{"id":12127,"date":"2026-01-26T13:26:34","date_gmt":"2026-01-26T13:26:34","guid":{"rendered":"https:\/\/novividici.net\/?p=12127"},"modified":"2026-01-26T13:26:34","modified_gmt":"2026-01-26T13:26:34","slug":"al-farabi-o-dusi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/novividici.net\/?p=12127","title":{"rendered":"Al Farabi o du\u0161i"},"content":{"rendered":"\n

Farabi dr\u017ei da svijet egzistencije ima svoje razine. Prva razina egzistencije jeste Bog koji je Prvi uzrok i Apsolutno jedan. Druga razina jesu drugi uzroci, tre\u0107a razina je djelatni um, \u010detvrta razina du\u0161e, peta razina forma, a \u0161esta razina je primamaterija. Prve tri razine nisu tjelesne niti su unutar tijela, a tri posljednje razine nisu tjelesne, ali egzistiraju u tijelu. Samih tijela je \u0161est vrsta: nebesko tijelo, \u017eivotinja razumna, \u017eivotinje koje nisu razumne, biljke, minerali i \u010detiri elementa (zemlja, voda, zrak i vatra).<\/p>\n\n\n\n

Farabi dr\u017ei da nebeska tijela, \u010dovjek, \u017eivotinja i biljke posjeduju du\u0161u. A du\u0161a je zapravo forma tog tijela.(1) Po svojoj vrsti i supstanci, nebeske du\u0161e su druga\u010dije od animalnih du\u0161a. Supstancijalnost i kretanje nebeskih tijela je po njihovim du\u0161ama a ove su du\u0161e u pogledu egzistencije savr\u0161enije i plemenitije od animalnih. Jer, uvijek su u aktualitetu i njihove umne percepcije od Prvog su uvijek ste\u010dene i uvijek umuju umovane stvari, dok su na\u0161e du\u0161e u potencijalitetu i sti\u017eu u aktualitet.(2)<\/p>\n\n\n\n

Ljudska du\u0161a<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010covjek posjeduje du\u0161u koja ispoljava mo\u0107i poznate kao mo\u0107i djelovanja posredstvom kojih izvr\u0161ava svoja djela koriste\u0107i pritom tjelesne organe kao sredstvo. Sve te mo\u0107i nisu nematerijalne zapravo neke od njih se nalazi u organima tijela, a \u010dovjek posjeduje i druge mo\u0107i \u010dije se djelovanje ne odvija posredstvom organa tijela.<\/p>\n\n\n\n

\u010covjekove djelatne mo\u0107i su: mo\u0107 prehranjivanja, upravljanja i reprodukcije. Za svaku od tih mo\u0107i postoje mo\u0107i koje im slu\u017ee. Izvanjske mo\u0107i [pet \u010dula], unutarnji osje\u0107aji, imaginacija, vehm, memorija i mi\u0161ljenja jesu \u010dovjekove perceptivne mo\u0107i, a mo\u0107i strasti srd\u017ebe i poticanje organa spadaju me\u0111u ljudske pokreta\u010dke mo\u0107i. Djelovanje svih ovih mo\u0107i odvija se uz pomo\u0107 instrumenata. Tako, me\u0111u ljudske mo\u0107i spada i prakti\u010dni um \u010diji posao jeste spoznaja djela koja \u010dovjek treba u\u010diniti. Teoretski um spada u kategoriju (teorijskih) mo\u0107i \u010dovjeka kojom supstanca du\u0161e biva potpuna, a racionalna supstanca aktualna, a za taj teoretski um postoje razine: prva razina jeste intelekt \u010diste potencjalnosti (\u2018aql-i hayulani), druga je dispozicionalni intelekt (\u2018aql bil-malaka), dok je tre\u0107a razina ste\u010deni intelekt (\u2018aql-i mustafad). Ova mo\u0107, koja percipira inteligibilije, jeste nematerijalna i neslo\u017eena supstanca koja posredstvom djelatnog uma iz potencijaliteta prelazi u aktualnost i postaje potpuni um (\u2018aql-i tam).(3)<\/p>\n\n\n\n

Farabi iz nematerijalnosti inteligibilija zaklju\u010duje da je i onaj koji ih promi\u0161lja nematerijalan te da opstaje i nakon smrti tijela odnosno da je nepropadljiv. Upravo ova perceptivna mo\u0107 \u010dini zbilju \u010dovjeka dok sve ostale snage raspore\u0111ene u ljudskom tijelu jesu mo\u0107i ove zbilje.(4)<\/p>\n\n\n\n

Prema Farabijevom mi\u0161ljenju, ljudske du\u0161e su nastale (hadis) u smislu, kada nastaju odgovaraju\u0107a tijela du\u0161e od darovatelja formi primaju dostojnost pojavljivanja. Farabi odbacuje Platonov stav da je du\u0161a postojala prije tijela, kao \u0161to odbacuje i stav o reinkarnaciji odnosno selidbi du\u0161e iz tijela u tijelo. On dr\u017ei da nakon smrti tijela, du\u0161e, u skladu sa svojim razli\u010ditim stanjima, \u010deka sre\u0107a ili patnja koje su zaslu\u017eili na osnovu nu\u017enosti i pravde.(5)<\/p>\n\n\n\n

Iako je tijelo sredstvo za usavr\u0161avanje du\u0161e, ipak vezanost du\u0161e za tijelo biva razlog da du\u0161a ne izna\u0111e svoju zbilju: \u201cSve dok je du\u0161a u odje\u0107i tijela, ona ne poznaje svoju nematerijalnu bit niti poznaje svoja nematerijalna svojstva i stanja\u2026 Tjelesne mo\u0107i odvra\u0107aju du\u0161u od individualizacije po njenoj biti i od percepcija koja su njena posebnost.\u201d(6)<\/p>\n\n\n\n

Da li su, prema Farabiju, sve ljudske du\u0161e nematerijalne i nepropadljive? On animalne i vegetabilne du\u0161e posmatra kao materijalne forme i dr\u017ei da su one rastvorive i nestaju\u0107e. Me\u0111utim, ljudsku du\u0161u ne smatra materijalnom formom budu\u0107i da ta du\u0161a nije utisnuta u materiju, pa stoga i nije nestaju\u0107a. U vezi s poricanjem reinkarnacije, on ka\u017ee:\u201d Du\u0161e su posebnost vlastitih tijela, pa stoga ne mogu seliti iz tijela u tijelo.\u201d(7) Ljudska du\u0161a umuje vlastitu bit, jer je nematerijalna, dok animalna du\u0161a nije nematerijalna te ne mo\u017ee promi\u0161ljati vlastitu bit. Naime, bivanje neke stvari intelektom le\u017ei u njenoj nematerijalnosti.(8) Kada god \u010dovjekova du\u0161a postaje neovisna od materije postaje dostojna za primanje emanacije iz djelatnog uma. Stav prethodnika bio je da se od ovih du\u0161a (ljudskih) i djelatnih umova ra\u0111aju du\u0161e koje opstaju, dok je ljudska du\u0161a nestaju\u0107a.(9) Svi ovi slu\u010dajevi svjedo\u010de o Farabijevom stavu da su ljudske du\u0161e nepropadljive.<\/p>\n\n\n\n

Uprkos ovom opisu, vidimo da Farabi u knjizi Ara’i ehli Al-Medinetul-fadele du\u0161e stanovnika Grada neznanja (medinetul-d\u017eahele) i du\u0161e stanovnika Grada zablude (medinetuz-zelle), izuzev onoga ko je usmjeritelj na stranputicu, i du\u0161e stanovnika Grada koji je preobra\u017een (medinetul-mubeddile), izuzev onoga ko preobra\u017eava, smatra propadljivima.(10) Neki smatraju da Farabi u pogledu besmrtnosti du\u0161e nije iznio izri\u010dit stav. Po njima, na osnovu nekih Farabijevih izjava, on zagovara besmrtnost nekih du\u0161a a na osnovu nekih drugih izjava, smatraju da u njima pori\u010de besmrtnost.(11)  Me\u0111utim, promi\u0161ljanje nad razli\u010ditim Farabijevim iskazima osvjetljuje \u010dinjenicu da je on u pogledu besmrtnosti, odnosno, smrtnosti du\u0161a iznio jasan i izri\u010dit stav.<\/p>\n\n\n\n

Prvo, u knjizi \u2018Uyunul-mesa’il, izri\u010dito izjavljuje:\u201d Zbilja \u010dovjeka jeste mo\u0107 koja poima inteligibilije, a ta snaga je nematerijalna i nepropadljiva. Naime, znanje, koje je nematerijalno, ne mo\u017ee biti obuhva\u0107eno materijom i prostornim stvarom dok su druge ljudske mo\u0107i materijalne i raspore\u0111ene su i ra\u0161irene u tijelu.\u201d(12)<\/p>\n\n\n\n

Drugo, u knjizi Ta’liqat ka\u017ee: \u201cTjelesne mo\u0107i spre\u010davaju du\u0161u od individualizacije po njenoj biti i od percepcija koja su njena posebnost. Tako du\u0161a, usljed privu\u010denosti ovim mo\u0107ima i njihove prevlasti nad njom, stvari poima u imaginativnom, a ne u inteligibilnom obliku. Zato \u0161to du\u0161a nije zbli\u017eena s racionalnim kategorijama i nije ih upoznala, ve\u0107 je naviknuta na osjetilno te se pouzda u osjetilno i ve\u017ee se za to, umi\u0161ljaju\u0107i da inteligibilno ne postoji i da su to iluzije.\u201d(13)<\/p>\n\n\n\n

Farabi u knjizi Ara\u2019-ye ahl-e Medinetul-fadele ka\u017ee: \u201cNo, ljudski intelekt koji je po prirodi njegovoj od po\u010detka imanentan \u010dovjeku, jest forma koja je u materiji, spreman za oslikavanje inteligibilija.Ta forma je potencijalno intelekt, odnosno, intelekt u \u010distom potencijalitetu i umovan je potencijalno.\u201d(14)<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na ova dva stava, sve ljudske du\u0161e, s Farabijevog gledi\u0161ta, ne dose\u017eu razinu ljudskosti. Sljedstveno tome, sve one nisu nematerijalne i ne opstaju nakon nestanka tijela. Farabi jasno kazuje da du\u0161e gra\u0111ana Grada zablude propadaju i nestaju, budu\u0107i da one nisu percipirale inteligibilno kako bi opstale nakon smrti tijela. \u201cMe\u0111utim, du\u0161e stanovnika Grada neznanja ostaju neupotpunjene i za svoj opstanak imaju potrebu za materijom, jer u njima se uop\u0107e nije oslikala nikakva forma inteligibilija (\u2026) i one (du\u0161e stanovnika Grada neznanja) su propadljive i putnici su doline nepostojanja, ba\u0161 poput du\u0161a stoke, zvijeri i gmizavaca.\u201d(15) Farabi isti stav zastupa i u pogledu stanovnika Grada zablude i Grada koji je preobra\u017een, s tim \u0161to su osoba koja zablu\u0111uje (vodi u zabludu) i osoba koja preobrazuje nepropadljivi. Naime, ovo dvoje su pojmili inteligibilije i dosegli bestjelesnost: \u201cA \u0161to se ti\u010de stanovnika Grada zablude, onaj koji ih je, zbog nekog cilja koji pripada ciljevima stanovnika Grada neznanja, odveo u zabludu i odvratio od sre\u0107e, zasigurno je spoznao sre\u0107u. On, dakle, spada me\u0111u stanovnike gradova razvrata (\u0161ahrha-ye faseq) a takva osoba samo ona, a ne i stanovnici Grada zablude, jeste nesretna. \u0160to se ti\u010de stanovnika tog grada, pak, propadaju i nestaju u skladu sa stanjem za koje su se opredijelili stanovnici Grada neznanja. \u0160to se, pak, stanovnika Grada koji se preobrazio ti\u010de, onaj ko im je stvar preobrazio odnosno ko ih je preobrazio, ukoliko spada me\u0111u stanovnike gradova razvrata, jeste samo on nesretan (o\u010dekuje ga stradanje), dok drugi propadaju i nestaju poput stanovnika Grada neznanja. I tako biva sa svakim ko se od sre\u0107e zakrene ka zabludi i pogre\u0161nom.\u201d(16)<\/p>\n\n\n\n

Problem je, me\u0111utim, u tome \u0161to, u skladu s kur’anskim nau\u010davanjem, na Danu sudnjem ne\u0107e biti pro\u017eivljeni samo ljudi nego i \u017eivotinje: \u2026i kada se divlje \u017eivotinje saberu\u2026(17) , dok Farabi ne zagovara opstanak \u017eivotinja, a ovo pitanje je nerje\u0161ivo ukoliko se pretpostavi materijalnost animalne du\u0161e. Ovaj problem mo\u017ee se rije\u0161iti samo u Mulla Sadraovoj transcendentnoj filozofiji budu\u0107i da prema Mulla Sadraovom mi\u0161ljenju animalne du\u0161e imaju imaginalnu nematerijalnost.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n