Egzistencija (vud\u017eud) ne\u0161to je u \u0161ta se mo\u017eemo osvjedo\u010diti. Egzistiramo mi sami, a egzistira i sve ono oko nas. Zapravo, mi i nismo ni\u0161ta doli egzistencija: svuda je nalazimo i opa\u017eamo. Egzistencija je na\u0161e postojanje ili bivstvovanje, a nasuprot njoj stoji nepostojanje, odnosno nebivanje.<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, budu\u0107i da je neegzistencija \u201eni\u0161ta\u201c\u2014dakle nepostojanje, ne\u0161to u \u0161ta se ne mo\u017eemo osvjedo\u010diti svaka rasprava o njoj u kona\u010dnici se svodi na to da je rije\u010d o onome \u0161to je suprotno egzistenciji. Prema tome, egzistencija je vrelo posljedica: sve \u0161to se zbiva, nastaje i de\u0161ava potje\u010de iz egzistencije, a ne iz neegzistencije. Ukratko: ne postoji ni\u0161ta \u0161to nije egzistencija; sve je egzistencija i sve je od nje.<\/p>\n\n\n\n
Slijedom toga, razmotrimo sada razli\u010dite oblike onoga u \u0161ta se osvjedo\u010davamo i zapitajmo se postoje li me\u0111u njima kvalitativne razlike. Drugim rije\u010dima: razlikuju li se egzistencije prema u\u010dincima i vidovima svog postojanja?<\/p>\n\n\n\n
Postoje stvari u koje se osvjedo\u010davamo, a koje, barem naizgled, nemaju sposobnost kretanja niti osjetila; kod njih ne opa\u017eamo napredak ni razvoj. Takvi su zemlja, kamenje i minerali. Postoji i skupina egzistencija koje, makar u izvjesnoj mjeri, posjeduju kretanje, osjetilnost, napreduju i razvijaju se poput biljaka i ostalog rastinja.<\/p>\n\n\n\n
Usporedimo li ove dvije skupine, vidjet \u0107emo da im je egzistencija zajedni\u010dka. Tako\u0111er \u0107emo zaklju\u010diti da i biljke i minerali imaju odlike poput mase i zapremine. No, kod biljaka opa\u017eamo rast i razvoj, a uz to i odre\u0111enu osjetilnost, dok su minerali toga li\u0161eni. Na temelju tog zapa\u017eanja, biljke \u0107emo postaviti na vi\u0161i stupanj u odnosu na minerale.<\/p>\n\n\n\n
Zatim nailazimo na bi\u0107a koja su znatno pokretljivija, \u010dija je osjetilnost kudikamo izra\u017eenija nego kod biljaka, te koja ispoljavaju djelovanja proiza\u0161la iz volje. U ovu skupinu spadaju kopnene i morske \u017eivotinje. Usporedimo li \u017eivotinje s biljkama, uvidjet \u0107emo da obje skupine odlikuju egzistencija, tjelesnost, rast i razvoj, kao i potreba za ishranom. Ipak, idu\u0107i dalje, zapazit \u0107emo da \u017eivotinje posjeduju ono \u0161to biljke nemaju: \u010dula, snagu, voljne \u010dinove i druga svojstva vi\u0161eg reda. Prema tome, u\u010dinci egzistencije kod \u017eivotinja vi\u0161i su nego kod biljaka, pa su i \u017eivotinje na vi\u0161em egzistencijskom stupnju od biljaka.<\/p>\n\n\n\n
Tako dolazimo do bi\u0107a koje posjeduje sva egzistencijska svojstva \u017eivotinja rast, razvoj i djelovanje ali \u010diji je domet djelovanja na znatno vi\u0161em stupnju od \u017eivotinjskog. Uvidjet \u0107emo da su minerali, biljke i \u017eivotinje u podre\u0111enom polo\u017eaju spram tog bi\u0107a. To izvanredno bi\u0107e jeste \u010dovjek.<\/p>\n\n\n\n
Ako dalje razmotrimo \u010dovjeka, zapazit \u0107emo da su u\u010dinci egzistencije kod u\u010denog \u010dovjeka vi\u0161i nego kod neukog. Na primjer, izumi i otkri\u0107a plod su u\u010denih, a ne neznalica. Prema tome, neznalica je u podre\u0111enom polo\u017eaju u odnosu na znalca. Znalac stoji iznad neznalice, ba\u0161 kao \u0161to \u010dovjek stoji iznad \u017eivotinje, biljke i minerala. Uistinu, znanje je izvor te prednostino o blagodati znanja raspravit \u0107emo i pojasniti u nekoj od narednih lekcija.<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
U prethodnom tekstu primijetili smo da se sve u \u0161ta se oko nas mo\u017eemo osvjedo\u010diti odlikuje egzistencijom. Potom smo usporedili razli\u010dite egzistente i zaklju\u010dili da je \u010dovjek posebno \u010dovjek znalac na najvi\u0161em stupnju me\u0111u njima.<\/p>\n\n\n\n
Sada se zapitajmo: ko je taj koji pravi takve usporedbe, prosu\u0111uje i zaklju\u010duje? Ko je taj koji je uporedio razli\u010dite egzistencije, podijelio ih u skupine i presudio da je jedna na vi\u0161em nivou od druge?<\/p>\n\n\n\n
Jasno je da svaka prosudba potje\u010de od ne\u010dega \u0161to egzistira, a ne od ne\u010dega \u0161to ne egzistira. Drugim rije\u010dima: ja ili vi smo ti koji prosu\u0111ujemo i zaklju\u010dujemo. Zar onda svako od nas ne posjeduje ne\u0161to \u0161to omogu\u0107ava prosu\u0111ivanje? Da li je to ne\u0161to izvan nas ili u nama? Ako je izvan nas, kako je povezano s nama? Ako je u nama, kako to objasniti? Radi li se o nekom vanjskom ili unutarnjem organu?<\/p>\n\n\n\n
Postavimo pitanje ovako: da li mrtav \u010dovjek uz pretpostavku da su mu svi vanjski i unutarnji organi o\u010duvani posjeduje to \u201ene\u0161to\u201c o kojem govorimo? O\u010dito ne. Ako, dakle, nije rije\u010d o tjelesnim organima, \u0161ta se onda s tim \u201ene\u010dim\u201c zbilo smr\u0107u \u010dovjeka? Je li ono nestalo ili i dalje postoji?<\/p>\n\n\n\n
Ako je nestalo, je li nestalo samo od sebe ili ga je uni\u0161tilo ne\u0161to drugo? Ako ga je uni\u0161tilo ne\u0161to drugo, \u0161ta je to, kako i za\u0161to ga je uni\u0161tilo, i za\u0161to se to \u201ene\u0161to\u201c nije moglo odbraniti? Mo\u017eemo li uop\u0107e vjerovati da je \u201eono ne\u0161to\u201c uni\u0161tilo samo sebe da je samo po sebi i\u0161\u010dezlo? A ako jo\u0161 postoji, gdje je onda i \u0161ta se promijenilo \u010dovjekovom smr\u0107u? Za\u0161to ga ne mo\u017eemo vidjeti? I, naposljetku, \u0161ta uop\u0107e zna\u010di smrt? Po \u010demu se razlikuje od \u017eivota? Zna\u010di li smrt nestanak i nepostojanje, ili je rije\u010d o ne\u010demu drugom?<\/p>\n\n\n\n
Iz toga slijede i daljnja pitanja: ko sam ja koji posjedujem to \u201ene\u0161to\u201c? Jesam li ja to \u201ene\u0161to\u201c, ili sam ipak ne\u0161to drugo? Kada ka\u017eem da sam prosudio ili zaklju\u010dio, govorim li to ja, ili to \u010dini \u201eono ne\u0161to\u201c u meni? Ako to nisam ja, za\u0161to onda osje\u0107am da je to moj \u010din i za\u0161to ga vezujem za sebe? Ovaj niz pitanja mogao bi se nastavljati unedogled.<\/p>\n\n\n\n
Zato bi trebalo poku\u0161ati odgovoriti na njih: saznati ko smo i \u0161ta zna\u010de na\u0161e prosudbe.<\/p>\n\n\n\n
Ukratko, ono \u0161to smo u ovoj lekciji htjeli re\u0107i jeste: svako od nas posjeduje ne\u0161to na temelju \u010dega uspore\u0111uje, prosu\u0111uje i zaklju\u010duje. Nije presudno kako \u0107emo to nazvati sposobnost rasu\u0111ivanja, razum, pamet, du\u0161a, inteligencija, psiha, jastvo, sebstvo ili druga\u010dije. Najva\u017enije je prihvatiti da takvo ne\u0161to postoji, kako bismo mogli po\u010deti \u201elistati\u201c knjigu vlastitog bi\u0107a i postojanja te, sri\u010du\u0107i slovo po slovo i rije\u010d po rije\u010d, razaznati \u0161ta je na\u0161a sposobnost rasu\u0111ivanja, \u0161ta je \u010dovjek, otkud smo, gdje smo i kamo idemo.<\/p>\n\n\n\n
Da li je \u010dovjek plod slu\u010dajnosti? Da li je bi\u0107e sasvim zasnovano na posebnom poretku atoma koji grade njegovo tijelo? Da li smrt zna\u010di tek kvar tijela, nakon \u010dega ono propada i \u010dovjek zauvijek prestaje postojati?<\/p>\n\n\n\n
Zato se upustimo, promi\u0161ljeno i argumentirano, u daljnje rasprave i poku\u0161ajmo izvesti zaklju\u010dke.<\/p>\n\n\n\n
Preveo: Muamer Kodri\u0107<\/p>\n\n\n\n
Egzistencija (vud\u017eud) ne\u0161to je u \u0161ta se mo\u017eemo osvjedo\u010diti. Egzistiramo mi sami, a egzistira i sve ono oko nas. Zapravo, mi i nismo ni\u0161ta doli egzistencija: svuda je nalazimo i opa\u017eamo. Egzistencija je na\u0161e postojanje ili bivstvovanje, a nasuprot njoj stoji nepostojanje, odnosno nebivanje. Me\u0111utim, budu\u0107i da je neegzistencija \u201eni\u0161ta\u201c\u2014dakle nepostojanje, ne\u0161to u \u0161ta se […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12111,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-12110","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-teme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12110","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12110"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12110\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12112,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12110\/revisions\/12112"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12111"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12110"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12110"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12110"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}