\u201cO Ebu Zerre, kome god se da znanje koje ga ne raspla\u010de, uistinu mu je dato znanje od kojeg nema koristi, jer je Bog u Kur\u2019anu u\u010denjake opisao rije\u010dima: Oni kojima je jo\u0161 prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on \u010dita, i govore: \u2018Hvaljen neka je Gospodar na\u0161, obe\u0107anje Gospodara na\u0161eg se ispunilo!\u2019 I padaju licem na tle pla\u010du\u0107i, i On im uve\u0107ava strahopo\u0161tovanje.(1)<\/p>\n\n\n\n
O Ebu Zerre, onaj ko mo\u017ee plakati (zbog straha od Boga Mo\u0107noga) \u2013 neka pla\u010de, a onaj koji ne mo\u017ee \u2013 neka svoje srce (barem) upozna sa tugom i neka sebe poti\u010de na pla\u010d. Jer, tvrdo srce daleko je od Boga; ali oni to ne shvataju.<\/p>\n\n\n\n
O Ebu Zerre, Allah Uzvi\u0161eni ka\u017ee: \u2018Kod Svoga roba ne\u0107u spojiti dva straha, a tako\u0111er kod njega ne\u0107u spojiti ni dvije sigurnosti. Ako on na Ovome svijetu bude siguran od Mene, zastra\u0161it \u0107u ga na Onome svijetu; a ako se bude bojao Mene na Ovome svijetu, u\u010dinit \u0107u ga sigurnim na Sudnjem danu.\u2019 O Ebu Zerre, na Sudnjem danu robu \u0107e se predo\u010diti njegovi grijesi, pa \u0107e on re\u0107i: \u2018Ja sam, zaista, bio zabrinut (zbog svoga svr\u0161etka)\u2019, pa \u0107e mu grijesi biti opro\u0161teni.<\/p>\n\n\n\n
\u201cO Ebu Zerre, \u010dovjek \u010dini lijepa djela, pa potom \u2013 uzdaju\u0107i se u njih \u2013 \u010dini grijehe. Kada do\u0111e kod Allaha, On je na njega srdit. A ako \u010dovjek \u010dini grijeh, ali je u strahu od njegovih posljedica \u2013 kada do\u0111e kod Allaha na Sudnjem danu, bit \u0107e siguran.\u201d O Ebu Zerre, zaista Bo\u017eiji rob \u010dini grijeh i zbog njega ulazi u D\u017eennet.<\/p>\n\n\n\n
Rekoh (Ebu Zerr) : \u201c\u017drtvujem za te i oca i majku, Bo\u017eiji Poslani\u010de, kako je to mogu\u0107e?\u201d Re\u010de: \u201cOn je taj grijeh stalno dr\u017eao pred svojim o\u010dima, pokajao se zbog njega i bje\u017eao je Allahu Uzvi\u0161enom od njega, sve dok nije bio uveden u D\u017eennet.\u201d<\/p>\n\n\n\n
Najve\u0107a blagodat koju nam je Bog darovao jeste blagodat islama i za\u0161titni\u0161tvo (vilajet<\/em>) Ehli-bejta, a.s. U okrilju upu\u0107ivanja te \u010diste porodice, od nje nam je \u2013 zahvaljuju\u0107i iscrpljuju\u0107im naporima velikih u\u010denjaka \u2013 tokom \u010detrnaest stolje\u0107a stiglo ogromno blago u vidu savjeta i znanja. Najmanja zahvalnost koju mo\u017eemo iskazati za ovu veliku blagodat jeste istra\u017eivanje i prou\u010davanje ovog dragocjenog blaga, njegovo kori\u0161tenje i svijest o njemu. U ozra\u010dju vilajeta i prosvjetljivanja Ehli-bejta, mi se od tmina neznanja i neupu\u0107enosti kre\u0107emo ka svjetlosti spoznaje i obavije\u0161tenosti, kao \u0161to u\u010dimo u dovi D\u017eami\u2018a: \u201cZahvaljuju\u0107i va\u0161em vo\u0111enju, Allah nas je podu\u010dio znanjima i istinama na\u0161e vjere i popravio je sve iskvarenosti na\u0161e na Ovome svijetu.\u201d(2)<\/p>\n\n\n\n Svijetle upute Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru o\u010dit su primjer njihovog upu\u0107ivanja. Potrebno je da se i mi okoristimo ovim savjetima i podukama, kako bismo dosegli ovosvjetsku i onosvjetsku sre\u0107u, zato \u0161to su islam i njegove naredbe najbolje uputstvo za osiguranje \u010dovjekove ovosvjetske i onosvjetske sre\u0107e te svih materijalnih i duhovnih potreba.<\/p>\n\n\n\n Korisno i plodonosno znanje<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201cO Ebu Zerre, kome god se da znanje koje ga ne raspla\u010de, uistinu mu je dato znanje od kojeg nema koristi, jer je Bog u Kur\u2019anu u\u010denjake opisao rije\u010dima: Oni kojima je jo\u0161 prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on \u010dita, i govore: \u2018Hvaljen neka je Gospodar na\u0161, obe\u0107anje Gospodara na\u0161eg se ispunilo!\u2019 I padaju licem na tle pla\u010du\u0107i, i On im uve\u0107ava strahopo\u0161tovanje.(3)<\/strong><\/em><\/p>\n\n\n\n Islam je obuhvatna i potpuna \u0161kola. Pozivanjem \u010dovjeka ka savr\u0161enstvu \u017eeli ga odgojiti dru\u0161tveno, moralno i u svim drugim dimenzijama. Tek kada uznapreduje u svim dimenzijama i vidovima znanja, etike i vrijednosti, \u010dovjek posti\u017ee savr\u0161enstvo. Islam, koliko god cijeni znanje, usredsre\u0111enost, fikh i id\u017etihad (dono\u0161enje propisa na osnovu izvora \u0160erijata), toliko cijeni i eti\u010dka i duhovna pitanja, a savr\u0161eni \u010dovjek, napreduju\u0107i istovremeno u razli\u010ditim granama znanja, fikha itd., tako\u0111er napreduje i u pogledu morala.<\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, nekad nas zauzetost nau\u010dnim pitanjima sprje\u010dava da obratimo pa\u017enju na eti\u010dka pitanja, koja nisu manje vrijedna od nau\u010dnih, kao \u0161to nekad zauzetost dru\u0161tvenim pitanjima \u010dovjeka \u010dini nemarnim prema pitanjima duhovnosti i etike. \u010covjek se zaokupi dru\u0161tvenim i teku\u0107im poslovima do te mjere da vi\u0161e nema prilike da se pozabavi sobom i da istra\u017euje svoje moralne potrebe. Da ne bismo bili prevareni i nemarni, potrebno je da \u010desto obra\u0107amo pa\u017enju i na eti\u010dka i duhovna pitanja.<\/p>\n\n\n\n Ovaj dio predaje nagla\u0161ava sljede\u0107e: iako nam je Bog podario znanje, On \u017eeli da se uz njega po\u0161tuju i eti\u010dke vrijednosti, jer ako se zabavimo samo nau\u010dnim pitanjima, zaboravit \u0107emo na sebe i bit \u0107emo pogo\u0111eni moralnim iskvarenostima, kao \u0161to su nemar i samoobmana. U plemenitom Kur\u2019anu se govori o nekim vrijednostima koje su, na\u017ealost, u na\u0161em dru\u0161tvu zaboravljene. Iako pojedinci obra\u0107aju pa\u017enju na neke od njih, ipak te vrijednosti ne nalaze put i do dru\u0161tvene pozornice. A Kur’an te odlike i vrijednosti predstavlja kao svojstva u\u010denih i odabranih robova. U ta svojstva i odlike spadaju strah od Boga, stanje povratka Bogu i skru\u0161enost. Mo\u017eda se odlike kao \u0161to su tuga, \u017ealjenje i poniznost nagla\u0161avaju s ciljem uravnote\u017eenja li\u010dnosti vjernika, a posebno u\u010denjaka, zato \u0161to znanje i nauka imaju visok polo\u017eaj i ubrajaju se \u2013 nakon bogobojaznosti \u2013 u najve\u0107e vrijednosti \u010dovjeka. Prirodno, osoba koja posjeduje znanje u\u017eivat \u0107e ugled i po\u0161tovanje u dru\u0161tvu, a ovo samo donosi oholost i samodopadnost. Naravno, u ovakvim prilikama u\u010denjak se suo\u010dava sa opasno\u0161\u0107u da se zaprlja.<\/p>\n\n\n\n Sveti vjerozakon islama, s ciljem sprje\u010davanja pojave oholosti i samodopadnosti kod u\u010denjaka i uravnote\u017eivanja njegove li\u010dnosti, preporu\u010duje mu poniznost, skru\u0161enost, pla\u010d i povratak Bogu. Onako kako njegov dru\u0161tveni polo\u017eaj postaje vi\u0161i, on sebe u svojoj nutrini vidi manjim i bezvrjednijim.<\/p>\n\n\n\n Upravo je to Imam Sed\u017ed\u017ead, a.s., tra\u017eio od Boga: \u201cBo\u017ee, blagoslovi Muhammeda i porodicu njegovu, i ne uzdigni me me\u0111u ljudima ni za jedan stepen, a da me ne unizi\u0161 za njemu jednak u meni, i ne proizvedi za me nikakvo uzno\u0161enje vanjsko, bez unutra\u0161nje poniznosti u meni u istoj mjeri!\u201d(4)<\/p>\n\n\n\n Uzimaju\u0107i u obzir dosada re\u010deno, Poslanik , s.a.v.a., Ebu Zerru poru\u010duje: Ako ti bude dato znanje koje ti ne uve\u0107ava skru\u0161enost i poniznost i koje kod tebe ne uzrokuje stanje nutarnje poniznosti i pla\u010da, znaj da od tog znanja nema\u0161 koristi! Korisno je znanje koje uve\u0107ava skru\u0161enost \u010dovjeka pred Bogom. Tako i Bog u Kur\u2019anu opisuje u\u010denjake: kada im se u\u010de Bo\u017eiji ajeti, odmah padaju na tlo i ponizno mole. Ovo stanje je pokazatelj skru\u0161enosti \u010dovjeka pred Bogom. Iako se pla\u010d ubraja u spolja\u0161nja djela, on se javlja zbog promjena koje se de\u0161avaju u srcu i nutrini. Dok srce ne postane tu\u017eno i sve dok \u010dovjek ne bude ponizan pred Bogom, kod njega se ne javlja stanje pla\u010da.<\/p>\n\n\n\n U nastavku hadisa Poslanik, s.a.v.a., ka\u017ee: \u201cO Ebu Zerre, onaj ko mo\u017ee plakati (zbog straha od Boga Mo\u0107noga) \u2013 neka pla\u010de, a onaj koji ne mo\u017ee \u2013 neka svoje srce (barem) upozna sa tugom i neka sebe poti\u010de na pla\u010d. Jer, tvrdo srce daleko je od Boga; ali oni to ne shvataju.\u201d<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je i ranije re\u010deno, pla\u010d koji je preporu\u010den, izme\u0111u ostalog i u ovoj predaji, jeste onaj koji je iz straha od li\u0161enosti onosvjetske sre\u0107e i zaprljanosti grijesima, ili pla\u010d koji je zbog duhovnih li\u0161enosti i li\u0161enosti vi\u0111enja Imama vremena \u2013 neka Allah Uzvi\u0161eni ubrza njegov dolazak! \u2013 a ve\u0107i od svega toga jeste pla\u010d zbog li\u0161enosti susreta sa Bogom. Oni koji su zaljubljenici u Boga i koji su spoznali skrbni\u0161tvo Bo\u017eije, pla\u010du iz straha da bi mogli biti uskra\u0107eni za susret s Bogom, kako to Ali a.s., u Kumejlovoj dovi ka\u017ee: \u201cAko mi i podari\u0161, o Bo\u017ee moj, i Gospode moj, i Za\u0161titni\u010de moj, i Gospodaru moj, da izdr\u017eim Tvoju kaznu, a kako da izdr\u017eim odvojenost od Tebe?\u201d<\/p>\n\n\n\n Ako neko ne mo\u017ee plakati, neka makar, predstavljaju\u0107i sebi stvari koje \u010dovjeka mogu rastu\u017eiti, ili razmi\u0161ljanjem o duhovnim li\u0161enostima i grijesima, svoje srce barem u\u010dini tu\u017enim. A ako mu se srce ni tako ne mo\u017ee rastu\u017eiti, neka makar bude u stanju onoga koji pla\u010de. Ako se kod nekoga ne javlja tuga i ako bude stalno veseo i samodopadan, takav je daleko od Bo\u017eije milosti. Svakako, nije svako ko izgleda uplakan i ko pla\u010de blizak Bogu, jer je mogu\u0107e da i licemjeri, pod uticajem nekih postojanih stanja u njima, steknu ovu odliku tako da mogu brzo postati tu\u017eni i uplakani. S druge strane, ne mo\u017eemo kazati da je svaki \u010dovjek koji se ne rastu\u017ei i ne pla\u010de srca kamenoga i udaljen od Boga.<\/p>\n\n\n\n Sigurnost i smiraj u D\u017eennetu kao posljedica strepnje i straha na Ovome svijetu<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u201cO Ebu Zerre, Allah Uzvi\u0161eni ka\u017ee: \u2018Kod Svoga roba ne\u0107u spojiti dva straha, a tako\u0111er kod njega ne\u0107u spojiti ni dvije sigurnosti. Ako on na Ovome svijetu bude siguran od Mene, zastra\u0161it \u0107u ga na Onome svijetu; a ako se bude bojao Mene na Ovome svijetu, u\u010dinit \u0107u ga sigurnim na Sudnjem danu.\u2019\u201d<\/p>\n\n\n\n Ako rob na Ovome svijetu ima strah od Bo\u017eije kazne, na Sudnjem danu \u0107e biti siguran od straha i d\u017eehennemske patnje (strah od Boga je u zna\u010denju straha od Bo\u017eije kazne, kojom rob biva pogo\u0111en zbog neizvr\u0161avanja obaveza). Dakle, onaj koji se na Ovome svijetu boji Boga \u2013 na Sudnjem danu nema nikakvih briga i nalazi se u smiraju i sigurnosti. Uzvi\u0161eni Bog je rekao: A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i du\u0161u od prohtjeva uzdr\u017eao \u2013 D\u017eennet \u0107e boravi\u0161te biti sigurno<\/em>.(5)<\/p>\n\n\n\n S obzirom na okolnost da je D\u017eennet mjesto u\u017eivanja u Bo\u017eijim blagodatima, a njegovi stanovnici su u sigurnosti i smiraju, njima se ne\u0107e desiti ni najmanja uznemirenost ni tuga. Uzvi\u0161eni Bog ka\u017ee: Ko u\u010dini dobro djelo, dobit \u0107e veliku nagradu za njega i bit \u0107e straha na Sudnjem danu po\u0161te\u0111en<\/em>.(6)<\/p>\n\n\n\n Na drugom mjestu se ka\u017ee: A nije tako! Onoga ko se bude Allahu pokoravao i uz to dobra djela \u010dinio, \u010deka nagrada kod Gospodara njegova; takvi se ne\u0107e ni\u010dega bojati i ni za \u010dim ne\u0107e tugovati<\/em>.(7)<\/p>\n\n\n\n Za razliku od \u010dovjeka koji se boji Boga, osoba koja se na Ovome svijetu osje\u0107a sigurnom, koja nema nikakve brige ni bola i ne boji se Boga, na Sudnjem danu \u0107e biti obuzeta strahom od Boga i Njegovom kaznom te \u0107e vje\u010dno biti predmet Bo\u017eije kazne. Smatranje sebe sigurnim od Bo\u017eije kazne biva povodom zaprljanosti grijesima, jer kada \u010dovjek sebe smatra slobodnim u djelovanju i nema nikakvog straha ni strepnje, nema ni straha od \u010dinjenja grijeha. Prirodno, osje\u0107aj sigurnosti na Ovome svijetu \u2013 koji biva razlogom da se uprlja grijesima i skrene s Pravoga puta \u2013 donosi sa sobom nesigurnost i onosvjetsku kaznu. Uzvi\u0161eni Bog je rekao: Onda \u0107e onome koji je obijestan bio, i \u017eivot na Ovom svijetu vi\u0161e volio, D\u017eehennem prebivali\u0161te postati sigurno<\/em>.(8)<\/p>\n\n\n\n U ovom dijelu govora izgleda da Poslanik, s.a.v.a., \u017eeli re\u0107i da \u010dovjek mo\u017ee preduzeti neke radnje putem kojih \u0107e ste\u0107i strah od Boga. Nakon \u0161to \u010dovjek shvati da je strah od Boga po\u017eeljan i da je povod upu\u0107enosti ka sre\u0107i, javlja se sljede\u0107e pitanje: \u0160ta da u\u010dinimo da se taj strah pojavi u nama? U odgovoru na ovo pitanje mo\u017ee se re\u0107i da se ovo stanje kod \u010dovjeka javlja pripremanjem stanovitih preduvjeta i obra\u0107anjem pa\u017enje na odre\u0111ena pitanja. Nekad \u010dovjek neke stvari zna, ali zato \u0161to ne obra\u0107a pa\u017enju na ta svoja znanja, njegov vjerovanje i znanje su uspavani i slabi te on postaje nemaran. Kao posljedica, njegovi vjerovanje i znanje nisu djelotvorni. Ali, kad god \u010dovjek obrati pa\u017enju na uzroke koji izazivaju strah i potrudi se da usmjeri svoju pa\u017enju na taj strah, on se pove\u0107ava i uti\u010de na njegovo djelovanje. Sljede\u0107a \u010dinjenica je da \u010dovjek mo\u017ee sti\u0107i do razine u kojoj \u0107e se \u2013 u isto vrijeme \u2013 spojiti tuga i veselje. Slabi ljudi ne mogu u isto vrijeme biti i veseli i tu\u017eni. U jednom trenutku su ili tu\u017eni, ili radosni. Kada du\u0161a postane ja\u010da i savr\u0161enija, mogu\u0107e je da \u010dovjek u isto vrijeme u jednom pogledu bude radostan, a u drugom \u017ealostan i tu\u017ean. Malo-pomalo, pod uticajem usavr\u0161avanja du\u0161e, sti\u017ee do razine u kojoj u sebi sakuplja vi\u0161e vrsta radosti, tuge i \u017ealosti, kao \u0161to su Bo\u017eiji prijatelj u sebi spajali razne vrste tuge, \u017ealosti, radosti i nade. Oni koji su stigli do tih polo\u017eaja posjeduju u isto vrijeme razli\u010dita duhovna svojstva i stanja te mogu u sebi u\u010diniti u isto vrijeme pojavnim u\u010dinke i nu\u017enosti tih razli\u010ditih stanja.<\/p>\n\n\n\n Oprost \u00a0grijeha, plod straha od Boga<\/strong><\/p>\n\n\n\n Poslanik, s.a.v.a., u vezi sa plodovima straha od Boga, ka\u017ee: \u201cO Ebu Zerre, na Sudnjem danu robu \u0107e se predo\u010diti njegovi grijesi, pa \u0107e on re\u0107i: \u2018Ja sam, zaista, bio zabrinut (zbog svoga svr\u0161etka)\u2019, pa \u0107e mu grijesi biti opro\u0161teni.<\/p>\n\n\n\n Dosada smo shvatili va\u017enost straha od Boga, a upoznali smo se i sa njegovom ulogom u pomaganju \u010dovjeku na putovanju ka Bogu. U ovoj re\u010denici Poslanik, s.a.v.a., ukazuje na neke koristi koje postoje u strahu od Boga, da bi se u nama javio poticaj za stvaranje straha ili da bi se poja\u010dao postoje\u0107i strah. Poslanik daje do znanja da je jedna od koristi straha od Boga pomilovanje i oprost grijeha. Op\u0107enito, svaki pojedinac prilikom \u010dinjenja grijeha mo\u017ee biti u jednom od dva stanja:<\/p>\n\n\n\n 1) Mo\u017ee da prilikom \u010dinjenja grijeha nema straha od posljedica toga \u010dina i da se osje\u0107a sigurnim, smirene du\u0161e i bez ikakve brige i uznemirenosti, zauzet u\u017eivanjem u tom grijehu. Ovakvo stanje uzrokuje da se \u010dovjek ohrabri u \u010dinjenju grijeha, da istrajava na grijehu i kona\u010dno, vodi lo\u0161em kraju tog pojedinca.<\/p>\n\n\n\n 2) Mo\u017ee prilikom \u010dinjenja grijeha strahovati od Boga i bojati se za svoj kraj: bojati se da \u0107e umrijeti, a da se ne\u0107e uspjeti pokajati. Ovaj strah i strepnja prilikom \u010dinjenja grijeha su uzrok smanjenja u\u017eitka koji se ostvaruje grijehom i na kraju postaju uzrok pokajanja i oprosta grijeha.<\/p>\n\n\n\n Naravno, na Sudnjem danu \u0107e se razmatrati \u010dovjekovi grijesi, pa ako neki grijeh nije nadoknadio, ako se \u010dovjek nije \u010dak ni pokajao \u2013 jer da se pokajao, bilo bi mu opro\u0161teno \u2013 bit \u0107e upu\u0107en ka D\u017eehennemu. Ali, zbog toga \u0161to je rob Bo\u017eiji na Ovome svijetu bio u strahu, re\u0107i \u0107e: \u201cBo\u017ee, ja sam se prilikom \u010dinjenja grijeha bojao posljedica svoga grijeha\u201d, i na kraju \u0107e mu biti opro\u0161teno. Ukoliko se \u010dovjek zbog svoga grijeha bude bojao Boga, mo\u017ee se nadati da \u0107e mu na Sudnjem danu biti opro\u0161teno. Strah od Boga biva uzrokom smanjivanja grije\u0161enja, kao i pove\u0107anja budnosti i osvje\u0161\u0107enja \u010dovjeka. Strah je \u010dinilac koji upozorava i koji u vremenu skretanja i posrnu\u0107a sprje\u010dava \u010dovjeka da zapadne u nemar. Stoga Kur\u2019an \u010casni hvali one koji se boje Boga i obe\u0107ava im nagradu za strah od Boga. Jednim sumarnim pogledom na Kur\u2019an sti\u0107i \u0107emo do zaklju\u010dka da je razli\u010ditost razina straha uvjetovana razli\u010dito\u0161\u0107u razina spoznaja ljudi. Tako se \u010disti i mudri ljudi, kao \u0161to su Imami Ehli-bejta, a.s., nalaze na najvi\u0161oj razini straha od Boga, dok su ostali na ni\u017eim razinama.<\/p>\n\n\n\n Plemeniti Kur\u2019an kao predmet straha navodi dvije stvari:<\/p>\n\n\n\n 1) strah od Bo\u017eijeg polo\u017eaja,<\/p>\n\n\n\n 2) strah od Bo\u017eije kazne.<\/p>\n\n\n\n U suri Ibrahim<\/em> se ka\u017ee:\u2026I poslije njih vas \u0107emo na Zemlji nastaniti. Bit \u0107e to za one koji se polo\u017eaja Moga boje i koji od prijetnje Moje strahuju<\/em>.(9)<\/p>\n\n\n\n U ovom ajetu spomenuti su i strah od Boga, i strah od Bo\u017eije kazne. Najve\u0107a razina straha je strah od polo\u017eaja Bo\u017eijeg. Rahmetli Tabatabai ka\u017ee: \u201cStrah od Boga nekada je u zna\u010denju straha od Bo\u017eije kazne koja se odnosi na nevjerstvo i grije\u0161enje i on podrazumijeva da \u010dovjek \u010dini ibadet radi spasa od kazne, a ne onaj koji se \u010dini samo radi Boga. Ovo je ibadet robova, koji svome Gospodaru robuju zbog straha od Njegove kazne. Neki pak zbog pohlepe prema nagradi robuju Bogu, a ova vrsta ibadeta nazvana je ibadet trgovaca. Me\u0111utim, strah od polo\u017eaja Gospodara nije kao strah od kazne. Ovaj strah javlja se iz osje\u0107anja neznatnosti i poniznosti pred veli\u010dinom Bo\u017eijeg polo\u017eaja i veli\u010danstveno\u0161\u0107u Bo\u017eijom. Ustvari, ibadet i robovanje zbog straha od polo\u017eaja Bo\u017eijeg podrazumijevaju skru\u0161enost i strahopo\u0161tovanje pred Bogom. Ne zbog straha od kazne niti usljed pohlepe za nagradom \u2013 ovaj iskreni i \u010disti ibadet \u010dini se samo radi Boga. Dakle, oni koji se boje polo\u017eaja (mekam<\/em>) Bo\u017eijeg iskreni su i skru\u0161eni pred Njegovim veli\u010danstvom.\u201d(10)<\/p>\n\n\n\n Poku\u0111enost pouzdavanja u dobra djela<\/strong><\/p>\n\n\n\n Poslanik, s.a.v.a., kude\u0107i osobu koja \u2013 uzdaju\u0107i se u svoja dobra djela \u2013 \u010dini grijeh, ka\u017ee: \u201cO Ebu Zerre, \u010dovjek \u010dini lijepa djela, pa potom \u2013 uzdaju\u0107i se u njih \u2013 \u010dini grijehe. Kada do\u0111e kod Allaha, On je na njega srdit. A ako \u010dovjek \u010dini grijeh, ali je u strahu od njegovih posljedica \u2013 kada do\u0111e kod Allaha na Sudnjem danu, bit \u0107e siguran.\u201d<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je materijalno ne mo\u017eemo smatrati mjerilom prihvatanja ili neprihvatanja djela. Zapravo, prihva\u0107enost i neprihva\u0107enost djela zavisi od uvjeta koje \u010dovjek nije u stanju ni nabrojati. Prema tome, niko ne mo\u017ee biti siguran da su mu djela prihva\u0107ena, a pored toga, sigurnost u prihva\u0107enost djela uzrokuje kod \u010dovjeka samodopadnost do te mjere da postaje mogu\u0107e da se zaprlja \u010dinjenjem sitnih grijeha pod izgovorom da su sitni grijesi ni\u0161tavni naspram dobrih djela koja je u\u010dinio. Zaboravlja time, kao prvo, da je njegova sigurnost u prihva\u0107enost djela neumjesna \u2013 \u0161tavi\u0161e, mo\u017eda njegova djela nisu ni prihva\u0107ena \u2013 i drugo, neobra\u0107anje pa\u017enje na \u010dinjenje sitnih grijeha i istrajavanje na njima, samo po sebi je velik grijeh. Upravo kada se \u010dovjek, uzimaju\u0107i u obzir dobra djela koja je po\u010dinio, osje\u0107a sigurnim i bezbri\u017enim i kada se pouzda u svoje ibadete, neki grijeh smatra bezna\u010dajnim i njegovo \u010dinjenje smatra bezna\u010dajnim, pa zato postaje predmet Bo\u017eije srd\u017ebe.<\/p>\n\n\n\n Suprotno ovoj skupini, neki ljudi, kada po\u010dine grijeh, upla\u0161e se, uznemire se i padnu u brigu. Ako ovi ljudi i ne bi imali velika nastojanja za obavljanje ibadeta, zbog straha i strepnje od grijeha na Sudnjem danu bit \u0107e spa\u0161eni od Bo\u017eije kazne i tamo \u0107e biti u miru i sigurnosti. Rije\u010di Poslanika, s.a.v.a., u ovom dijelu predstavljaju drugi komentar re\u010denice: \u201cZa Svoga roba ne\u0107u spojiti dva straha\u201d, o kojoj smo prethodno govorili. Namjera Poslanika, s.a.v.a., je da usmjeri pa\u017enju Ebu Zerra, r.a., na stanja srca i na \u010dinjenicu koliko je strah od grijeha va\u017ean. On je toliko va\u017ean da ukoliko \u010dovjek i u\u010dini grijeh, strah u njegovom srcu, uznemirenost i briga bivaju razlogom opra\u0161tanja istog. S druge strane, ako i obavlja brojne ibadete, ali se pred sitnim grijehom osje\u0107a sigurnim i bezbri\u017enim, to je dokaz da grijeh smatra bezna\u010dajnim i da ne obra\u0107a pa\u017enju prema Kome \u010dini neposluh, pa kao takav biva pogo\u0111en Bo\u017eijom srd\u017ebom i kaznom. Dakle, ne smijemo nijedan grijeh smatrati sitnim i moramo se neprekidno truditi da u sebi o\u010duvamo stanje poniznosti i straha pred Bogom, da ne bismo postali samodopadni i prevareni od strane \u0161ejtana.<\/p>\n\n\n\n Uloga obra\u0107anja pa\u017enje na grijehe u udaljavanju od \u0161ejtana<\/strong><\/p>\n\n\n\n Va\u017enije od dosada navedenog Poslanik, s.a.v.a., iznosi u sljede\u0107oj re\u010denici: \u201cO Ebu Zerre, zaista Bo\u017eiji rob \u010dini grijeh i zbog njega ulazi u D\u017eennet.\u201d Rekoh (prenosi Ebu Zerr): \u201c\u017drtvujem za te i oca i majku, Bo\u017eiji Poslani\u010de, kako je to mogu\u0107e?\u201d Re\u010de: \u201cOn je taj grijeh stalno dr\u017eao pred svojim o\u010dima, pokajao se zbog njega i bje\u017eao je Allahu Uzvi\u0161enom od njega, sve dok nije bio uveden u D\u017eennet.\u201d Nekada rob po\u010dini grijeh i kao posljedica tog \u010dina postaje zabrinut i uznemiren. Upravo ovaj strah i strepnja bivaju uzrokom pokajanja, utjecanja Bogu i izbjegavanja \u0161ejtanske zamke. Na kraju, \u010dovjek biva spa\u0161en od nemara i prohtjeva du\u0161e, vi\u0161e ne \u010dini grijeh i naposljetku ulazi u D\u017eennet. Mo\u017eda mu se ovo stanje ne bi ni pojavilo da nije po\u010dinio taj grijeh. Naravno da je strah od Boga \u201cbliski povod\u201d obra\u0107anja pa\u017enje na Boga i bje\u017eanja od \u0161ejtana, odnosno pokajanja, a grijeh je \u201cdaleki povod\u201d. Ipak, bilo kako bilo, i grijeh je u ovom slu\u010daju postao povod. Ovo kazivanje Poslanika, s.a.v.a., ima za cilj navra\u0107anje \u010dovjeka na to da u sebi potakne osje\u0107aj straha od Boga. Strah koji nakon po\u010dinjenog grijeha biva povod oprosta prija\u0161njih grijeha i ulaska u D\u017eennet veoma je vrijedan. Dakle, moramo se truditi da steknemo tu osobinu. Istra\u017eivanja o biti tuge i straha te zna\u010denje straha od Boga Do ovog dijela raspravljali smo o tuzi i strahu o kojima se govori u predaji.<\/p>\n\n\n\n Jedno od pitanja je da li je posjedovanje stanja tuge i straha dobro ili lo\u0161e. Ako je dobro, za\u0161to onda Bog \u2013 kada opisuje svoje prijatelje \u2013 ka\u017ee:..Oni se ne\u0107e ni\u010dega bojati i ni za \u010dim ne\u0107e tugovati<\/em>.(11) Ako je lo\u0161e, za\u0161to onda Poslanik, s.a.v.a., druge poti\u010de da u sebi njeguju ova dva svojstava i ka\u017ee da bivaju povod pomilovanja i opra\u0161tanja grijeha?<\/p>\n\n\n\n U odgovoru na ovo mora se re\u0107i da strah i tuga, sami po sebi i bez uzimanja u obzir onoga na \u0161ta se odnose, nisu ni pohvaljeni, ni poku\u0111eni. Ne mo\u017ee se re\u0107i uop\u0107eno ni da su ne\u0161to dobro ni da su ne\u0161to lo\u0161e, ve\u0107 se mora vidjeti od \u010dega je strah i zbog \u010dega su tuga i \u017ealost. Strah od Boga i od Njegove kazne po\u017eeljan je jer biva povodom da se \u010dovjek vi\u0161e trudi u obavljanju ibadeta, pokoravanju Bogu i u suzdr\u017eavanju od grijeha. Kao posljedica, taj strah poma\u017ee \u010dovjeku da na djelotvorniji na\u010din izvr\u0161ava svoje obaveze i da pronalaskom puta blagostanja i sre\u0107e postane stanovnik D\u017eenneta. Za razliku od toga, strah zbog Ovoga svijeta nije po\u017eeljan zato \u0161to ni privr\u017eenost i obra\u0107anje pa\u017enje na Ovaj svijet nisu po\u017eeljni, a kamoli strah zbog njega.<\/p>\n\n\n\n Drugo pitanje glasi: \u0160ta zna\u010di \u201cstrah od Boga\u201d?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U odgovoru na ovo treba re\u0107i: Strah od Boga vra\u0107a se na strah od samoga sebe i djela koja je \u010dovjek po\u010dinio, a ina\u010de, Bog je izvor blagosti i milosti. Strah od Boga je zbog toga \u0161to On \u017eestoko ka\u017enjava, ne zaboravlja \u010dovjekova djela i nagra\u0111uje za svako dobro ili lo\u0161e djelo. Jo\u0161 jedna ta\u010dka koju je potrebno ista\u0107i jeste da, prema jednoj op\u0107enitoj podjeli, strah od Boga ima tri razine:<\/p>\n\n\n\n 1) Strah od Bo\u017eije kazne u D\u017eehennemu<\/p>\n\n\n\n Ovo je razina obi\u010dnih ljudi. Kod ve\u0107ine ljudi je strah od D\u017eehennema i Bo\u017eije kazne razlog da izvr\u0161avaju svoje obaveze i da se ne izla\u017eu prljanju grijesima. Svakako, treba napomenuti i to da je ova razina veoma vrijedna za one koji se nalaze na po\u010detnim stepenima usavr\u0161avanja i napretka. Ovaj strah, ukoliko ima uticaja u suzdr\u017eavanju od grijeha, biva povodom sre\u0107e i spasa od Bo\u017eije kazne.<\/p>\n\n\n\n 2) Strah od gubljenja d\u017eennetskih blagodati<\/p>\n\n\n\n Neki ljudi, iz straha da ne budu li\u0161eni d\u017eennetskih blagodati, ne \u010dine grijeh i izvr\u0161avaju svoje obaveze. Ustvari, \u017eelja za D\u017eennetom poti\u010de ih na pokornost Bogu i udaljavanje od \u0161ejtana. Ova razina vi\u0161a je od prethodne.<\/p>\n\n\n\n 3) Strah od li\u0161enosti susreta sa Bogom i Njegove blizine<\/p>\n\n\n\n Nema nikakve sumnje, razina na kojoj je \u010dovjeka strah od mogu\u0107nosti da bude li\u0161en Bo\u017eije milosti i pa\u017enje ve\u0107a je od prethodne dvije razine i ona je samo za izabranike Bo\u017eije blizine, za one koji su jako odlu\u010dni te koji ne obra\u0107aju pa\u017enju na onosvjetsku kaznu i nagradu, ve\u0107 opa\u017eaju i slijede ne\u0161to \u0161to je mnogo vrjednije.<\/p>\n\n\n\n Imam Sadik, mir s njim, u jednoj predaji koja se odnosi na pitanje robovanja Uzvi\u0161enom Bogu navodi ove tri razine: \u201cJedna skupina robuje Bogu iz straha, i to je ibadet robova; druga skupina robuje Uzvi\u0161enom Allahu iz \u017eelje za nagradom, i to je robovanje najamnika; tre\u0107a skupina robuje Allahu iz ljubavi i privr\u017eenosti Njemu, i to je robovanje slobodnih, koje je najvrjedniji ibadet.\u201d(12)<\/p>\n\n\n\n Strah \u010dovjeka koji se boji Boga nekad je u obliku straha od D\u017eehennema, tako da, kada bi bio oslobo\u0111en d\u017eehennemske patnje, vi\u0161e ne bi imao nikakvu brigu. Svakako, kada se ova razina uporedi sa nevjerovanjem i neposjedovanjem imana, jako je vrijedna. Posljedica vjerovanja u Boga je vjerovanje u Sudnji dan i vjerovanje u ishod da \u0107e Bog na Sudnjem danu ka\u017enjavati Svoje neposlu\u0161ne i grje\u0161ne robove. Odlu\u010dnost \u010dovjeka koji je stigao do ove razine je mala, poput roba koji radi iz straha od gospodareve kazne. Nekima strah od Boga zna\u010di strah od mogu\u0107nosti da budu li\u0161eni d\u017eennetskih blagodati. \u010cak i kada ne bi postojala kazna, oni bi strahovali da ne budu li\u0161eni Bo\u017eijih blagodati.<\/p>\n\n\n\n Nasuprot ovim dvjema skupinama, nalazi se skupina koja, da nema ni D\u017eenneta ni D\u017eehennema, ima strah od mogu\u0107nosti da ne\u0107e biti predmet obra\u0107anja pa\u017enje i ukazivanja dobrote od strane Boga. U Kur\u2019anu se neobra\u0107anje pa\u017enje Boga na nevjernike isti\u010de kao jedna od najve\u0107ih Bo\u017eijih kazni:\u2026Allah ne\u0107e s njima razgovarati, niti \u0107e ih pogledati na Sudnjem danu<\/em>\u2026(13) Za onoga koji razumije, neobra\u0107anje pa\u017enje te\u017ee je od bilo kakve kazne. Ako \u010dovjek nakon nekog vremena ode kod svoga prijatelja, oca ili u\u010ditelja i suo\u010di se sa njihovim neobra\u0107anjem pa\u017enje, to mu je te\u017ee od bilo kakve kazne. Na ovom mjestu dolazi na red i pitanje: Za\u0161to su se Bezgrje\u0161ni Imami, a.s., bojali Boga? Pa oni su bili bezgrje\u0161ni i \u0161efaat ummeta je predat njima. Za\u0161to su imali strah od Boga i kako je ovaj strah povezan sa polo\u017eajem bezgrje\u0161nosti? Kratak i sa\u017eet odgovor bio bi da bezgrjije\u0161nost (\u2018ismet<\/em>) ima zna\u010denje napu\u0161tanja grijeha i suzdr\u017eanost od zabranjenog, a ne podrazumijeva da \u0107e i zadovoljstvo Bo\u017eije biti dato bezgrje\u0161nom.<\/p>\n\n\n\n Onaj koji ne grije\u0161i \u2013 ne\u0107e u\u0107i u D\u017eehennem, ali to ne zna\u010di da \u0107e biti predmet Bo\u017eije pa\u017enje i ljubavi. Strah od li\u0161enosti Bo\u017eije pa\u017enje i zadovoljstva ve\u0107i je od straha od Bo\u017eije kazne. Obuhvatan, istinski odgovor na ovo pitanje nije u domenu na\u0161eg shvatanja, jer mi ne mo\u017eemo shvatiti polo\u017eaj Ehli-bejta, doku\u010diti njihovu duhovnost i ono \u0161ta su oni radili i kakva su im bila stanja. Da, oslanjaju\u0107i se na pokazatelje koji postoje i upore\u0111ivanjem tih pokazatelja sa na\u0161im stanjima, na razini na\u0161eg razumijevanja, dobijamo neku op\u0107enitu sliku o njihovim stanjima, ali zbilja tih pojava nama nije poznata i ne mo\u017eemo je ni predstaviti.<\/p>\n\n\n\n Istovremeno pojavljivanje me\u0111usobno suprotstavljenih i razli\u010ditih stanja<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010covjekova du\u0161a, kada postane savr\u0161ena, mo\u017ee u isto vrijeme posjedovati razli\u010dita stanja, kao \u0161to su u\u017eitak i bol. Na\u0161 kapacitet je ograni\u010den, pa ne mo\u017eemo nekoliko stanja dokraja spojiti u sebi zato \u0161to spoj tuge i \u017ealosti u nama oblikuje jedno srednje stanje ili me\u0111ustanje. Ali, kada \u010dovjek postane usavr\u0161eniji, on mo\u017ee \u2013 u odnosu na nekoliko izvora uticaja i \u010dinilaca \u2013 dovesti u sebi do pojave dvaju ili vi\u0161e suprotstavljenih stanja, i to u potpunosti.<\/p>\n\n\n\n Strah i nada pojavljuju se u du\u0161i obra\u0107anjem pa\u017enje na njihove posebne \u010dinioce, a ako se u obzir uzmu svi \u010dinioci, mogu\u0107e je da se u \u010dovjeku, kao posljedica tih uticaja i kao odgovor na njih, pojavi novo stanje. Ali, ako se svaki \u010dinilac razmatra kao izvori\u0161te jednog samosvojnog stanja, onda \u0107e proizvod biti samo to stanje. Naprimjer, ako se obrati pa\u017enja samo na izvor straha, u du\u0161i \u0107e se pojaviti strah, a ako se obrati pa\u017enja na izvor sigurnosti, u du\u0161i \u0107e se pojaviti samo stanje sigurnosti i spokoja. Onima kojima je du\u0161a postala jaka i koji vladaju svojim osje\u0107anjima i stanjima, kada gledaju na Bo\u017eiju kaznu ili kada razmi\u0161ljaju o mogu\u0107nosti da budu li\u0161eni Bo\u017eijeg zadovoljstva, o\u010di su pune suza, a u istom tom trenutku svjesni su Bo\u017eije dobrote, milosti i oprosta, te se u njima javlja stanje radosti i veselja. Dakle, za njih je mogu\u0107e da u isto vrijeme, obra\u0107anjem pa\u017enje na \u010dinioce straha i sigurnosti, u sebi dovedu do ispoljavanja oba stanja.<\/p>\n\n\n\n Uzev\u0161i u obzir ovo pitanje, mo\u017eemo naslutiti i ste\u0107i slaba\u0161nu spoznaju o svetom bi\u0107u Poslanika, s.a.v.a., i bi\u0107ima Imama, a.s., te do\u0107i do odre\u0111enog ograni\u010denog uvida u njihov polo\u017eaj, na kojem je u njima sve sjedinjeno (d\u017eem\u2018ul-d\u017eem\u2018<\/em>), dakle, mo\u017eemo donekle shvatiti kako te jake du\u0161e u istom trenutku mogu biti o\u010ditovanje svih bo\u017eanskih imena i svojstava, jer, s jedne strane, gledaju milost Bo\u017eiju i u njima se javljaju veselje, radost i nada, a s druge strane, kada obrate pa\u017enju na Bo\u017eiju kaznu i te\u0161ke patnje, u njima se javlja stanje strepnje i straha. \u0160to se ti\u010de o\u010ditovanja tih stanja u tijelu \u2013 s obzirom da \u010dovjekovo tijelo nema mogu\u0107nost da u potpunosti ispolji dva stanja \u2013 vi\u0161e se o\u010dituje i javlja stanje koje je prevladavaju\u0107e. Ako strah ima prevlast, teku suze, a ako je osje\u0107anje nade i radosti prevladavaju\u0107e, \u010dovjek se veseli. Naravno, ispoljavanje ovih stanja u njihovim je rukama.<\/p>\n\n\n\n Na pitanje za\u0161to su Bezgrje\u0161ni obra\u0107ali pa\u017enju na Bo\u017eiju kaznu, od \u010dega im se i javljao strah \u2013 imaju\u0107i na umu da bezgrje\u0161ni \u010dovjek zna da nikad nije u\u010dinio i ne\u0107e u\u010diniti grijeh, a pored toga, Bog ih je zabranio Vatri i obe\u0107ao im je D\u017eennet \u2013 te \u0161ta to onda njih poti\u010de da obra\u0107aju pa\u017enju na \u010dinioce straha, prethodno smo iznijeli jedan odgovor, a sada \u0107emo dati drugi. Sve mo\u0107i i sva stanja koja postoje u \u010dovjeku moraju biti pokazatelji robovanja Bogu i moraju se na Njegovom putu koristiti. \u010covjekovo bi\u0107e je spoj materijalnih i duhovnih svojstava i stanja. U njegovoj prirodi postoje strah i bol, a tako\u0111er postoje i sigurnost, nada, veselje i u\u017eitak. Bog je ova osje\u0107anja i stanja dao \u010dovjeku da bi on sve to koristio na Njegovom putu: da se radi Boga smije i veseli, tj. da je njegovo veselje na neki na\u010din povezano s Bogom, da se raduje zbog toga \u0161to je postao predmetom Bo\u017eije dobrote, a ne zbog toga \u0161to on sam u ne\u010demu u\u017eiva.<\/p>\n\n\n\n U nekim predajama navodi se da \u0107e sljedbenici Poslanika, s.a.v.a., i Ehli- -bejta, a.s., u D\u017eennetu biti njihovi gosti i da \u0107e sa njihove sofre s njima jesti istu hranu. Ali, da li je u\u017eitak koji Bezgrje\u0161ni ostvaruju putem d\u017eennetskih blagodati isti kao i u\u017eitak koji mi ostvarujemo? U ajetu se ka\u017ee:\u2026I mesom pti\u010dijim kakvo budu \u017eeljeli<\/em>.(14)<\/p>\n\n\n\n Da li su isti u\u017eici koje Poslanik, s.a.v.a., ostvaruje mesom d\u017eennetskih ptica i u\u017eitak koji mi ostvarujemo? Naravno da su ova dva u\u017eitka u potpunosti razli\u010dita. Vid u\u017eivanja tako\u0111er je razli\u010dit. Poslanik, s.a.v.a., u\u017eiva jer je postao predmet Bo\u017eijeg darivanja. Bilo kako bilo, razina u\u017eivanja zavisi od mjere spoznaje, privr\u017eenosti i ljubavi pojedinca prema Bogu. Ovu usporedbu mo\u017eemo upotrijebiti i u vezi sa strahom Poslanika, s.a.v.a., i Ehli-bejta, a.s., te strahom drugih ljudi: ovi prvi se boje d\u017eehennemske vatre, ali se nje boje zbog toga \u0161to je smatraju znakom Bo\u017eije srd\u017ebe. Vatru smatraju znakom da ih njihov Voljeni ne voli. Srd\u017eba Bo\u017eija, odvojenost i udaljenost od Njega za njih su neizdr\u017eivi i zbog toga su jako zabrinuti i upla\u0161eni.<\/p>\n\n\n\n Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi,\u00a0Putevi i staze dobra (Savjeti Bo\u017eijeg Poslanika, s.a.v.a., Ebu Zerru, r.a.), sv. 1<\/em><\/p>\n\n\n\n \u201cO Ebu Zerre, kome god se da znanje koje ga ne raspla\u010de, uistinu mu je dato znanje od kojeg nema koristi, jer je Bog u Kur\u2019anu u\u010denjake opisao rije\u010dima: Oni kojima je jo\u0161 prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on \u010dita, i govore: \u2018Hvaljen neka je Gospodar na\u0161, obe\u0107anje […]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12158,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"cybocfi_hide_featured_image":"yes","footnotes":""},"categories":[56],"tags":[],"class_list":["post-12157","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-religija-i-duhovnost"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12157","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=12157"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12157\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12159,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/12157\/revisions\/12159"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/12158"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=12157"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=12157"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/novividici.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=12157"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n