Strah (havf) i nada (red\u017ea\u2019) su dva stanja ili psihi\u010dke reakcije. U ve\u0107oj ili manjoj mjeri svaki \u010dovjek do\u017eivi strah. Kroz faze rasta, od ro\u0111enja i djetinjstva do starosti, \u010dovjek uvijek prolazi kroz iskustvo straha. Njegov strah se mijenja kroz \u017eivotne faze. U djetinjstvu strah nije onakav kakav je onaj u starosti. To je tako zato \u0161to se iskustva i svijest mijenjaju te zato \u0161to se \u010dovjek pla\u0161i onoga \u0161to je za njega \u0161tetno i neugodno, o \u010demu sam \u010dovjek ve\u0107 ima odre\u0111enu svijest. Prema tome, sva\u010diji strah od ne\u010dega zavisi od li\u010dnog iskustva i prethodno ste\u010denih znanja o tome.<\/p>\n\n\n\n
Kada se \u010dovjek u jednom trenutku sretne s ne\u010dim neugodnim ili \u0161tetnim, ili pak potencijalno \u0161tetnim, od toga \u0107e, u odre\u0111enim uvjetima, imati strah. Ti uvjeti su: neugodnost ili \u0161teta koju bi ne\u0161to moglo nanijeti \u010dovjeku, mogu\u0107nost ostvarenja toga i mogu\u0107nost da se \u010dovjek od toga odbrani. Znanje o navedenim uvjetima nekad se dobije individualnim iskustvom, nekada nau\u010dnim i racionalnim analizama, a nekada preko izvje\u0161taja zabilje\u017eenih u povjerljivim izvorima postajemo obavije\u0161teni o njima.<\/p>\n\n\n\n
Mo\u017ee se re\u0107i da se \u010dovjek pla\u0161i susreta s ne\u010dim sa \u010dime nijedan \u010dovjek prije njega nije imao susret, \u0161to zna\u010di da se strah ne mora vezati za iskustva i znanja, jer se nekada \u010dovjek pla\u0161i ne\u010dega upravo zbog nepostojanja prija\u0161njeg iskustva i znanja o tome. Kao odgovor na ovo ka\u017eemo da sve \u0161to se nije prethodno iskusilo ne izaziva strah. Ako se \u010dovjek sre\u0107e s ne\u010dim \u0161to prije nije iskusio, ne\u010dim novim, bit \u0107e oprezan pri tom susretu. Ovu opreznost nazivamo strahom. Prema tome, iskustva i znanje uvijek utje\u010du na nastajanje straha, jer \u010dak i u ovakvim situacijama obra\u0107anje iskustvima i znanjima odre\u0111uje stanje opreznosti kod \u010dovjeka.<\/p>\n\n\n\n
Strah \u010dovjeka priprema za suo\u010davanje s neugodnostima. Dok god strah ne pre\u0111e u anksioznost, \u010dovjek je u mogu\u0107nosti da se suprotstavi svemu \u0161to je po njega \u0161tetno i neugodno. U skladu s tim, strah je sam po sebi korisno stanje uzbu\u0111enosti. Me\u0111utim, ako se neko pla\u0161i ne\u010dega fiktivnog, njegov strah nije koristan, jer ga sputava u \u017eivotu. Nije koristan strah od ne\u010dega fiktivnog, kao ni od onoga \u010demu se nemogu\u0107e suprotstaviti. Naprimjer, strah od smrti je uzaludan, jer je niko ne mo\u017ee sprije\u010diti. Uzaludnost straha od smrti nije opre\u010dna prirodnosti straha.<\/p>\n\n\n\n
Jedan broj ljudi se pla\u0161i smrti jer je smatraju nestajanjem, a drugi zbog toga \u0161to ne poznaju ono \u0161to ih \u010deka nakon smrti. Ima ljudi koji se pla\u0161e smrti jer ne znaju kakva ih nagrada ili kazna za djela \u010deka, ili pak znaju i to im je bolno. Strah od smrti u nekim od ovih slu\u010dajeva je koristan i djeluje poticajno, a u nekim oblicima je nesuvisao i uzaludan. Strah od smrti mo\u017ee biti koristan tek kada popravlja \u010dovjekovo djelo i priprema ga za onosvjetsko polaganje ra\u010duna, a jasno je da niko ne mo\u017ee izbje\u0107i smrt. Hazreti Ali, mir s njim, ka\u017ee: \u201cNe\u0107e se spasiti smrti onaj koji je se pla\u0161i, niti \u0107e biti data vje\u010dnost onome koji je voli.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Nada je du\u0161evno stanje. Ona nastaje u vezi s ne\u010dim \u0161to je prijatno. \u010covjek se nada onome \u0161to smatra prijatnim i korisnim. Naime, u \u010dovjeku nada nastaje zami\u0161ljanjem sre\u0107e, koja nastaje dobijanjem onoga \u010demu se nadamo. Ovo du\u0161evno stanje nastaje zami\u0161ljanjem ili osje\u0107ajem sigurnosti da \u0107e se ostvariti ono \u0161to nam donosi zadovoljstvo. Me\u0111utim, \u010dovjek obi\u010dno gaji nadu u okviru onih uvjeta koji omogu\u0107avaju nastanak ne\u010dega \u0161to donosi zadovoljstvo. Naprimjer, \u010dovjek koji se izgubio u suhoj pustinji i \u010dija \u017ee\u0111 je nesnosna po\u010det \u0107e tra\u017eiti vodu. Kada zamisli da \u0107e mu se trud isplatiti i da \u0107e ugasiti \u017ee\u0111, u njemu se javlja stanje nade. Isto tako, kada se sjeti da je spasila\u010dka slu\u017eba pokrenula akciju potrage za njim, kazat \u0107e da im se nada. On u ovom slu\u010daju pola\u017ee nadu u posredne \u010dinioce ga\u0161enja \u017ee\u0111i, ali je njegova istinska nada vezana za vodu, \u010dije ispijanje mu je prijatno.<\/p>\n\n\n\n
Stanje nade nastaje kada \u010dovjek pretpostavi da je mogu\u0107e da ostvari ono \u0161to mu je prijatno, tj. kada postoje spremni uvjeti i mogu\u0107nost stizanja do onoga \u0161to pri\u017eeljkuje. \u010covjek koji se nada ne\u010demu \u0161to je nevjerovatno ili se veoma rijetko de\u0161ava, kao takav, ne nalazi se u prirodnom stanju. Prema tome, nada zavisi od \u010dovjekovog iskustva u susretu sa ne\u010dim \u0161to je po\u017eeljno, kao i od li\u010dnih sposobnosti, uvjeta i mogu\u0107nosti. Nada u \u010dovjeku stvara \u017eelju za ulaganjem napora. \u010covjeku bez nade dosadno je da nastavi \u017eivot. Zapravo mu \u017eivot postaje i nepo\u017eeljan. \u010covjek bez nade nema poticaja za rad za napor i on odustaje od puta koji vodi prema savr\u0161enstvu. U skladu sa dosad iznesenim, kretanje prema savr\u0161enstvu mogu\u0107e je samo uz strah i nadu, jer \u0107e svako voljno kretanje biti obavljeno na ispravan na\u010din tek ako u njemu bude poticaja i energije za kretanje i ako prepreke i opasnosti budu prebro\u0111ene.<\/p>\n\n\n\n
\u010covjek koji u srcu ima strah uvijek \u0107e biti spreman da se suo\u010di sa preprekama i opasnostima na putu. Sa ovakvom spremno\u0161\u0107u osigurana je mogu\u0107nost uklanjanja prepreka. Borba protiv prepreka i opasnosti postaje mogu\u0107a ako postoji nada u stizanje do cilja i nada u mogu\u0107nost uklanjanja prepreka. Dakle, \u010dovjeka pokre\u0107e nada u bolju budu\u0107nost i oslanjanje na svoje sposobnosti u uklanjanju prepreka. Uzev\u0161i u obzir ove \u010dinjenice, zaklju\u010dujemo da istovremeno postojanje straha i nade \u010dini mogu\u0107im kretanje ka savr\u0161enstvu. Imam Ali mir s njim, ka\u017ee: \u201cNajbolje djelo je dovo\u0111enje straha i nade u ravnote\u017eu.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Strah i nada su stanja koja se javljaju pri nastojanju da se stigne do svakog va\u017enog cilja. Prema tome, u svim ljudskim odnosima postoji mogu\u0107nost da se jave strah i nada. U odnosu izme\u0111u \u010dovjeka i Boga, \u010dovjeka i okru\u017eenja, pa \u010dak i u odnosu \u010dovjeka sa samim sobom mogu\u0107e je javljanje ovih stanja. U ovom poglavlju bavit \u0107emo se razmatranjem straha i nade u odnosu izme\u0111u \u010dovjeka i Boga.<\/p>\n\n\n\n
Strah i nada i vjera u Boga<\/p>\n\n\n\n
Strah i nada pred Bogom posljedica su spoznaje i vjerovanja u Boga i u Njegove atribute ljepote i uzvi\u0161enosti. Imam Sadik mir s njim, , rekao je: \u201cKo spozna Boga, imat \u0107e strah od Boga i nadu u Njega, a to dvoje su krila vjerovanja.\u201d U drugoj predaji ka\u017ee: \u201cVjernik ne\u0107e biti vjernik sve dok ne bude imao straha i nade.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Oblici straha u odnosu izme\u0111u \u010dovjeka i Boga<\/p>\n\n\n\n
Strah od grijeha<\/p>\n\n\n\n
\u010covjek koji posjeduje ljubav prema Svevi\u0161njem Bogu i spoznaju Njegovih atributa ljepote i veli\u010danstvenosti postaje poslu\u0161an Bogu i time se kre\u0107e prema savr\u0161enstvu. \u010covjekovo savr\u0161enstvo je u pribli\u017eavanju Bogu. Da bi se pribli\u017eilo Bogu, potrebni su neprestano zalaganje, poslu\u0161nost Bogu kao i stalno udaljavanje od neposlu\u0161nosti. Neprestano zalaganje zahtijeva postojanje poticaja. \u010covjek koji \u017eeli ostvariti Bo\u017eiju blizinu i u svome srcu nosi ljubav prema Njemu jedinim putem za stizanje do svoga cilja vidi slije\u0111enje Bo\u017eijih odredbi i slije\u0111enje naredbi predvodnika vjere. Na putu izvr\u0161avanja Bo\u017eijih naredbi \u010dovjek se suo\u010dava sa posrtajima i gre\u0161kama. Te gre\u0161ke dovode do odre\u0111enih du\u0161evnih stanja u \u010dovjeku. Neki ljudi nakon svake gre\u0161ke i posrtaja razmi\u0161ljaju o tome kako \u0107e im se Bog osvetiti i kazniti ih te su do te mjere posti\u0111eni i zabrinuti da gube nadu u spas. Gubljenje nade je poput gubljenja jednog krila potrebnog za let. Nada u uspjeh i svijest o preprekama na putu ka uspjehu dva su krila kojima se leti prema svakom cilju. Ima ljudi koji, kada pogrije\u0161e i poskliznu se, razmi\u0161ljaju o Bo\u017eijoj milosti i oprostu, dr\u017ee\u0107i na taj na\u010din \u017eivom svoju nadu.<\/p>\n\n\n\n
Ako ovakvi ljudi razmi\u0161ljanjem o milosti i oprostu zaborave na Bo\u017eiju kaznu, postepeno \u0107e se naviknuti na grijehe i gre\u0161ke te zato ne\u0107e uspjeti na putu dosezanja savr\u0161enstva. Ovi ljudi gube drugo krilo: svijest o preprekama na putu ka uspjehu. Najbolje du\u0161evno stanje imaju ljudi koji, istovremeno dok se nadaju milosti Bo\u017eijoj i Njegovom oprostu, razmi\u0161ljaju i o Bo\u017eijoj kazni. Oni na raspolaganju imaju oba krila. Imam Sadik, prenosi rije\u010di svoga oca: \u201cZaista se u srcu vjernika nalaze dva svjetla: svjetlo straha i svjetlo nade. Ukoliko bi se vagala, nijedno ne bi prevagnulo nad drugim.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Opisuju\u0107i Poslanikove ashabe, Imam Ali, ka\u017ee: \u201cKada se Allah spomene, suze njihove obilno teku sve dok se ovratnici ko\u0161ulja njihovih ne namo\u010de. Oni drhte kao \u0161to drvo podrhtava u danu vjetra olujnog, strahuju\u0107i od kazne i nadaju\u0107i se nagradi.\u201d Strah od nemara i ne\u010dinjenja u skladu s mogu\u0107nostima<\/p>\n\n\n\n
\u010covjek koji je svjestan Bo\u017eije uzvi\u0161enosti, \u010dak i ako je ta svijest uop\u0107ena, dobro zna da nikada ne mo\u017ee u\u010diniti djelo koje odgovara Bo\u017eijoj veli\u010danstvenosti. On zna da je njegovo djelo pred dobrotom i milo\u0161\u0107u Bo\u017eijom potpuno neznatno. Svjestan je da nikada ne mo\u017ee zahvaliti Bogu na Njegovim blagodatima. S druge strane, zna da \u0107e mu, ako se na putu poslu\u0161nosti Bogu i u \u010dinjenju ibadeta bude trudio u skladu sa svojim mogu\u0107nostima, Milostivi Bog iz Svoje milosti nadomjestiti nedostatke u djelima. Kao takav, on je u bojazni da prilikom pokoravanja Bogu i \u010dinjenja ibadeta ne napravi propuste te da zbog neobavije\u0161tenosti ili zanemarivanja ne napusti ono \u0161to je u mogu\u0107nosti u\u010diniti. Usljed toga \u0161to mogu\u0107nost ovakvog zanemarivanja uvijek postoji, vjernik svoje djelo nikada ne smatra dovoljnim i uvijek je u strahu od zanemarivanja. Ovaj ga strah ispunjava bojazno\u0161\u0107u i od pro\u0161losti i od budu\u0107nosti. On tra\u017ei oprost od Boga za mogu\u0107a zanemarivanja u pro\u0161losti, a za nemar koji se mo\u017ee desiti u budu\u0107nosti tra\u017ei uto\u010di\u0161te kod Boga.<\/p>\n\n\n\n
Imam Ali, u govoru upu\u0107enom Hammamu o bogobojaznome ka\u017ee: \u201cZano\u0107iva pun opreznosti, (\u2026) oprezan je opomenut svojim (prethodnim) zanemarivanjem.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Bogobojazni \u010dovjek toliko je uznemiren mogu\u0107no\u0161\u0107u nemara da je \u010dak i dok obavlja dobra djela u strepnji da ne bi kojim slu\u010dajem zbog nemara bio onemogu\u0107en da svoje djelo u\u010dini onako kako i dostoji. Hazreti Ali, za bogobojaznoga ka\u017ee: \u201c\u010cini dobra djela strepe\u0107i.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ova strepnja kod njega je prisutna jer smatra da postoji mogu\u0107nost da mu djela \u2013 suprotno njegovim o\u010dekivanjima \u2013 mo\u017eda nisu dobra. On se pla\u0161i toga da bude me\u0111u gubitnicima i strepi od toga da bude obuhva\u0107en rije\u010dima svoga Gospodara: Reci: \u201cHo\u0107ete li da vam ka\u017eem ko su oni \u010dija su djela najuzaludnija, \u010diji \u0107e trud u \u017eivotu na Ovom svijetu propasti, a koji \u0107e misliti da je dobro ono \u0161to rade?\u201d<\/p>\n\n\n\n
Strah od od lo\u0161eg kraja<\/p>\n\n\n\n
Vjera u Boga je najvrjednije \u0161to krasi i gradi i Ovaj i Onaj \u010dovjekov svijet. Vjernik zna da mu spasenje zavisi od \u010duvanja i razvijanja vjerovanja. \u010covjek koji se \u017eeli spasiti straha i ne \u017eeli biti uznemiren tugom i jadom neizbje\u017eno mora \u010duvati svoje vjerovanje i \u010diniti dobra djela.<\/p>\n\n\n\n
..Koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju i dobra djela \u010dine, ni\u010dega se oni ne\u0107e bojati i ni za \u010dim oni ne\u0107e tugovati.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, \u010duvanje vjerovanja je veoma te\u0161ko. \u010covjekovo vjerovanje je na \u017eivotnom putu uvijek izlo\u017eeno prijetnjama. Ljubav prema Ovom svijetu i vezanost za djecu i imetak uvijek mogu \u010dovjeka staviti na stjeci\u0161te vjere i poricanja. Slabost vjerovanja mo\u017ee biti povod da on izabere poricanje i ide ka propasti.<\/p>\n\n\n\n
U suri Tevbe od 20. do 24. ajeta Uzvi\u0161eni Allah one koji vjeruju i koji su se oslobodili vezanosti za Dunjaluk te ljubavi prema imetku i potomstvu i one koji su u\u010dinili Hid\u017eru i borili se na Bo\u017eijem putu predstavlja kao one koji su spa\u0161eni i koji su postigli najve\u0107e polo\u017eaje kod Boga, obe\u0107avaju\u0107i im milost, zadovoljstvo i vje\u010dnost u D\u017eennetu. A oni koji se ne mogu osloboditi ovih vezanosti nalaze se u opasnosti da ostanu bez vjere i da zalutaju.<\/p>\n\n\n\n
Reci: \u201cAko su vam o\u010devi va\u0161i, i sinovi va\u0161i, i bra\u0107a va\u0161a, i \u017eene va\u0161e, i rod va\u0161, i imanja va\u0161a koja ste stekli, i trgova\u010dka roba za koju strahujete da pro\u0111e ne\u0107e imati, i ku\u0107e va\u0161e u kojima se prijatno osje\u0107ate \u2013 miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pri\u010dekajte dok Allah ne provede Svoju zapovijed. A Allah ne upu\u0107uje grje\u0161nike.\u201d Sljede\u0107e \u0161to prijeti \u010dovjekovom vjerovanju jesu intelektualna zastranjenja. Ona se nekada de\u0161avaju kao posljedica skrivene vezanosti za Ovaj svijet i strasti a nekada kao posljedica grijeha i nepa\u017enje u ibadetima i pokoravanju Bogu. Sa ovim \u010diniocima mo\u017ee se do odre\u0111ene mjere iza\u0107i na kraj ukoliko se uklju\u010di ve\u0107a pa\u017enja i predostro\u017enost, s tim da su \u010dinioci koji \u010dovjeka li\u0161avaju vjerovanja veoma brojni i svakog trenutka mogu\u0107e je da mu uni\u0161te vjeru te uzrokuju nesre\u0107u i propast na Budu\u0107em svijetu. Svaki vjernik se pita da li \u0107e mo\u0107i svoje vjerovanje sa\u010duvati do kraja \u017eivota i da li \u0107e svoja djela u\u010diniti tako dobrim da bude jedan od sretnika. S obzirom na to da ne poznaje budu\u0107nost, a svjestan je svoje slabosti i nemo\u0107i, smatra da postoji mogu\u0107nost da \u0107e mu Allah uskratiti svoju dobrotu i pomo\u0107, zbog \u010dega on ne\u0107e biti sposoban sa\u010duvati vjerovanje niti \u0107e ustrajati u dobrim djelima.<\/p>\n\n\n\n
Nepoznavanje krajnjeg ishoda u \u010dovjeku budi strah. Strah od kraja je takav da \u010dak i najbolje Bo\u017eije evlije strepe za svoj kraj. Naravno, stepeni njihovog vjerovanja i straha razlikuju se od stepena vjerovanja i straha kod obi\u010dnih ljudi. I pored toga oni s nama dijele istu sudbinu kada je rije\u010d o zbilji da je ostajanje na putu ispravnosti mogu\u0107e samo uz pomo\u0107 i milost Bo\u017eiju. Imam Ali ibn Husejn Zejnulabidin, ovako se \u0161apatom obra\u0107a svome Gospodaru: \u201cEh da mi je znati da li me je majka rodila da budem nesretan i da li me je odgajala da bih se mu\u010dio, pa (ukoliko je tako) kamo sre\u0107e da me ni rodila ni odgajala nije. Eh da mi je znati da li si me u\u010dinio od sretnika i da li si me po\u010dastio Svojom posebnom blizinom, pa da se tome radujem i da mi se time du\u0161a smiri.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Nepoznatost krajnjeg ishoda te \u010dovjekova stalna izlo\u017eenost prijetnjama predstavlja za \u010dovjeka blagodat koja ga \u010duva u stanju stalne pripravnosti i budnosti kako bi se odupro opasnostima i svakog trenutka istra\u017eivao \u010dinioce koji dovode do sre\u0107e i upregao sve svoje snage da ih aktivira.<\/p>\n\n\n\n
Strah od Svijeta nakon smrti<\/p>\n\n\n\n
Od trenutka smrti i predavanja du\u0161e pa do trenutka polaganja ra\u010duna na Sudnjem danu, kada \u0107e \u010dovjek dobiti nagradu ili kaznu za ovosvjetski \u017eivot, sve te faze predstavljaju stanja koja, kada se o njima misli, \u010dine \u010dovjeka prestra\u0161enim. \u010covjek koji vjeruje da je Ovaj svijet njiva za Budu\u0107i svijet ne raduje se trenutku kada prestaje prilika za pripremu poputnine, pla\u0161e\u0107i se posljednjeg trenutka te prilike. \u010covjek koji je svjestan svoje slabosti i posrtaja te svjestan svoga neznanja o brojnim gre\u0161kama i neuspjesima pla\u0161i se da ne\u0107e mo\u0107i odgovoriti na pitanja Munkira i Nekira te da \u0107e na dan uspostavljanja pravednog suda biti pognute glave zbog sramote od grijeha i mu\u010den \u017ealjenjem da ne\u0107e mo\u0107i otrpjeti Bo\u017eiju kaznu, jer je niko ne mo\u017ee izdr\u017eati.<\/p>\n\n\n\n
Smrt je kapija kroz koju se ulazi u svijet koji po\u010dinje predavanjem du\u0161e Meleku smrti, a okon\u010dava dobijanjem nagrade za djela. Sagledavanje svih trenutaka Ovog svijeta je poput alarma koji uklanja nemar, nadomjestiv\u0161i ga budno\u0161\u0107u. Upravo zbog toga sje\u0107anje na smrt daje \u017eivost \u017eivotnim trenucima. Bez smrti, \u017eivot je poput odumiranja. \u010covjek koji ne strepi od smrti i stanja nakon nje umire jo\u0161 na Ovom svijetu, jer je mrtav onaj \u010dovjek koji se prestane kretati, a zanemarivanje smrti \u010dovjeka li\u0161ava odlu\u010dnog kretanja prema savr\u0161enstvu. Upravo zbog ove \u010dinjenice u predajama se sje\u0107anje na smrt smatra dragim i sretnim. U jednom prelijepom savjetu Imam Ali kazuje: \u201cSavjetujem vam da se sje\u0107ate smrti i umanjujete nemar prema njoj, a kako da budete nemarni prema onome \u0161to ne\u0107e biti nemarno prema vama.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Neopozivost i neizbje\u017enost smrti, s jedne strane, i neupoznatost sa onim \u0161to \u0107e nas zadesiti nakon smrti, s druge strane, zbilje su koje \u017eivotu daju svje\u017einu te strah i nadu ustaljuju u srcu vjernika. Smrt je \u010dovjeku najbolji savjetnik. Svaka smrt koju uo\u010di za \u010dovjeka koji je budan i zdravog srca poput je nove prilike za \u017eivot. Imam Ali, mir s njim, poru\u010duje: \u201cDovoljni su vam kao savjetnici mrtvi koje ste vidjeli, koje nose ka mezarima njihovim, a ne ja\u0161u oni sami, i koje spu\u0161taju u njih, a ne silaze oni sami.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ispravno poimanje smrti i onosvjetskog \u017eivota mijenja smisao ovog \u017eivota. Onaj ko ne vjeruje u onosvjetski \u017eivot i ne boji se smrti, svu svoju snagu i nastojanja usmjerava ka spasu od smrti. Tako on jede, pije, odijeva se, obavlja sportske aktivnosti, dakle sve \u0161to radi, radi da bi opstao na Ovome svijetu i kako bi taj njegov opstanak bio \u0161to kvalitetniji. Trud za opstanak na Ovom svijetu je zbog \u017eelje za izbjegavanjem odlaska, a odlazak je upravo smrt. Ali, nikome nema spasa od ovog odlaska i svako \u0107e okusiti smrt. Imam Ali, mir s njim, preporu\u010duje: \u201cSmrt vas tjera: ako zastanete, zgrabit \u0107e vas, a ako bje\u017eite od nje, sustignut \u0107e vas. Ona vam je bli\u017ea nego sjenka va\u0161a. Smrt je svezana za per\u010dine va\u0161e.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Napori \u010dovjeka koji razmi\u0161lja o neupitnom dolasku smrti i vjeruje u Budu\u0107i svijet nisu zarad bijega od smrti, ve\u0107 je svaki njegov napor u zna\u010denju njenog prihvatanja i \u017eurbe smrti ususret. Napor takvog \u010dovjeka je zarad izgradnje Budu\u0107eg svijeta, pa sve \u0161to se vi\u0161e trudi na putu \u010dinjenja dobrih djela i iskrenosti, on ide ja\u010dim i smirenijim korakom prema smrti. Sam je svjestan zbilje da smrt \u017eeli sasvim bezbri\u017eno primiti u zagrljaj. Dakle, njegovo djelo nije bijeg od smrti. On se ne bavi takvim neplodnim djelom, ve\u0107 je prihvatio smrt kao zbilju i zatim se posvetio naporima za vje\u010dni \u017eivot. Ovakvi ljudi svojim srcima slu\u0161aju obra\u0107anje hazreti Alija, mir s njim, trude\u0107i se da \u010dine dobra djela: \u201cZato, po\u017eurite, Allah vam se smilovao, prema boravi\u0161tima svojim, za koja vam je nare\u0111eno da ih nastanite i prema kojima ste poticani i pozivani.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Na drugom mjestu on govori: \u201cPo\u017eurite prema smrti i u smrtne muke, i prije dolaska njezina budite spremni primiti je, i pripremite se za nju prije nastupa njezina, jer cilj je Dan sudnji. To je savjet dovoljan za onoga ko razumije i pouka za onoga koji ne zna.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Strah od smrti i onoga \u0161to se nakon nje de\u0161ava javlja se u srcu onih ljudi koji vjeruju i razmi\u0161ljaju o svijetu nakon smrti. Isto tako, nada u onosvjetsku nagradu i u\u017eitak u blizini Bo\u017eijoj pripada onima koji vjeruju u Onaj svijet i koji su usljed straha od svijeta nakon smrti svoja djela u\u010dinili pobo\u017enim. Nagovje\u0161taji koji se nalaze u Kur\u2019anu i predajama bude nadu u srcima bogobojaznih, \u010dine\u0107i ih spremnim da sakupe \u0161to vi\u0161e poputnine na Ovome svijetu za Onaj svijet. Imam Ali, mir s njim, budi nadu u srcima, ukazuju\u0107i na 73. ajet sure Zumer, u kojem se ka\u017ee: A oni koji su se svoga Gospodara bojali bit \u0107e povedeni u povorkama prema D\u017eennetu. U vezi s ajetom Imam je rekao:<\/p>\n\n\n\n
\u201cZa\u0161ti\u0107eni su od ka\u017enjavanja, udaljeni od kazne i dr\u017eani daleko od Vatre. Prebivali\u0161te njihovo bit \u0107e mirno i oni \u0107e biti zadovoljni stanovima svojim i mjestom boravka svoga. To su oni \u010dija su djela na Ovom svijetu krjeposna, o\u010di suzne, no\u0107i poput dana od strahovanja i tra\u017eenja oprosta, a dani njihovi poput no\u0107i od osamljenosti i odvajanja. Allah je zato u\u010dinio D\u017eennet mjestom povratka njihova, a nagradu naknadom. Oni i jesu najpodesniji i najdostojniji za njega. I bit \u0107e stanovnici njegovi u svijetu vje\u010dnom i u\u017eivanju stalnom.\u201d<\/p>\n\n\n\n
U moljenjima Imama Sed\u017ed\u017eada, mir s njim , mo\u017ee se na najbolji na\u010din vidjeti bojazan od onoga \u0161to dolazi nakon smrti: \u201cPa \u0161ta mi je, za\u0161to da ne pla\u010dem? Pla\u010dem zbog ispu\u0161tanja du\u0161e. Pla\u010dem zbog tame moga groba. Pla\u010dem zbog sku\u010denosti moga groba. Pla\u010dem zbog ispitivanja Munkira i Nekira. Pla\u010dem jer \u0107u se podi\u0107i iz groba obna\u017een, poni\u017een i nose\u0107i breme svoje na le\u0111ima\u2026\u201d<\/p>\n\n\n\n
Strah od udaljenosti od Boga<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to smo dosad govorili o strahu kada je rije\u010d o odnosu izme\u0111u \u010dovjeka i Boga ti\u010de se \u010dovjekove budu\u0107nosti. \u010covjek se pla\u0161i grijeha jer zna da je budu\u0107nost grje\u0161nika stra\u0161na. Pla\u0161i se nemara, jer zna da je budu\u0107nost nemara tamna. Pla\u0161i se smrti i onoga \u0161to dolazi s njom, jer su i smrt i Onaj svijet neizbje\u017ena budu\u0107nost. S druge strane, odabranici Bo\u017eiji i bezgrje\u0161ne evlije u srcu gaje strah koji je bolji od svakog drugog straha, a u isto vrijeme je i najljep\u0161i odsjaj robovanja Bogu. Bo\u017eiji evlija u svakom trenutku razmi\u0161lja o Bo\u017eijem zadovoljstvu, o tome da li je blizu ili daleko od Boga, pla\u0161i ga i sama pomisao da Bog mo\u017eda nije zadovoljan njime i da je on trenutno mo\u017eda daleko od Boga. On voli Boga i ne svi\u0111aju mu se udaljenost od Boga i Bo\u017eije nezadovoljstvo. Ovo nezadovoljstvo i udaljenost u svakom trenutku predstavljaju mu neugodnost, bilo da je rije\u010d o nezadovoljstvu i udaljenosti na Ovom ili na Drugom svijetu. Ako ga i bace u paklene muke, on ne razmi\u0161lja o bolu koji stvara Vatra, ve\u0107 o udaljenosti od Boga, a to ga mu\u010di i nanosi mu bol. Hazreti Ali,mir s njim, kada razmi\u0161lja o Bo\u017eijoj kazni, govori ovako: \u201cAko me izlo\u017ei\u0161 kaznama sa Tvojim protivnicima, i udru\u017ei\u0161 me sa onima koje si na ku\u0161nju stavio, i odvoji\u0161 me od Tvojih miljenika i Tvojih prijatelja, pa pretpostavim, o moj Allahu, o Ti Koji si iznad svega, Za\u0161titni\u010de moj, Gospodaru moj, da izdr\u017eim Tvoju kaznu, ali kako da izdr\u017eim odvojenost od Tebe?!\u201d<\/p>\n\n\n\n
Bo\u017eiji odabranici i imami u svojim srcima gaje takvu ljubav prema Bogu da \u010dak i kada razmi\u0161ljaju o Vatri i Bo\u017eijoj kazni, oni i dalje govore samo o ljubavi prema Bogu: \u201cI ako me uvede\u0161 u Vatru, obavijestit \u0107u njene stanovnike o svojoj ljubavi prema Tebi.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Ove rije\u010di iskazane u stanju \u0161aputanja sa svojim Gospodarom kazuju nam da je Bo\u017eijim evlijama od svega najva\u017enije Njegovo zadovoljstvo. Oni \u017eele blizinu Bo\u017eiju i za njih je najve\u0107a kazna i bol udaljenost od Boga. Strah od udaljenosti ne odnosi se samo na budu\u0107nost; svaki trenutak u \u017eivotu mo\u017ee biti proveden ili u Bo\u017eijoj blizini ili u udaljenosti od Njega. Dakle, Bo\u017eije evlije \u017eele biti u stalnoj blizini svoga Gospodara i svakog trenutka su u bojazni da ga ne provedu udaljeni od Njega.<\/p>\n\n\n\n
Izvor: Mohammad Fathali Hani, Temelji islamske etike, sv.1.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Strah (havf) i nada (red\u017ea\u2019) su dva stanja ili psihi\u010dke reakcije. U ve\u0107oj ili manjoj mjeri svaki \u010dovjek do\u017eivi strah. Kroz faze rasta, od ro\u0111enja i djetinjstva do starosti, \u010dovjek uvijek prolazi kroz iskustvo straha. Njegov strah se mijenja kroz \u017eivotne faze. U djetinjstvu strah nije onakav kakav je onaj u starosti. To je tako […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":11990,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[56],"tags":[],"class_list":["post-11989","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-religija-i-duhovnost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11989","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=11989"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11989\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11991,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/11989\/revisions\/11991"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/11990"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=11989"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=11989"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=11989"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}