Ali\u010dkovi\u0107 Emina<\/p>\n\n\n\n
U ovom radu razmatra se ambivalentna pozicija \u010dovjeka kao tvorca, ali i roba tehnologije. Polazi se od teze da tehnologija, iako je proizvod \u010dovjekovog stvarala\u0161tva, danas prerasta u autonomnu silu koja izmi\u010de kontroli i oblikuje dru\u0161tvo, individualnost i svakodnevne \u017eivote pojedinaca. Kroz sociolo\u0161ki pristup analiziraju se dru\u0161tveno-humanisti\u010dke karakteristike \u017eivota u dru\u0161tvima sa visoko razvijenom tehnologijom, s posebnim naglaskom na otu\u0111enje, racionalizaciju i gubitak kriti\u010dke svijesti, oslanjaju\u0107i se na mi\u0161ljenja autora poput Giddensa, Ritzera, Marxa i Webera. Tako\u0111er, promi\u0161lja se o ulozi tehnologije u stvaranju po\u017eeljnih dru\u0161tvenih odnosa, ali i njenoj mo\u0107i da podriva ljudsku slobodu i smisao. Klju\u010dne rije\u010di: kapitalizam, \u010dovjek, dru\u0161tvo, kontrola, modernost, otu\u0111enje, racionalizacija, tehnologija.<\/p>\n\n\n\n
Danas ljudska vrsta ima svojevrsni usud da svoju egzistenciju mora prilago\u0111avati djelovanju raznih formi vi\u0161e sile. Pod sintagmom \u201cvi\u0161a sila\u201d mislimo, izme\u0111u ostalog, na razli\u010dite oblike tehnologije, koja je uzela toliko maha da bi mogla izmaknuti svakoj kontroli. Svjesni smo da tehnologija \u010dini zna\u010dajan dio dana\u0161njeg dru\u0161tva, stoga, imaju\u0107i u vidu dalekose\u017ene domete digitalne transformacije, kao i njen utjecaj na dru\u0161tvo, Mimica i Bogdanovi\u0107 sugeriraju da \u201cu savremenoj nauci uop\u0107e, a posebno u sociologiji, prevladava specifi\u010dan pogled na tehnologiju i na njen utjecaj na dru\u0161tvo\u201d (Mimica i Bogdanovi\u0107, 2007: 612). Ovdje se \u017eeli ista\u0107i to da je sociolo\u0161ko gledi\u0161te cjelovito i nau\u010dno prihvatljivo, jer ono tehnologiju posmatra kao posebnu \u010dovjekovu tvorevinu u kojoj su se spojili objektivna stvarnost u kojoj on \u017eivi i stvarala\u010dka mogu\u0107nost koju on ima. Za nas je ovdje od iznimnog zna\u010daja osvrnuti se na dru\u0161tveno-humanisti\u010dke karakteristike \u017eivota u visoko tehniziranim dru\u0161tvima. Navedeni kontekst se odnosi na aspekte \u017eivota u modernim dru\u0161tvima koja su visoko razvijena, u tehnolo\u0161kom smislu. To uklju\u010duje primjenu naprednih tehnologija u razli\u010ditim sferama \u017eivota kako bi se zadovoljile potrebe ljudi i ostvarili po\u017eeljni dru\u0161tveni odnosi. Kada govorimo o po\u017eeljnim dru\u0161tvenim odnosima, zapravo govorimo o odnosima koji se zala\u017eu za jednakost, pravdu, solidarnost, me\u0111usobno razumijevanje i po\u0161tovanje. U po\u017eeljnim dru\u0161tvenim odnosima ljudi sura\u0111uju, podr\u017eavaju jedni druge i grade odr\u017eive zajednice. Ovi odnosi mogu uklju\u010divati me\u0111usobno povjerenje, po\u0161tivanje ljudskih prava, inkluziju svih \u010dlanova dru\u0161tva bez obzira na spol, rasu, nacionalnost ili socijalni status. Fokus je na razumijevanju i isticanju \u010dovjekovih potreba, ali istovremeno i dru\u0161tvenih vrijednosti koje su usmjerene prema dobrobiti pojedinaca i zajednice u cjelini. Dakle, dru\u0161tveno-humanisti\u010dke karakteristike su sa\u010dinjene od \u010dovjekove li\u010dne i dru\u0161tvene potrebe za razvojem odgovaraju\u0107e tehnologije i njene upotrebe u ostvarivanju po\u017eeljnih dru\u0161tvenih odnosa, ali i u savladavanju oskudice. To savladavanje oskudice se odnosi na proces prevladavanja nedostatka ili ograni\u010denosti resursa u dru\u0161tvu. Drugim rije\u010dima, to podrazumijeva kori\u0161tenje tehnologije i drugih sredstava kako bi se prevladali nedostaci i zadovoljile potrebe pojedinaca i dru\u0161tva. Naprimjer, kroz razvoj tehnologije i primjenu inovacija, dru\u0161tvo mo\u017ee pobolj\u0161ati proizvodnju hrane, energije, stambenih uslova ili ostvariti napredak u medicini. Savladavanje oskudice ima za cilj pobolj\u0161anje kvalitete \u017eivota i pove\u0107anje dobrobiti pojedinaca i dru\u0161tva u cjelini. U tom smislu, tehnologija se javlja kao jedan od \u010dinilaca dru\u0161tvenog razvoja, jer tehnologiju valja misliti kao rezultat ljudskih nastojanja da svoju egzistenciju prilagode prostoru i vremenu, odnosno, ona jeste ugra\u0111ena u \u010dovjekov civilizacijski kontekst, ali se taj kontekst nu\u017eno mijenja na \u0161ta trebamo gledati s aspekta dru\u0161tvene dinamike. To zna\u010di da, od pojave prvih tehnologija, pa sve do danas, svako dru\u0161tvo smatra da je doseglo vrhunac tehnolo\u0161kog razvoja. Me\u0111utim, danas smo svjesni da to ba\u0161 i nije tako. Tehni\u010dko-tehnolo\u0161ki razvoj je neprekidno progresivan proces. On izmi\u010de \u010dovjekovoj kontroli i pretvara se u zasebnu rastu\u0107u silu. Giddens, naprimjer, koristi metaforu Moloha modernosti (Giddens, 1990: 139), kojeg opisuje kao sna\u017enu silu koja se kre\u0107e naprijed ru\u0161e\u0107i sve pred sobom. Ritzer interpretiraju\u0107i ovo Giddensovo stajali\u0161te navodi da \u201cljudi upravljaju Molohom, ali, s obzirom na njegovu veli\u010dinu, oni ne mogu potpuno da kontroliraju pravac kojim \u0107e se on kretati, niti brzinu koju \u0107e on dose\u0107i. Uvijek postoji mogu\u0107nost da ljudi izgube kontrolu nad Molohom i da sve ono \u0161to je u njemu, ili oko njega, bude uni\u0161teno\u201d (Ritzer, 2009: 205). Upravo ovaj Giddensov apstraktni koncept, o kojem on govori u svojem poznatom djelu Posljedice modernosti, nam daje za pravo da Moloh modernosti, koji je ekvivalent za izuzetno sna\u017enu silu, mo\u017eemo povezati sa savremenim tehnolo\u0161kim razvojem. Me\u0111utim, o postojanju tehnologije kao takve ne svjedo\u010di samo savremeni \u010dovjek, ve\u0107 ova sila ima svoje korijene u po\u010decima kapitalizma. Ritzer u svojem tekstu, preko Marksovog rada i marksisti\u010dke misli o dru\u0161tvu, obja\u0161njava da \u201ckapitalisti koriste tehnologiju kako bi kontrolirali ljude, umrtvili njihove kapacitete kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja i ograni\u010dili njihovu sposobnost da se bune protiv eksploatiraju\u0107eg sistema\u201d (Ritzer, 2009: 179). Kao \u0161to znamo, kapitalizam predstavlja dvoklasni sistem u kojem jedna klasa, kapitalisti, eksploatiraju drugu klasu, proletarijat, kako bi ostvarili vlastitu dobrobit. Time dolazi do pojave alijeniranog dru\u0161tva. Radni\u010dka klasa je, u kapitalizmu, odnosno u procesu proizvodnje, otu\u0111ena od proizvoda rada. Tako\u0111er, javlja se otu\u0111enje u samom aktu proizvodnje, otu\u0111enje \u010dovjeka od \u010dovjeka, ali i otu\u0111enje od rodne su\u0161tine \u010dovjeka. Drugim rije\u010dima, \u010dovjek se pretvara u ma\u0161inu koja radi po \u0161ablonu, po ta\u010dno utvr\u0111enim pravilima. Srodno tome, i Weberova teorija racionalizacije (Protestantska etika i duh kapitalizma, 1989) vidi racionalizaciju kao sna\u017enu silu koja transformira dru\u0161tvo i mijenja na\u010din na koji ljudi razmi\u0161ljaju i djeluju. Weberova teorija racionalizacije uklju\u010duje metaforu \u017eeljeznog kaveza (engl. iron cage). Prema Weberu, racionalizacija mo\u017ee dovesti do ograni\u010davanja ljudske slobode i kreativnosti. Ljudi postaju zarobljeni u tzv. \u017eeljeznom kavezu racionalizacije, gdje su njihove misli, postupci i interakcije oblikovani prema racionalnim principima i ciljevima dru\u0161tva. To mo\u017ee rezultirati osje\u0107ajem otu\u0111enja, gubitkom smisla i iscrpljeno\u0161\u0107u. Dakle, mo\u017eemo da zaklju\u010dimo da se i u savremenom svijetu individualnost, u zna\u010dajnoj mjeri, smanjuje zbog prilago\u0111avanja zahtjevima tehnologije. To zna\u010di da pojedinci mijenjaju svoje pona\u0161anje, stavove i interakcije kako bi se prilagodili ili uskladili s upotrebom tehnologije. To podrazumijeva da tehnologija postavlja odre\u0111ene zahtjeve ili uslove na na\u010din na koji ljudi obavljaju svoje svakodnevne aktivnosti i na\u010din na koji komuniciraju. Kada ka\u017eemo da se individualnost smanjuje zbog prilago\u0111avanja zahtjevima tehnologije, zapravo govorimo o tome da tehnolo\u0161ki napredak i kori\u0161tenje tehnologije mogu ograni\u010diti ili suziti slobodu izra\u017eavanja. Naprimjer, dru\u0161tvene mre\u017ee mogu postaviti odre\u0111ena pravila ili norme u vezi s na\u010dinom na koji se ljudi predstavljaju, komuniciraju i izra\u017eavaju svoje mi\u0161ljenje. Ovo mo\u017ee dovesti do smanjenja individualne raznolikosti ili autonomije, jer ljudi se prilago\u0111avaju o\u010dekivanjima i normama koje im name\u0107e tehnologija. Takvo prilago\u0111avanje mo\u017ee rezultirati stapanjem pojedinaca u \u017eivu\u0107e trendove. Me\u0111utim, va\u017eno je napomenuti da prilago\u0111avanje zahtjevima tehnologije nije nu\u017eno negativno, ve\u0107 je to jedan od aspekata promjene koje donosi moderno dru\u0161tvo. Individualnost i prilago\u0111avanje tehnologiji, ipak, mogu koegzistirati, ali je va\u017eno biti svjestan utjecaja koje tehnologija mo\u017ee imati na na\u0161 na\u010din \u017eivota. Referiraju\u0107i se na sam naslov ovog rada, uo\u010davamo sljede\u0107e: umjesto da ljudi kontroliraju nove tehnologije, doga\u0111a se suprotno. Nove tehnologije kontroliraju ljude. Kao rezultat toga ljudi robuju tehnologiji. Oni gube sposobnost da kriti\u010dki razmi\u0161ljaju o tehnologiji, kao i o dru\u0161tvenom poretku koji ih kontrolira i ugnjetava. Kroz povijest, \u010dovjek je uvijek te\u017eio stvaranju i kori\u0161tenju alata koji bi olak\u0161ali njegov svakodnevni \u017eivot i omogu\u0107ili napredak u razli\u010ditim aspektima \u017eivota. Me\u0111utim, s rastu\u0107om mo\u0107i tehnologije, postavlja se pitanje ko zapravo kontrolira koga \u2013 da li mi kontroliramo tehnologiju ili ona kontrolira nas? \u010covjek jeste tvorac tehnologije, ali istovremeno mo\u017ee postati njen rob ako se ona neadekvatno koristi. S pravilnim upravljanjem i svjesnim kori\u0161tenjem tehnologije, mo\u017eemo posti\u0107i ravnote\u017eu izme\u0111u napretka i \u010duvanja ljudske su\u0161tine. Tehnologija bi trebala slu\u017eiti \u010dovjeku, a ne dominirati nad njim. Me\u0111utim, zbog realnosti u kojoj \u017eivimo, danas smo \u010desto skloni tome da napredak tehnologije uslovno ne percipiramo i kao napredak ljudske vrste. Napredak tehnologije mo\u017ee stvoriti nove dru\u0161tvene i moralne izazove. Naprimjer, tehnologija mo\u017ee biti zloupotrijebljena u svrhe nadzora, kr\u0161enja privatnosti ili \u0161irenja dezinformacija. Razvoj umjetne inteligencije i automatizacije postavlja pitanja o budu\u0107nosti radnih mjesta i dru\u0161tvenoj pravednosti. Ovi izazovi \u010desto zahtijevaju pa\u017eljivo razmatranje i regulaciju kako bi se osiguralo da napredak tehnologije slu\u017ei dobrobiti ljudske vrste. Danas cilj jeste usavr\u0161iti tehnologiju, ali i izbje\u0107i zamke prekomjerne automatizacije svijeta. Upravo zbog toga se, u sociologiji, kriti\u010dka \u0161kola suprotstavlja novim tehnologijama koje je vidjela isklju\u010divo kao silu koja je glavni izvor kontrole nad ljudima. Ritzer u tekstu o modernoj tehnologiji posebno isti\u010de misao pripadnika kriti\u010dke \u0161kole, koja ka\u017ee da \u201csve ve\u0107a racionalnost dovodi do pojave tzv. tehnokratskog mi\u0161ljenja. Pod tehnokratskim mi\u0161ljenjem podrazumijeva se te\u017enja ljudi da budu \u0161to efikasniji, tako \u0161to poku\u0161avaju da prona\u0111u najbolja sredstva za ostvarivanje vlastitih ciljeva, ne razmi\u0161ljaju\u0107i niti o sredstvima, niti o ciljevima\u201d(Ritzer, 2009: 181). Govore\u0107i tako o represivnom karakteru dru\u0161tva, treba spomenuti i Herberta Marcusea. On je, u prvom redu, kritikovao modernu tehnologiju zbog njenog doprinosa represiji, a naro\u010dito zbog njene sposobnosti da represiju predstavi kao neku ugodnu pojavu. U svojem djelu \u010covjek jedne dimenzije (Marcuse, 1968) autor govori o tome kako su savremene tehnologije od pojedinaca napravile tzv. jednodimenzionalna bi\u0107a i uvodi koncept jednodimenzionalnog \u010dovjeka za potrebe opisivanja nekoga ko je podvrgnut novoj vrsti totalitarizma u obliku konzumeristi\u010dkog, eksploatacijskog i tehnolo\u0161kog kapitalizma. Marcuse \u017eeli re\u0107i da \u010dovjekove spoznaje i dometi vi\u0161e nisu na nivou slobodnog promi\u0161ljanja i zaklju\u010divanja. \u010covjek postaje jednodimenzionalan i ograni\u010den. Na njemu nema ni traga od sukoba i saradnje koji ga \u010dine vi\u0161edimenzionalnim i sposobnim za promjenu i dru\u0161tveni progres. Promi\u0161ljaju\u0107i o ljudskom dru\u0161tvu u praksi, D\u017eafi\u0107 pi\u0161e da \u201ctehnolo\u0161ki razvoj ne omogu\u0107ava samo kontrolu i koordinaciju sistema odnosa me\u0111u ljudima, ve\u0107 omogu\u0107ava i mobilizaciju ljudi kao individua. Novac i tehnologija predstavljaju primjere rastu\u0107e ovisnosti o apstraktnim sistemima\u201d (D\u017eafi\u0107, 2021: 33). Ti apstraktni sistemi, kako ih D\u017eafi\u0107 naziva, odnosno tehnologija, mediji, ali i politika, se udru\u017euju kako bi eksploatirali pojedinca do granice potpune psihi\u010dke iscrpljenosti. Potro\u0161a\u010dki svijet luksuza, medija, tehnologije, robe, promjene i progresa je zapravo samo dobro preru\u0161eno i u\u0161minkano ropstvo. Ono \u0161to je karakteristi\u010dno za Marcuseovo doba jeste da mediji manipulativno, predvo\u0111eni vladaju\u0107im politi\u010dkim sistemom, plasiraju (naj\u010de\u0161\u0107e putem reklama) jedan univerzalni obrazac, uz pomo\u0107 kojeg se u glavama ljudi formira jednodimenzionalno mi\u0161ljenje. Sagledavaju\u0107i savremeni svijet, u duhu Marcuseovog razmi\u0161ljanja i s obzirom na kapacitete koje danas tehnologija ima, mi\u0161ljenje \u0161ire mase se oblikuje i manipulira personaliziranim plasiranjem ideolo\u0161kih poruka. Iako je djelo \u010covjek jedne dimenzije nastalo 60-ih godina 20. stolje\u0107a, ovo stanje, koje Marcuse opisuje, na svojevrstan na\u010din mo\u017eemo da pove\u017eemo i sa dana\u0161njicom 21. stolje\u0107a. Ovo je doista savremeno i \u017eivu\u0107e djelo. Represija je danas \u010dak i mnogo sna\u017enija, \u010dvr\u0161\u0107a i u\u010dinkovitija nego u Marcuseovo doba. Danas \u017eivimo u dobu brzog tehnolo\u0161kog razvoja i digitalizacije, \u0161to omogu\u0107ava sveprisutnost nadzora i pra\u0107enja. To omogu\u0107ava represivnim re\u017eimima da suzbiju slobodu izra\u017eavanja, ograni\u010de pristup informacijama i ugu\u0161e politi\u010dki aktivizam. Ovo rezultira sna\u017enijom kontrolom i nadzorom nad pojedincima, ograni\u010dava slobodu i pove\u0107ava represivne kapacitete dr\u017eave. Ljudi se tako i dalje, globalno govore\u0107i, radije stapaju u masu bez ikakvog kriti\u010dkog promi\u0161ljanja. Pojedinci se slijepo prilago\u0111avaju ve\u0107ini. Ovo dru\u0161tvo je sa\u010dinjeno od konformisti\u010dkih pojedinaca koji i ne \u017eele da imaju vlastito mi\u0161ljenje, jer bi na taj na\u010din sami sebe izolirali iz zajednice, jer ljudi su, ipak, dru\u0161tvena bi\u0107a koja te\u017ee pripadanju i prihvatanju unutar dru\u0161tva u kojem \u017eive. Socijalna prilagodba i grupni pritisak mogu uticati na pojedince da se slijepo prilago\u0111avaju ve\u0107ini i prihvate mi\u0161ljenja, stavove ili vrijednosti koje dominiraju u njihovom okru\u017eenju. Strah od izolacije ili odbacivanja od strane zajednice mo\u017ee ograni\u010diti individualno razmi\u0161ljanje i potaknuti konformizam. Mnogi ljudi imaju prirodnu sklonost prema poznatom i izbjegavaju suo\u010davanje sa razli\u010ditim perspektivama i idejama. Strah od neslaganja ili sukoba mo\u017ee ih potaknuti da se povuku u konformisti\u010dko pona\u0161anje, te na to da ne izra\u017eavaju vlastito mi\u0161ljenje kako bi izbjegli mogu\u0107u izolaciju. Dakle, ovakav na\u010din (ne)promi\u0161ljanja, kao i (zlo)upotreba tehnologije i dru\u0161tvenih mre\u017ea, dodatno potvr\u0111uju Marcuseovu tezu da savremeno dru\u0161tvo i dalje funkcionira u okvirima jednodimenzionalnog svijeta. Prema Marcuseu, jedini na\u010din da se takvo stanje prekine jeste radikalna promjena \u2013 revolucija koja bi tehnologiju stavila u slu\u017ebu slobodnih i samosvjesnih ljudi. Sli\u010dno razmi\u0161lja i Osvald Spengler, koji smatra da se \u201csavremeni svijet ve\u0107 nalazi na po\u010detku kraja i govori o tzv. homo vulgarisu, tj. modernom \u010dovjeku u utrobi velikih svjetskih gradova koji \u017eivot vi\u0161e ne ispoljava iznutra, u njegovoj punini, ve\u0107 na na\u010din obezli\u010denosti svojstvenoj masi, okrenut tako isklju\u010divo filozofiji varenja i hranjenja\u201d (\u017diga i \u0110ozi\u0107, 2013: 111). Spengler naro\u010dito nagla\u0161ava da se nekada\u0161nja pti\u010dija perspektiva zamijenila \u017eabljom, \u0161to zna\u010di da tehnologija ne samo da mijenja izgled svijeta, ve\u0107 mijenja i na\u0161 pogled na njega i na\u010din na koji ga do\u017eivljavamo. \u010covjekovo stvaranje tehnologije nesumnjivo je jedno od najva\u017enijih postignu\u0107a ljudske civilizacije, no paradoksalno, taj isti proces iznjedrio je silu koja ga mo\u017ee podvrgnuti svojoj dominaciji. Naslov ovog rada \u201c\u010covjek \u2013 tvorac i rob tehnologije\u201d precizno oslikava dvosmislenost tog odnosa. \u010covjek, kao stvaralac, oblikuje tehnologiju prema vlastitim potrebama i zamislima, no istovremeno je prisiljen prilago\u0111avati svoj \u017eivot njenim zahtjevima, \u0161to \u010desto dovodi do gubitka individualnosti, slobode i kriti\u010dkog mi\u0161ljenja. U tom kontekstu, tehnologija se ne pojavljuje samo kao neutralni alat, ve\u0107 kao dru\u0161tvena sila sa sposobno\u0161\u0107u oblikovanja kulture, ekonomije i me\u0111uljudskih odnosa. Ovdje se postavlja pitanje: kako pomiriti ovaj paradoks? Mo\u017eda je rje\u0161enje u svijesti o potencijalima i opasnostima koje tehnologija donosi. Bez obzira na njen napredak, tehnologija ostaje sredstvo, a ne cilj. Ako \u010dovjek izgubi tu perspektivu, riskira da njegov vlastiti izum postane sila koja ga gu\u0161i umjesto da ga osna\u017euje. Jedan od klju\u010dnih izazova modernog dru\u0161tva jeste izgradnja ravnote\u017ee izme\u0111u tehnolo\u0161kog razvoja i humanisti\u010dkih vrijednosti. Tehnologija bi trebala olak\u0161avati \u017eivot i omogu\u0107avati napredak, ali istovremeno mora biti podvrgnuta eti\u010dkim principima koji osiguravaju da ne ugro\u017eava ljudsku autonomiju, dostojanstvo i su\u0161tinske vrijednosti. Me\u0111utim, pravo pitanje nije samo kako izbje\u0107i ropstvo, ve\u0107 i kako tehnologiju upotrijebiti kao sredstvo za oslobo\u0111enje \u2013 oslobo\u0111enje od oskudice, nepravde i nejednakosti. U kona\u010dnici, tehnologija nije neprijatelj, ve\u0107 ogledalo \u010dovjekovih ambicija i ograni\u010denja. Da li \u0107emo izabrati da budemo njeni gospodari ili podanici, zavisi isklju\u010divo od nas. Ovaj rad mo\u017ee poslu\u017eiti i kao apel za odgovorno i promi\u0161ljeno upravljanje tehnologijom, uz svijest da je njena prava svrha unapre\u0111enje ljudskog \u017eivota, a ne njegova dehumanizacija.<\/p>\n\n\n\n
Literatura:<\/p>\n\n\n\n
D\u017eafi\u0107, A., Baki\u0107, S., & Mujki\u0107, A. (2021), Razumijevanje dru\u0161tva, Sarajevo: Univerzitet u Sarajevu, Fakultet politi\u010dkih nauka. Giddens, A. (1990), The Consequences of Modernity, Stanford, Calif.: Stanford University Press. Marcuse, H. (1968), \u010covjek jedne dimenzije, Sarajevo: Veselin Masle\u0161a. Mimica, A., & Bogdanovi\u0107, M. (2007), Sociolo\u0161ki re\u010dnik, Beograd: Zavod za ud\u017ebenike. Ritzer, G. (2009), Savremena sociolo\u0161ka teorija i njeni klasi\u010dni koreni, Beograd: Slu\u017ebeni glasnik. Veber, Maks (1989), Protestantska etika i duh kapitalizma, Sarajevo: \u201cVeselin Masle\u0161a\u201d: \u201cSvjetlost\u201d. \u017diga, J., & \u0110ozi\u0107, A. (2013), Sociologija, Sarajevo\/ Tuzla: BKC Sarajevo\/OFF-SET Tuzla.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ali\u010dkovi\u0107 Emina U ovom radu razmatra se ambivalentna pozicija \u010dovjeka kao tvorca, ali i roba tehnologije. Polazi se od teze da tehnologija, iako je proizvod \u010dovjekovog stvarala\u0161tva, danas prerasta u autonomnu silu koja izmi\u010de kontroli i oblikuje dru\u0161tvo, individualnost i svakodnevne \u017eivote pojedinaca. Kroz sociolo\u0161ki pristup analiziraju se dru\u0161tveno-humanisti\u010dke karakteristike \u017eivota u dru\u0161tvima sa visoko […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12138,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-12137","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drustvene-teme"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12137","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12137"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12137\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12139,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12137\/revisions\/12139"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12138"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12137"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12137"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12137"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}