{"id":12132,"date":"2026-01-30T10:26:05","date_gmt":"2026-01-30T10:26:05","guid":{"rendered":"https:\/\/novividici.net\/?p=12132"},"modified":"2026-01-30T10:26:05","modified_gmt":"2026-01-30T10:26:05","slug":"zbilja-znanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/novividici.net\/?p=12132","title":{"rendered":"Zbilja znanja"},"content":{"rendered":"\n

Filozofski pogled znanj<\/strong>a<\/p>\n\n\n\n

O znanju se mogu voditi razne rasprave od kojih je ve\u0107ina povezana s epistemologijom te su, shodno tome, i u ovoj knjizi najva\u017enije od njih spomenute u poglavlju o epistemologiji. Me\u0111utim, o znanju je mogu\u0107e voditi i druge rasprave, ali iz ontolo\u0161ke perspektive, a filozofi su ih navodili na raznim mjestima svojih filozofskih djela, dok je Mulla Sadra posvetio neovisnu diskusiju problemima znanja. Me\u0111u njima je rasprava o nematerijalnosti znanja i znalca, koju je prikladnije smjestiti u raspravu o materijalnom i nematerijalnom i zato \u0107e biti navedena u ovom dijelu knjige, a potom \u0107e biti govora o problemu ujedinjenja znalca i znanog (etteh\u0101d-e \u2018\u0101lem wa ma\u2018l\u016bm).<\/p>\n\n\n\n

O ontologiji znanja mogu\u0107e je postaviti nekoliko pitanja, kao naprimjer: \u0161ta je zbilja znanja i imaju li sve vrste znanja jedno \u0161tastvo, ili, u najmanju ruku, pripadaju li sva ona ili ne jednoj specifi\u010dnoj kategoriji te jesu li sve vrste znanja nematerijalne ili su sve one materijalne, ili su neke od njih nematerijalne, a druge materijalne?<\/p>\n\n\n\n

Da bi se na ova pitanja odgovorilo, neophodno je prvo baciti pogled na vrste znanja o kojima je donekle raspravljano u epistemologiji.<\/p>\n\n\n\n

Ukazivanje na vrste znanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Egzistent ostvaruje svjesnost bez posredstva forme ili pojma, u slu\u010daju \u010dega se ona naziva prisustvenim znanjem, ili se doga\u0111a posredstvom osjetilne i imaginalne forme, ili putem razumskih i osje\u0107ajnih pojmova, u slu\u010daju \u010dega se naziva ste\u010denim znanjem, koje je specifi\u010dno materiji pripadaju\u0107im du\u0161ama. Razina egzistencije du\u0161e nazvana um smatra se ne\u010dim poput posude za ste\u010deno znanje, a za um se ka\u017ee da ima razne razine i aspekte. Neke od njegovih razina nadziru druge, tako da ni\u017ea razina dobija presudbe o vanjskoj zbilji koja je u odnosu s umom, a potom se dobija drugo znanje koje je povezano s ovim, kako je obja\u0161njeno u 19. lekciji.<\/p>\n\n\n\n

Ljudska svjesnost o jednoj noumenalnoj zbilji reflektira se u umu u formi sudova, od kojih najjednostavniji oblik ima kategori\u010dki sud, koji se potom dijeli na jednostavno pitanje, slo\u017eeno pitanje i druge vrste sudova.<\/p>\n\n\n\n

U kategori\u010dkom sudu postoje najmanje dva umska pojma, od kojih je jedan subjekt a drugi predikat, a \u010dovjek uzima u obzir odnos izme\u0111u njih i pravi presudbu uspostave za afirmativne sudove ili odsustva uspostave za negativne sudove, iako u ovoj oblasti postoje razlike u mi\u0161ljenjima na koje je ukazano u 14. lekciji.<\/p>\n\n\n\n

Presudba ili potvrda (u specifi\u010dnom stru\u010dnom smislu) dobija se kada pojedinac vjeruje u sadr\u017eaj suda, \u010dak i ako je ovo uvjerenje tek hipoteti\u010dko. Ali, uvjerenje osobe ne podudara se uvijek sa zbiljom i ponekad pojedinac mo\u017ee imati uvjerenja o kojima ima definitivan stav, ali koja su suprotna zbilji, u slu\u010daju \u010dega se nazivaju slo\u017eenim neznanjem.<\/p>\n\n\n\n

Imaju\u0107i na umu ove ta\u010dke, ste\u010deno znanje mo\u017ee se istra\u017eivati iz raznih aspekata, a o svakom slu\u010daju mo\u017ee se odvojeno raspravljati, ali ono o \u010demu se obi\u010dno raspravlja jeste nematerijalnost percepcija, posebno racionalne percepcije.<\/p>\n\n\n\n

Zbilja prisustvenog znanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kod prisustvenog znanja b\u012bt znanog jeste prisutna kod b\u012bti znalca i znalac percipira njenu opredme\u0107enu egzistenciju, a ovo motrenje i pronalazak nije ne\u0161to izvan b\u012bti znalca, nego je radije jedan od aspekata njegove egzistencije i sli\u010dno je analiti\u010dkim akcidentima tijela koji se smatraju aspektima njihovih postojanja. Drugim rije\u010dima, kao \u0161to protezanje nije ne\u0161to odvojeno od egzistencije tijela, ve\u0107 je pojam koji um dobija vlastitom analiti\u010dkom aktivno\u0161\u0107u, ni prisustveno znanje nema postojanje odvojeno od postojanja znalca. Pojmovi znanje i znalac dobijaju se preko umske analize egzistencije znalca. Primjer navedenog u slu\u010daju Boga Svevi\u0161njeg jeste Njegova Sveta B\u012bt, koja nije ni supstanca ni akcident, a u slu\u010daju stvorenja jeste sama njihova intelektualna ili psihi\u010dka supstanca. Prirodno je da ovakvo znanje ne\u0107e biti ni akcident ni kvalitet.<\/p>\n\n\n\n

Prisustveno znanje mo\u017ee se podijeliti u vrste, a o nekim od njih postignuta je saglasnost svih islamskih filozofa, dok o drugim postoje nesuglasice.<\/p>\n\n\n\n

U obja\u0161njenju se ka\u017ee da je znano u prisustvenom znanju nekada b\u012bt samog znalca, poput znanja o sebi u slu\u010daju du\u0161a i potpuno nematerijalnih egzistenata. U ovom slu\u010daju znalac i znano nemaju brojne egzistencije i razlika izme\u0111u bivanja znalcem i bivanja znanim jeste obzirnosna i podre\u0111ena je umskom obziru. Ovo je vrsta prisustvenog znanja o kojem postoji op\u0107a saglasnost me\u0111u filozofima, uklju\u010duju\u0107i peripatetike i iluminacioniste. Ponekad znalac i znano imaju broj\u010dano zasebne egzistencije, ali ne u smislu da je jedan od njih potpuno odvojen i neovisan o drugome, nego je sama ovisnost i relacija prema drugome, poput znanja uzroka darovatelja bivanja o svojoj posljedici, i obrnuto. Na taj na\u010din dobijaju se druge dvije vrste prisustvenog znanja, jedno je znanje emaniraju\u0107eg uzroka (\u2018ellat-e mufajide) o svojoj posljedici, a drugo je znanje posljedice o uzroku.<\/p>\n\n\n\n

Ove dvije vrste prihvatili su iluminacionisti i Mulla Sadra sa svojim sljedbenicima. Svi oni se sla\u017eu da je prisustveno znanje koje ima posljedica o svom uzroku specifi\u010dno nematerijalnim posljedicama, jer je materijalna egzistencija sama raspr\u0161enost u okrilju prostora i vremena i nema prisustva kojim bi percipirala b\u012bt svog uzroka. Me\u0111utim, \u0161to se ti\u010de prisustvenog znanja koje ima uzrok o svojoj posljedici, Mulla Sadra i neki od njegovih sljedbenika vjeruju da u ovom slu\u010daju, tako\u0111er, posljedica mora biti nematerijalna i da se u osnovi znanje ne odnosi na materijalni egzistent kao takav, jer njegovi dijelovi rasuti u prostranstvu vremena i prostora nemaju prisustva koje b\u012bt znalca mo\u017ee percipirati. Me\u0111utim, drugi, poput Muhakkik Sabzevarija, ne prihvataju ovaj uvjet za tu vrstu znanja. Oni dr\u017ee da me\u0111usobna odsutnost materijalnih dijelova nije nespojiva s tim da oni imaju prisustvo u odnosu na egzistent koji ih ontolo\u0161ki obuhvata, kao \u0161to raspr\u0161enost vremenskih egzistenata u okrilju vremena nije nespojiva s njihovom zdru\u017eeno\u0161\u0107u spram okrilja vje\u010dnosti i egzistenata koji obuhvataju vrijeme, a ovo je ispravan stav.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee se, tako\u0111er, zamisliti i \u010detvrta vrsta prisustvenog znanja, a to je me\u0111usobno znanje dvije nematerijalne posljedice na istoj razini, ali je vrlo te\u0161ko dokazom uspostaviti ovu vrstu znanja. Treba zaklju\u010diti da u svim vrstama prisustvenog znanja znanje jeste b\u012bt samog znalca i nematerijalno je te je prirodno da nije vrstom akcidenta i psihi\u010dkog kvaliteta, iako je za znano mogu\u0107e da bude supstancom ili akcidentom, a, prema prihva\u0107enom stavu, da bude ili nematerijalno ili materijalno.<\/p>\n\n\n\n

\u0160tastvo ste\u010denog znanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bez sumnje je znanje, u smislu definitivnog uvjerenja suprotnog pretpostavci i dvoumljenju, sli\u010dno njima u tome \u0161to je od psihi\u010dkih stanja i kvaliteta, a poput ostalih vrsta psihi\u010dkih kvaliteta ogoljeno je od materije jer nema smisla pretpostaviti da se materijalni akcident doga\u0111a u nematerijalnom subjektu. Me\u0111utim, su\u0111enje o znanju u smislu logi\u010dkih sudova i njihovih dijelova zahtijeva daljnju pozornost jer, kao \u0161to je nagovije\u0161teno, sud se sastoji od razli\u010ditih dijelova koji se svi zajedno ne mogu smatrati psihi\u010dkim kvalitetima. Vjerovatno je razlog razli\u010ditih stavova me\u0111u filozofima taj da u nekim slu\u010dajevima oni razmatraju neke dijelove suda, a u drugim slu\u010dajevima druge dijelove.<\/p>\n\n\n\n

U svakom slu\u010daju stupovi kategori\u010dkog suda, njegov subjekt i predikat, jesu dva neovisna pojma, od kojih se svaki zasebno percipira i bez potrebe za zami\u0161ljanjem ne\u010deg drugog. No, slu\u010daj je druk\u010diji po pitanju odnosa i presudbe, jer se oni ne mogu dogoditi bez zami\u0161ljanja subjekta i predikata, a njihovi pojmovi imaju \u010desti\u010dno i relaciono zna\u010denje. S druge strane, pojmovi subjekta i predikata govore o supstanci i akcidentu, b\u012bti i objektivnim i noumenalnim atributima. Me\u0111utim, odnos je ne\u0161to \u0161to je povezano s onim koji povezuje i ne govori o objektivnom primjeru. Isto tako, presudba jeste aktivno\u0161\u0107u onoga koji presu\u0111uje i jedino govori o vrsti jedinstva ili ujedinjenja izme\u0111u primjera subjekta i primjera predikata, ali ona sama nema primjer u vanjskom svijetu. (Obrati pa\u017enju!)<\/p>\n\n\n\n

Iz tog razloga mo\u017ee se re\u0107i da povezivanje ne\u010deg s nekom drugom stvari, to jest, pripisivanje ne\u010deg nekoj drugoj stvari jeste du\u0161evnom aktivno\u0161\u0107u i da je du\u0161a \u010diniteljem koji dodjeljuje egzistenciju odnosu. Isto tako, presudba na kojoj po\u010diva sud i kojom potvrda suda postaje razgovijetnom u odnosu na puki zbir predod\u017ebi jeste radnjom du\u0161e. Me\u0111utim, predod\u017eba subjekta ili predikata ne ovisi o aktivnosti du\u0161e i mogu\u0107e je da se u umu ne javi slobodnom voljom, iako zahtijeva vrstu pa\u017enje i pozornosti du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee se zaklju\u010diti da javljanje odnosa \/ relacije i presudbe u du\u0161i jeste produktivno javljanje (qej\u0101m-e \u1e63ud\u016br\u012b); me\u0111utim, javljanje predod\u017ebe o subjektu i predikatu mo\u017ee se smatrati utiskuju\u0107im javljanjem (qej\u0101m -e hul\u016bl\u012b), a njihova egzistencija mo\u017ee se tuma\u010diti vrstom projekcije u umu. Me\u0111utim, mora se primijetiti da ova projekcija i urezivanje nije poput crtanja slike na papiru ili nekom drugom materijalnom subjektu, nego je to radije du\u0161evnim kvalitetom i ogoljeno je od materije. Jer materijalni akcidenti imaju polo\u017eajnu relaciju (nesbat-e wad\u2018\u012b) spram svojih subjekata, mogu se pokazati osjetilima i djeljivi su podre\u0111eno svojim subjektima, dok ove stvari nisu mogu\u0107e za du\u0161u i du\u0161evne stvari.<\/p>\n\n\n\n

Iako produktivno javljanje odnosa i presudbe u du\u0161i samo po sebi nije razlogom njihove nematerijalnosti, ipak je nematerijalnost uspostavljena obra\u0107aju\u0107i pa\u017enju na njihovu egzistenciju parazitnu egzistenciji subjekta i predikata. Pored navedenog, njihova nedjeljivost jeste najboljim razlogom njihova bivanja nematerijalnim.<\/p>\n\n\n\n

Nematerijalnost percepcija<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na osnovi razmatranja vrsta znanja, primje\u0107uju\u0107i jedinstvo prisustvenog znanja s b\u012bti nematerijalnog znalca, te da znanje, u smislu uvjerenja i umskih formi i pojmova, jeste psihi\u010dki kvalitet i primje\u0107uju\u0107i da odnosa \/ relacija i presudba me\u0111u njima igra ulogu kopule, nematerijalnost svih vrsta znanja postaje jasnom. Ustvari, njihova nematerijalnost dokazana je pomo\u0107u nematerijalnosti znalca. Me\u0111utim, postoje i drugi na\u010dini dokazivanja nematerijalnosti znanja i percepcija, od kojih \u0107emo neke navesti. No, prethodno treba napomenuti da se izrazi znanje i percepcija u ovoj raspravi koriste kao sinonimi i uklju\u010duju osje\u0107aj, imaginaciju (1)  i umovanje(2).<\/p>\n\n\n\n

1. Prvi argument o nematerijalnosti percepcija poznat je kao \u201cargument nemogu\u0107nosti utisnu\u0107a ve\u0107eg u manje\u201d, a njegovo obja\u0161njenje slijedi.<\/p>\n\n\n\n

Osjetilno vi\u0111enje jeste najni\u017eom vrstom percepcije za koju se zami\u0161lja da je materijalna, a materijalisti je tuma\u010de kao fizi\u010dko-hemijsku i fiziolo\u0161ku akciju i reakciju. Me\u0111utim, usmjeravaju\u0107i naro\u010ditu pa\u017enju upravo na ovu vrstu percepcije postaje jasnim da se sama percepcija ne mo\u017ee smatrati materijalnom stvari, a materijalne akcije i reakcije mogu se smatrati jedino pripremnim uvjetima, jer vidimo ve\u0107e forme, koje prekrivaju jako mnogo kvadratnih kilometara, a koje su nekoliko puta ve\u0107e od povr\u0161ine na\u0161eg cjelokupnog tijela, a da ne govorimo o vizualnim organima ili mozgu! Ako su ove percepcijske forme materijalne i ako su projicirane u vizualnim organima ili organima tijela, one nikada ne bi mogle biti ve\u0107im od veli\u010dine mjesta njihova utiskivanja, jer materijalna projekcija i utisnu\u0107e bez odgovaranja mjestu utiskivanja nisu nemogu\u0107i. Primje\u0107uju\u0107i da ove perceptivne forme vidimo unutar sebe, neizbje\u017eno se mora prihvatiti da se one odnose na imaginalnu razinu du\u0161e (martabe-je me\u015f\u0101l\u012b-je nafs), \u010dime je dokazana njihova nematerijalnost i nematerijalnost du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Pojedini materijalisti odgovorili su da ono \u0161to vidimo jesu male slike poput mikrofilmova, koje dolaze u postojanje u nervnom sistemu, a pomo\u0107u razmjera i pravljenja relativnih uporedbi pronalazimo njihovu stvarnu veli\u010dinu. Ali ponu\u0111eni odgovor ne\u0107e rije\u0161iti pote\u0161ko\u0107u jer, kao prvo, poznavanje veli\u010dine vlasnika forme, to jest, onog \u0161to je formom predstavljeno jeste razli\u010ditim od gledanja ve\u0107e forme, a, kao drugo, pretpostavljeno je da je vidljiva forma vrlo mala i da je uve\u0107avamo putem vje\u0161tina dobijenih iskustvom i preko kori\u0161tenja razmjera i relativnih uporedbi, kao da su stavljane pod lupu uma, dok u umu najzad pronalazimo uve\u0107anu formu, pa se navedeni argument mo\u017ee ta\u010dno ponoviti po pitanju ove umske i imaginalne forme.<\/p>\n\n\n\n

2. Drugi argument je da, ako je osjetilna percepcija vrstom umske akcije i reakcije, onda \u0107e se ona dogoditi uvijek kada se osiguraju materijalni uvjeti, dok se u ve\u0107ini slu\u010dajeva, uprkos osiguravanju materijalnih uvjeta, percepcija ne doga\u0111a, jer je pa\u017enja du\u0161e usmjerena ka drugoj stvari. Odavde se mo\u017ee zaklju\u010diti da stjecanje percepcija ovisi o pa\u017enji du\u0161e i ne mo\u017ee se smatrati vrstom materijalne akcije i reakcije, iako ove akcije i reakcije igraju uvodnu ulogu u doga\u0111anju percepcija, a kao u\u010dinak pripadanja du\u0161e tijelu, du\u0161a treba materijalne osnove i pripremne uvjete.<\/p>\n\n\n\n

3. Tre\u0107i argument je da skupa mo\u017eemo percipirati dvije vidljive forme i me\u0111usobno ih uporediti kako bismo mogli, naprimjer, kazati da su razli\u010dite, da su sli\u010dne, ili da su jednake ili da je jedna ve\u0107a od druge. Pretpostavka da je svaka od njih urezana u dio tijela i da je njihovo percipiranje upravo ovo projiciranje ili utjelovljenje nu\u017eno implicira da svaki dio perceptivnog organa percipira upravo onu formu koja je u njega urezana i da nije svjestan drugih formi. Pa koja ih onda perceptivna mo\u0107 percipira skupa i me\u0111usobno ih upore\u0111uje? Ako se pretpostavi da postoji dodatni materijalni organ koji ih percipira skupa, ponavlja se isti problem jer svaki materijalni organ posjeduje dijelove i ako percepcija zna\u010di urezivanje formi u materijalno upori\u0161te, svaki dio percipirat \u0107e formu projiciranu u njega, te se mo\u017ee zaklju\u010diti da se uporedba ne\u0107e ni dogoditi. Zato se neizbje\u017eno mora prihvatiti da ih obje percipira jedna prosta perceptivna mo\u0107 i da ih obje pronalazi vlastitim jedinstvom i vlastitom jednostavno\u0161\u0107u. Ova mo\u0107 nije ni materijalna supstanca niti materijalni akcident. Zato percepcija ne\u0107e biti utisnu\u0107e forme u materijalno mjesto utiskivanja. Ovim argumentom tako\u0111er se dokazuje da su oboje, i percepcija i onaj koji percipira, nematerijalni.<\/p>\n\n\n\n

4. \u010cetvrti argument je da nekada ne\u0161to percipiramo i onda se toga sjetimo nakon mnogo godina. Ako se pretpostavi da je pro\u0161la percepcija posebni materijalni u\u010dinak u jednom od organa tijela, onda \u0107e prolaskom godina ona biti izbrisana ili transformirana, imaju\u0107i na umu \u010dinjenicu da se \u0107elije tijela mijenjaju svakih nekoliko godina. \u010cak i ako neke \u0107elije ostaju \u017eive, usljed metabolizma i apsorpcije nove hrane one \u0107e se izmijeniti, pa kako se onda mo\u017eemo prisjetiti upravo one forme, ili s njom uporediti novu formu i percipirati njihove sli\u010dnosti?<\/p>\n\n\n\n

Mogu\u0107e je re\u0107i da svaka \u0107elija, ili svaki novi materijalni dio, naslje\u0111uje u\u010dinke prethodnih dijelova i zadr\u017eava ih unutar sebe. Ali i uz ovu pretpostavku ostat \u0107e pitanje koja mo\u0107 percipira jedinstvo i sli\u010dnost prethodnih i narednih formi. Jasno je da se bez ovih uporedbi i percepcija prisje\u0107anje i prepoznavanje ne mogu dogoditi.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj argument postaje jasniji pomo\u0107u supstancijalnog kretanja i kontinuiranog nestajanja materijalnih stvari i u jednom smislu sli\u010dan je argumentu danom u 44. lekciji, gdje su kori\u0161tene nau\u010dne i empirijske premise kako bi se uspostavila nematerijalnost du\u0161e.<\/p>\n\n\n\n

Ujedinjenje znalca i znanog<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sa\u017eetak:<\/p>\n\n\n\n

1. Prisustveno znanje zna\u010di pronala\u017eenje egzistencije znanog i ovo pronala\u017eenje nije ne\u0161to dodano b\u012bti znalca. Njegov primjer je ili Sveta B\u012bt Boga Svevi\u0161njeg, ili je b\u012bti vertikalnih i horizontalnih intelekta, ili je supstanca du\u0161e. Nijedan od njegovih primjera ne spada u psihi\u010dke kvalitete.<\/p>\n\n\n\n

2. Prisustveno znanje mo\u017ee se podijeliti u \u010detiri vrste: znanje nematerijalnog egzistenta o vlastitoj b\u012bti, u pogledu \u010dega postoji op\u0107a saglasnost, znanje emaniraju\u0107eg uzroka o svojoj posljedici, znanje posljedice o njenom emaniraju\u0107em uzroku i me\u0111usobno znanje dvije nematerijalne posljedice. Me\u0111utim, problemati\u010dno je uspostaviti posljednju vrstu racionalnim dokazom.<\/p>\n\n\n\n

3. Mulla Sadra u pogledu znanja uzroka o svojoj posljedici nematerijalnost posljedice tako\u0111er smatra uvjetom. Istina, me\u0111utim, ne podlije\u017ee ovom uvjetu budu\u0107i da uzrok darovatelj bivanja ontolo\u0161ki obuhvata svoju materijalnu posljedicu i me\u0111usobna rasutost njenih dijelova nije nespojiva s njihovim prisustvom kod njega.<\/p>\n\n\n\n

4. Ste\u010deno znanje ostvaruje se posredstvom umskih formi ili pojmova i specifi\u010dno je materiji pripadaju\u0107im du\u0161ama.<\/p>\n\n\n\n

5. Ste\u010deno znanje u smislu definitivnog uvjerenja suprotnog pretpostavci i dvoumljenju spada me\u0111u psihi\u010dke kvalitete.<\/p>\n\n\n\n

6. Tako\u0111er, predod\u017ebe koje su stupovi sudova mogu se smatrati psihi\u010dkim kvalitetom.<\/p>\n\n\n\n

7. Me\u0111utim, odnos \/ relacija i prosudba jesu radnjama du\u0161e i njihovo javljanje u du\u0161i jeste produktivno javljanje. No, budu\u0107i da je njihova egzistencija podre\u0111ena egzistenciji subjekta i predikata, time je uspostavljena i njihova nematerijalnost.<\/p>\n\n\n\n

8. Najbolji dokaz nematerijalnosti svih vrsta znanja jeste njihova nedjeljivost.<\/p>\n\n\n\n

9. Jedan od dokaza nematerijalnosti percepcija jeste to \u0161to su vidljive forme ve\u0107e od organa vida i od cijelog tijela uop\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

10. Drugi dokaz jeste taj \u0161to percepcije po\u010divaju na pa\u017enji du\u0161e, a ukoliko bi bile materijalna stvar, ostvarivale bi se uvijek osiguranjem materijalnih uvjeta (bez potreba za pa\u017enjom du\u0161e).<\/p>\n\n\n\n

11. Tre\u0107i dokaz jeste mogu\u0107nost percepcije dvaju ili vi\u0161e formi i njihove me\u0111usobne poredbe. Ukoliko bi se percepcije svodile na stjecanje materijalnih formi u materijalnim organima, poredbe ne bi bile izvodive.<\/p>\n\n\n\n

12. \u010cetvrti dokaz jeste mogu\u0107nost sje\u0107anja i ponovnog prepoznavanja formi koje su percipirane desetlje\u0107ima ranije. Ukoliko bi percipirana forma bila materijalna stvar, promjenom mjesta utiskivanja (posebno s obzirom na supstancijalno kretanje) bila bi transformirana i izbrisana, te ne bi bilo mjesta za sje\u0107anje i prepoznavanje.<\/p>\n\n\n\n

\n\n\n\n

(1)Ehs\u0101s wa ta\u0125ajjol = zami\u0161ljanje.<\/p>\n\n\n\n

(2) Ta\u2018aqqul = poimanje razumom.<\/p>\n\n\n\n

Izvor : Osnove islamske filozofije <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Filozofski pogled znanja O znanju se mogu voditi razne rasprave od kojih je ve\u0107ina povezana s epistemologijom te su, shodno tome, i u ovoj knjizi najva\u017enije od njih spomenute u poglavlju o epistemologiji. Me\u0111utim, o znanju je mogu\u0107e voditi i druge rasprave, ali iz ontolo\u0161ke perspektive, a filozofi su ih navodili na raznim mjestima svojih […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12133,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-12132","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-teme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12132","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12132"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12132\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12134,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12132\/revisions\/12134"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12133"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12132"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12132"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12132"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}