<\/p>\n\n\n\n
Rasprava o slobodi i prisili, sama po sebi, dovela je do rasprave o \u201cpravdi\u201d zato \u0161to postoji izravna veza izme\u0111u slobode i pravde, s jedne, i prisile i nepravde, s druge strane. Drugim rije\u010dima, obavezivanje i nagrada, odnosno kazna za \u010dovjeka dobijaju smisao samo u slu\u010daju postojanja slobodne volje. Ukoliko \u010dovjek ne bi bio slobodan i ako bi spram Bo\u017eije volje ili prirodnih \u010dinilaca bio svezanih ruku i bio pod prinudom, tada bi obavezivanje, nagrada i kazna izgubili svaki smisao.<\/p>\n\n\n\n
U ovom pitanju islamski teolozi dijele se u dvije skupine: jedna je u samom po\u010detku nazvana mu\u2019tezilije i zastupa pravdu i slobodu, a drugu \u010dine tradicionalisti, koji su poslije prozvani e\u0161\u2019arijama i zagovaraju prinu\u0111enost i prisilu.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, protivnici na\u010dela pravde nisu izri\u010dito kazali da pori\u010du Bo\u017eiju pravdu, jer Kur\u2019an \u010casni, u koga obje skupine vjeruju, nedvojbeno odri\u010de bilo koji vid nepravde, a dokazuje Bo\u017eiju pravdu. Oni su Bo\u017eiju pravdu tuma\u010dili na jedan poseban na\u010din, tvrde\u0107i da pravda po sebi nije zbilja koju je mogu\u0107e unaprijed odrediti a potom je uzeti kao mjerilo Bo\u017eijih djela. Procjena i vrjednovanje Bo\u017eijih djela \u2013 ka\u017eu oni \u2013 ustvari zna\u010di jednu vrstu nametanja obaveze i du\u017enosti Bogu, te uslovljavanje i ograni\u010davanje Njegove volje. Zar je mogu\u0107e Bo\u017eijem djelu pretpostaviti zakon i onda u\u010diniti da taj isti zakon vlada Njime i Njegovim djelima? Svi zakoni su proistekli od Njega i Njemu su podre\u0111eni.<\/p>\n\n\n\n
On je Neograni\u010deni Vladar svega i bilo kakav vid podre\u0111enosti u suprotnosti je sa sveobuhvatnom prevla\u0161\u0107u i prvenstvom Bo\u017eije Svete Biti. To \u0161to je Bog Pravedan, ne zna\u010di da slijedi unaprijed postavljene zakone pravednosti, \u00a0ve\u0107 \u010dinjenicu da je On sam izvor pravde. Drugim rije\u010dima: ono \u0161to On \u010dini je su\u0161ta pravda, a ne da On djeluje po onome \u0161to je pravda. Pravda i nepravda slijede Bo\u017eije djelo, a ne da mu prethode. Pravda nije mjerilo Bo\u017eijeg djela, ve\u0107 je Bo\u017eije djelo mjerilo pravde. \u201cOno \u0161to Husrev \u010dini slatko je, a nije Husrev izabrao da \u010dini slatko.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Bit lijepog i ru\u017enog<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovdje se neizbje\u017eno name\u0107e drugo pitanje, koje ustvari otvara \u0161iri kontekst pitanja pravde, a to je \u201cljepota i ru\u017eno\u0107a djela u njihovoj biti\u201d. Da li su djela u svojoj biti, op\u0107enito, lijepa ili ru\u017ena? Da li su, naprimjer, istinoljubivost i povjerenje, dobro\u010dinstvo i sli\u010dna djela u svojoj biti dobra i obavezuju\u0107a, a la\u017e, nepovjerenje i sli\u010dno u svojoj biti ru\u017ena i nepo\u017eeljna? Da li osobine poput dobrote i dostojanstva predstavljaju niz stvarnih i su\u0161tinskih osobina, i da li svako djelo, bez obzira na njegovog vr\u0161ioca i bilo kakvu objektivnu okolnost, samo po sebi ima neku od ovih osobina, a njenu suprotnost ne posjeduje, ili su ove osobine ipak samo dogovorne i konvencionalne prirode?<\/p>\n\n\n\n Neovisni umski sudovi<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kada je do\u0161ao nared govor o su\u0161tinskim osobinama djela i sam razum je dobio ulogu u otkrivanju tih osobina. Ova rasprava postavljena je tako da je izneseno pitanje o tome da li je razum u shvatanju ljepote i ru\u017eno\u0107e stvari \u201cneovisan\u201d, tj. da li je u stanju da ih sam razumije i razlu\u010di jedne od drugih, ili mu je potrebna zakonodavna uputa. Zato je bit lijepog i ru\u017enog djela prozvana jo\u0161 i razumskom ljepotom i ru\u017eno\u0107om. Mu\u2019tezilije su vatreno podr\u017eale ljepotu i ru\u017eno\u0107u koja proisti\u010de iz biti djela i razuma, te afirmirale \u201cneovisne razumske sudove\u201d ili postulate, rekav\u0161i da mi sasvim jasno vidimo da su djela u svojoj biti razli\u010dita i da jasno vidimo da na\u0161 razum, bez potrebe za vjerozakonskom uputom, shva\u0107a te nedvojbene \u010dinjenice.<\/p>\n\n\n\n E\u0161\u2019arije su, me\u0111utim, upravo onako kako su postupile s pravdom, kao su\u0161tinskom i pretpostavljenom osobinom, porekle unaprijed odre\u0111enu su\u0161tinsku i intelektualnu ljepotu i ru\u017eno\u0107u djela. Oni su lijepe i ru\u017ene stvari, kao prvo, uzeli relativnim, tj. pojavama koje su posljedica posebnih prilika ili su pak nastale pod utjecajem odre\u0111enog niza slijepog slije\u0111enja i savjeta; kao drugo, oni su dr\u017eali da razum, u svojoj ocjeni \u0161ta je lijepo, a \u0161ta ru\u017eno, prati vjerozakonsko upu\u0107ivanje. S obzirom da su e\u0161arije odbacili \u201cneovisni razum\u201d ili, drugim rije\u010dima, \u201cneovisne sudove razuma\u201d, oni su i mu\u2019tezilijsko vjerovanje \u2013 da ljudski um, bez potrebe za vjerozakonskom uputom, razumije \u0161ta je lijepo, a \u0161ta ru\u017eno, \u0161ta je po\u017eeljno, a \u0161ta nije \u2013 dr\u017eali pogre\u0161nim. E\u0161arije su ustvrdili da kriterije poput: \u0161ta je pravda, a \u0161ta nepravda, \u0161ta je dobro, a \u0161ta zlo, op\u0107enito, treba tra\u017eiti u vjerozakonu (fikhu) te da se u ovim pitanjima treba okrenuti i povinovati \u201cIslamskoj tradiciji\u201d (Sunnetu) i ni\u010dem drugom. E\u0161\u2019arije su sebe, ina\u010de, prozvali \u201csunnitima\u201d ili \u201ctradicionalistima\u201d (ehli-sunnet ili ehli hadis). Imaju\u0107i ovaj naziv, oni su u narodnim masama za sebe izgradili \u010dvrst i postojan dru\u0161tveni status. Drugim rije\u010dima, neslaganje mu\u2019tezilija i e\u0161\u2019arija oko prihvatanja, odnosno neprihvatanja \u201cintelektualnih postulata\u201d u o\u010dima obi\u010dnog svijeta izgledalo je kao prihvatanje ili neprihvatanje \u201csunneta\u201d i \u201chadisa\u201d, odnosno kao netrpeljivost izme\u0111u razuma i tradicije, \u0161to je upravo imalo za posljedicu da dru\u0161tveni status e\u0161\u2019arija u narodu oja\u010da, a status mu\u2019tezilija oslabi. Mu\u2019tezilije nisu nikad bili ravnodu\u0161ni prema Sunnetu, ali su ih e\u0161\u2019arije ipak, nazivaju\u0107i sebe sljedbenicima Sunneta, a mu\u2019tezilije njegovim protivnicima, vrlo spretno prevarili. Nema sumnje da je ova \u010dinjenica s po\u010detka tre\u0107eg stolje\u0107a imala velikog udjela u porazu mu\u2019tezilija. Ovo pogre\u0161no shvatanje ve\u0107ine dovelo je do toga da su neki orijentalisti, svjesno ili nesvjesno, predstavili mu\u2019tezilije \u201cintelektualcima koji se protive Sunnetu\u201d. Me\u0111utim, upu\u0107eni znaju da razli\u010dita vi\u0111enja mu\u2019tezilija i e\u0161\u2019arija nemaju nikakve veze sa veli\u010dinom njihove privr\u017eenosti Islamu. \u0160tavi\u0161e, mu\u2019tezilije su prakti\u010dno bile odanije, revnosnije i po\u017ertvovanije za Islam nego e\u0161\u2019arije.<\/p>\n\n\n\n Sljedbenici intelektualnih pokreta bivaju u narodu \u010desto izlo\u017eeni ovakvoj vrsti optu\u017ebi od strane onih koji pokazuju svoju pobo\u017enost i predanost, pa makar oni bili i potpuno iskreni, a namjere ovih potonjih potpuno neiskrene.<\/p>\n\n\n\n Iako je neslaganje mu\u2019tezilija i e\u0161\u2019arija po\u010delo oko razuma i njegove ovisnosti, odnosno neovisnosti u pitanjima vezanim za \u201cpravdu\u201d, tj. su\u0161tinsku ljepotu i ru\u017eno\u0107u djela, ipak se domen ove rasprave pro\u0161irio i na polje tewhida.<\/p>\n\n\n\n Mu\u2019tezilije su i u ovom pitanju smatrali da razum ima pravo da se mije\u0161a, dok su e\u0161\u2019arije smatrale da se i tu treba \u201cpobo\u017eno\u201d dr\u017eati vanjske forme hadisa.<\/p>\n\n\n\n Nastavit \u0107e se\u2026<\/p>\n\n\n\n Murteza Mutahari<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Rasprava o slobodi i prisili, sama po sebi, dovela je do rasprave o \u201cpravdi\u201d zato \u0161to postoji izravna veza izme\u0111u slobode i pravde, s jedne, i prisile i nepravde, s druge strane. Drugim rije\u010dima, obavezivanje i nagrada, odnosno kazna za \u010dovjeka dobijaju smisao samo u slu\u010daju postojanja slobodne volje. Ukoliko \u010dovjek ne bi bio slobodan […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12017,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-12016","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-teme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12016","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12016"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12016\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12018,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12016\/revisions\/12018"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12017"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12016"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12016"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12016"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}