{"id":12019,"date":"2025-11-13T09:36:08","date_gmt":"2025-11-13T09:36:08","guid":{"rendered":"https:\/\/novividici.net\/?p=12019"},"modified":"2025-11-13T09:36:08","modified_gmt":"2025-11-13T09:36:08","slug":"pitanje-pravde-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/novividici.net\/?p=12019","title":{"rendered":"Pitanje pravde"},"content":{"rendered":"\n

Utjecaj islamske teologije na islamsku filozofiju<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Iako islamske teolo\u0161ke rasprave nisu dovele do kona\u010dnih rezultata, ipak  umnogome su pomogle islamskim filozofima u rje\u0161avanju teolo\u0161kih pitanja.  Jedan od aspekata na osnovu kojega je islamska filozofija na polju teologije u u\u017eem smislu  osvojila nova podru\u010dja i na osnovu kojih je daleko prevazi\u0161la gr\u010dke i aleksandrijske filozofije, jeste naslije\u0111e koje je preuzela od islamske teologije. Teolozi kod filozofa imaju velike zasluge, jer su filozofima otvorili nove vidike i postavili neka posebna pitanja, iako sami  nisu bili u stanju da ih rije\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Teolozi su, svojim predstavljanjem niza pitanja, ne samo otvorili put filozofima ve\u0107 su im i na drugi na\u010din napravili veliku uslugu, a ta je da su zbog svog neslaganja s gr\u010dkim mi\u0161ljenjima, pisanjem knjiga, ustali protiv filozofa i filozofije. Upravo su oni otvorili put sumnje i nevjerice spram filozofskih mi\u0161ljenja. Suo\u010davanjem teolo\u0161kih sa filozofskim mi\u0161ljenjima i mukotrpnim nastojanjima filozofa da iza\u0111u iz tjesnaca, teolo\u0161ka pitanja su u islamskoj filozofiji zadobila jednu posebnu svje\u017einu. Iskrice rje\u0161enja i nova podru\u010dja saznanja se zaista otkrivaju samo uz veliki trud.<\/p>\n\n\n\n

Razmatranje na\u010dela pravde na polju islamskoga prava<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Porijeklo pitanja pravde u islamskom svijetu ne treba tra\u017eiti samo u teologiji i me\u0111u teolozima ve\u0107 i u drugoj oblasti islamskih nauka, a to je pravo. Islamsko dru\u0161tvo je od po\u010detka utemeljeno na osnovama Kur\u2019ana i Sunneta.<\/p>\n\n\n\n

 Ovo dru\u0161tvo je svoje zakone i pravila, kako one u vezi sa ibadetom tako i one u podru\u010dju trgovine, gra\u0111anskih prava, kaznenog zakona i politike, tra\u017eilo u izvorima Bo\u017eanske Objave. Kada je trebalo prona\u0107i pravilo u vezi sa nekim  doga\u0111ajem koji je u Kur\u2019anu jasno obja\u0161njen, ili kada se u vjerodostojnoj predaji moglo na\u0107i rje\u0161enje zadatog pitanja, ili je pak bilo mogu\u0107e upitati Bo\u017eijeg Poslanika ili  imame , obaveza je bila jasna. Me\u0111utim, u slu\u010dajevima gdje nije bilo izri\u010ditog ajeta ili vjerodostojne predaje i kada autoriteti nisu bili dostupni, naravno da se pri\u0161lo id\u017etihadu i zaklju\u010divanju islamskog zakona.<\/p>\n\n\n\n

Pitanje po\u010detka id\u017etihada i kakvo\u0107e promjena koje je donio u redovima pri\ufffepadnika sunnizma i d\u017eaferizma predstavlja opse\u017enu raspravu kojoj ovdje nije mjesto. Nema sumnje da je ovaj postupak zapo\u010deo u vrijeme Bo\u017eijeg Poslanika a.s, ili u najmanju ruku od njegove smrti. O tome da li je ovaj postupak od samog po\u010detka obavljan na ispravan na\u010din pitanje je o kojem smo raspravljali na drugom mjestu.<\/p>\n\n\n\n

\u00a0Islamsko pravo, kao i ostale islamske znanosti, do\u017eivjelo je svoj brzi procvat i naravno da su se u njemu pojavile razli\u010dite \u0161kole ili pravci. Me\u0111u sunijama su se pojavila dva pravca mi\u0161ljenja: tradicijski, \u010diji metod je bio prihva\u0107en me\u0111u pravnicima Medine, i analogijski, koji je bio ra\u0161ireniji me\u0111u pravnicima Iraka. Tradicionalisti bi se pri suo\u010denju sa novim pitanjima najprije obra\u0107ali Kur\u2019anu, pa ako ne bi na\u0161li odgovaraju\u0107i propis, onda bi tra\u017eili odgovor u Poslanikovom Hadisu, a ako bi hadisi bili razli\u010diti, davali bi prednost onom kod kojega je lanac prenosilaca ja\u010di. A ako ne bi mogli da na\u0111u nijedan hadis u vezi sa postavljenim pitanjem, i ako postoje\u0107i hadisi ne bi bili dovoljno dokumentirani, obra\u0107ali bi se izrekama i pravnim rje\u0161enjima Poslanikovih drugova (ashaba). Ako ni ovako ne bi izna\u0161li rje\u0161enje, nastojali bi da na neki na\u010din iskoriste ajete Knjige i vrlo rijetko bi se de\u0161avalo da pribjegavaju vlastitom mi\u0161ljenju i analogiji. Metoda analogista bila je, me\u0111utim, razli\u010dita. Ukoliko u Kur\u2019anu ili Hadisu ne bi prona\u0161li rje\u0161enje, oni ostalim hadisima ne bi pridavali poseban zna\u010daj, jer su smatrali da su ve\u0107inom izmi\u0161ljeni ili iskrivljeni. Oni su vjerovali da jedan pravnik predanom primjenom neospornih islamskih odredbi sti\u010de uvid u duh islamskih zakona i postaje sposoban da na osnovu sli\u010dnih primjera izna\u0111e pravilo u vezi sa datim pitanjem. \u00a0Pobornici analogije vjerovali su da na\u010dela pravde i dobrobiti mogu biti do\ufffebra uputa pravniku. Uslijed toga pravnik se vidio obaveznim da razmi\u0161lja u skladu sa zahtjevima pravde i dobrobiti. Termini poput \u201cistihsana\u201d i \u201cistislaha\u201d pojavili su se upravo iz takvog pristupa.<\/p>\n\n\n\n

Rasprava izme\u0111u tradicionalista i analogista<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tradicionalisti su smatrali da je metoda analogista neka vrsta pretjerivanja u obra\u0107anju razumu i neka vrsta nedoslijednosti u primjeni Hadisa. Drugim rije\u010dima, u pitanju je neka vrsta povr\u0161nosti u iznala\u017eenju stvarnih dobrobiti. Oni su govorili da se vjerozakon temelji na sakupljanju onoga \u0161to se rasipa (d\u017eem\u2019u-l-mutaf\u0101rriq\u0101t) i razdvajanju onoga \u0161to se sapli\u0107e (tafriiqu-l-mud\u017etemi\u2019\u0101t) te da je vjerozakon daleko iznad razine obi\u010dnog razuma. Za razum se ne mo\u017ee smatrati da je u stanju doku\u010diti osnove i duh Bo\u017eijeg Zakona. Zauzvrat, analogisti su tradicionaliste optu\u017eivali za nefleksibilnost i okamenjenost.<\/p>\n\n\n\n

U metodologiji prava postoji pravilo koje je poznato kao \u201cpravilo inherentnosti\u201d, tj. suvislosti razumskih i vjerozakonskih sudova. Ovo pravilo je interpretirano slijede\u0107om re\u010denicom:<\/p>\n\n\n\n

\u201cKullu m\u0101 hakeme bihi-l-aqlu hakeme bihi-\u0161-\u0161er\u2019u, we kullu m\u0101 hakeme bihi-\u0161-\u0161er\u2019u hakeme bihi-l-aqlu. <\/em>(Sve \u0161to dosudi razum to dosudi i vjerozakon, a \u0161to dosudi vjerozakon to dosudi i razum, tako\u0111er).\u201d<\/p>\n\n\n\n

Ovom mi\u0161lju \u017eeljelo se naglasiti da gdje god na\u0161 razum otkrije neku sigurnu \u201cdobrobit\u201d ili sigurnu \u201c\u0161tetu\u201d, na osnovu umskog dokaza i putem dokazivanja od uzroka ka posljedici, donosi sud da islamski zakon tu ima pravilo koje nala\u017ee ispunjenje te dobrobiti ili spre\u010davanje \u0161tete, pa makar to pravilo i ne mogli prona\u0107i u prenesenom hadisu. Tako\u0111er, gdje god imamo neko pravilo koje obavezuje, preporu\u010duje, zabranjuje ili odvra\u0107a, na osnovu iskustvene (aposteriorne) demonstracije i putem dokazivanja od posljedice ka uzroku, razotkrivamo da je posrijedi neka dobrobit ili neka \u0161teta, pa makar na\u0161 razum trenuta\u010dno i ne mogao da sazna za postojanje te dobrobiti ili \u0161tete.<\/p>\n\n\n\n

Sa stanovi\u0161ta islamskih pravnika, pogotovu onih koji su vi\u0161e bili skloni mi\u0161ljenju i analogiji, postoji potpuna saglasnost izme\u0111u razuma i vjerozakona.<\/p>\n\n\n\n

 Bo\u017eija pravda<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Islamski propisi ne predstavljaju niz tajnovitih, nespoznatljivih i neshvatljivih propisa kojima sto procentualno dominira pobo\u017ena tajnovitost, ve\u0107 razum, tako\u0111er, ima svoju ulogu u shvatanju i dedukciji prava.<\/p>\n\n\n\n

Ovi u\u010denjaci su na polju \u201cmetodologije prava\u201d uveli pitanje razumske ljepote i ru\u017eno\u0107e koje se prije toga razmatralo u teologiji, i one ljepote i ru\u017e-no\u0107e koje su tamo dokazane priznali kao \u201cmjerila\u201d i \u201ckriterije\u201d prava, rekav\u0161ida me\u0111u svim \u201cmjerilima\u201d i \u201ckriterijima\u201d razum najjasnije i najo\u010ditije shva\u0107a ljepotu pravednosti i dobrote, odnosno ru\u017eno\u0107u nepravde i nasilja. Na ovaj na\u010din su, dakle, pravda i nepravda uzeti kao jedno mjerilo pri izu\u010davanju islamskog prava.<\/p>\n\n\n\n

Tradicionalisti su islamsko pravo crpili iz tri izvora: Knjige (Kur\u2019an), Sunneta i konsenzusa islamskih pravnika (id\u017em\u0101\u2019). Me\u0111utim, sljedbenici mi\u0161ljenja i analogije uzeli su \u010detiri izvora islamskoga prava, i to uz spomenuta tri i mi\u0161ljenje samog pravnika na osnovu analogije. Navo\u0111enjem niza primjera, tradicionalisti su kritizirali analogiste i obja\u0161njavali da oslanjanje na mi\u0161ljenje i analogiju \u010dovjeka odvodi na stranputicu pri iznala\u017eenju vjerozakonskih propisa. S druge strane, analogisti su optu\u017eivali tradicionaliste zbog njihovog oslanjanja samo na niz predaja \u010dija vjerodostojnost i ispravnost nije razja\u0161njena.<\/p>\n\n\n\n

Murteza Mutahari , Bo\u017eija pravda <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Utjecaj islamske teologije na islamsku filozofiju Iako islamske teolo\u0161ke rasprave nisu dovele do kona\u010dnih rezultata, ipak  umnogome su pomogle islamskim filozofima u rje\u0161avanju teolo\u0161kih pitanja.  Jedan od aspekata na osnovu kojega je islamska filozofija na polju teologije u u\u017eem smislu  osvojila nova podru\u010dja i na osnovu kojih je daleko prevazi\u0161la gr\u010dke i aleksandrijske filozofije, jeste […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12020,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-12019","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-teme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12019","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12019"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12019\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12021,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12019\/revisions\/12021"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12020"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12019"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12019"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12019"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}