<\/a>kriju\u0107i od profesora. Moglo se \u010ditati u autobusu, tramvaju, a, svakako, najljep\u0161e je u vozu.<\/p>\n\n\n\nNisam zaboravio kafanu.<\/p>\n\n\n\n
Nau\u010dio sam da torba nikada ne mo\u017ee biti te\u017ea za jednu knjigu, i da se, po\u010desto, najbolje \u010dita u raskoracima, a ne ba\u0161 uvijek u ti\u0161ini ku\u0107e i u nekom striktno predvi\u0111enom vremenu. Posebno kada je ta ti\u0161ina ionako odre\u0111ena faktorima nepredvi\u0111enim za takvu okolnost. Moglo se \u010ditati stoje\u0107i i ponegdje u hodu. I tehnologija je dala svoje.<\/p>\n\n\n\n
U me\u0111uvremenu su usvojene tehnike brzog \u010ditanja, koje ne bih preporu\u010dio uvijek, svima i pri svemu. Ali, poslu\u017eilo je, posebno kada je valjalo upotrijebiti materijale koje je neko zgurao u silabuse tek onako.<\/p>\n\n\n\n
Vremenom se nau\u010dio da nisu sve knjige vrijedne i da sve u knjigama nije vrijedno \u010ditanja te da je \u010ditanje \u0161ire od hobija gutanja romana ili lektira pod moranjem. Uz to, mnoga \u010ditanja se, ustvari, zaklju\u010duju tek razgovorima. Knjige i \u0161to\u0161ta od pisanog zna biti precijenjeno u odnosu na \u010dovjekovo vlastito iskustvo.<\/p>\n\n\n\n
Da ne zaboravim, a trebalo je to i povi\u0161 staviti, glavni benefiti \u010ditanja nisu sadr\u017eani u pro\u0161irenju vokabulara. Stvarno nisu. A ni mno\u0161tvo pro\u010ditanog ne poti\u010de \u010dudesnu genijalnost. Benefit je kada \u010ditanje poti\u010de stvarnu okrenutost veoma \u0161irokom svijetu, kada intenzivira glad za u\u010denjem i motivi\u0161e na \u010destito \u017eivljenje.<\/p>\n\n\n\n
U toj veli\u010danstvenoj pojavi \u010ditanja biblioteka je uspjela ostati simbol knjige i orijentaciona ta\u010dka u\u017ee i \u0161ire zajednice. Tako je institucija biblioteke uvijek mogla poslu\u017eiti kao unikatan kriterij za prou\u010davanje stanja u jednom dru\u0161tvu, jer ona je, uprkos svojoj auri ti\u0161ine i profinjenosti mjesto interakcije s ljudima i svjetovima.<\/p>\n\n\n\n
Zato je uvijek mogla biti integrativni ili poticaju\u0107i faktor koji nadilazi granice kulture. U njoj prepoznajemo dru\u0161tvo, dr\u017eavu, tradiciju i budu\u0107nost. Zbog toga nam uvijek te\u0161ko padaju porazne analize o kulturi \u010ditanja\/ pismenosti jer je op\u0107epoznato koliko to uslovljava na\u0161u budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n
Generalno, biblioteke u na\u0161oj zemlji, i tamo gdje naselja i op\u0107ine kubure s previ\u0161e problema, su svjetlo. To se posebno vidi u manjim mjestima. I to ne zbog posebno zna\u010dajne podr\u0161ke vlasti ve\u0107 zbog entuzijasta, ne onih koji po prirodi posla znaju \u0161ta je knjiga ili biblioteka, ve\u0107 koji po vlastitom iskustvu prepoznaju to stjeci\u0161te svjetova i temelje budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n
Ovih dana \u0107emo \u010ditati politi\u010dke i sli\u010dne rasprave o tome da li se moglo druga\u010dije rije\u0161iti pitanje Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, ali ostaje \u010dinjenica da je u stanju kakvom jeste.<\/p>\n\n\n\n
Tako, uslijed spleta svih mogu\u0107ih uzroka, apel vlastima i pritisak na vlasti mora do\u0107i i iz dru\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n
Istina, nije obe\u0107avaju\u0107e koliko je dobrom dijelu dru\u0161tva i stalo do te teme, ali ostat \u0107e nada u taj entuzijazam, koji, ipak, nije mrtav, da \u0107e se odnos prema knjizi, \u010ditanju\/ pismenosti i institucijama biblioteke, ipak, podi\u0107i na nivo na kojem \u0107emo imati vi\u0161e optimizma i nade u vlastito trajanje.<\/p>\n\n\n\n
(Preporod.info)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
KOLUMNA Pi\u0161e: Hasan Hasi\u0107 Od malih nogu sam nau\u010dio da se vazda i svugdje mo\u017ee \u010ditati. Naprosto, eto, \u010ditati. Vje\u017ebao sam i na saobra\u0107ajnim tablama. A, onda, ud\u017ebenike habao prije vremena, a novine za u\u010denike i mlade koje su nam stizale u \u0161kolu \u010desto nabavljao i vi\u0161e puta ih \u010ditao. Biblioteka je bila na ruku, […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":11403,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-11401","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11401","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11401"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11401\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11404,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11401\/revisions\/11404"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11403"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11401"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11401"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11401"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}