.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ovo nagla\u0161avanje i podsticanje na traganje za znanjem omogu\u0107ilo je da muslimani jedinstvenom \u017eeljom i brzinom krenu u potragu za znanjem po cijelome svijetu.<\/p>\n\n\n\n Gdje god da su na\u0161li nau\u010dna djela, sakupljali su ih i prevodili, sami su prou\u010davali knjige i tako, pored toga \u0161to su postali spona izme\u0111u stare gr\u010dke, rimske, perzijske, egipatske, indijske kulture sa novom evropskom, sami su stvorili jednu od najveli\u010danstvenijih civilizacija i kultura u historiji \u010dovje\u010danstva, koja je prepoznatljiva po nazivu islamska civilizacija i kultura.<\/p>\n\n\n\n Poslanikova narav je bila, kao i njegov govor i vjera, sveobuhvatna i svestrana. Historija ne pamti tako veliku li\u010dnost, koja je kao on u svim ljudskim aspektima bila na razini savr\u0161enosti i potpunosti. On je uistinu bio savr\u0161en \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n Izvor: Murteza Mutahari, Uvod u islamski svjetonazor \u2013 Objava i Vjerovjesni\u0161tvo<\/em>, <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u010casni Poslanik, hazreti Muhammed, sin Abdullaha, s.a.v.a., kojim je okon\u010dano Poslanstvo, ro\u0111en je 570. godine po ro\u0111enju Isaa. U \u010detrdesetoj godini je postao poslanik. Trinaest godina je u Mekki pozivao ljude u islam i podnosio brojne te\u0161ko\u0107e i nevolje. U tom razdoblju odgojio je skupinu odabranih ljudi i nakon toga iselio se u Medinu i […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":10945,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"","footnotes":""},"categories":[56],"tags":[],"class_list":["post-10944","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-religija-i-duhovnost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10944","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=10944"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10944\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":10946,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/10944\/revisions\/10946"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/10945"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=10944"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=10944"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=10944"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}