Kako je dobro  prilikom posjeta ponijeti poklon ili dar, da bi posjete bile što ljepše i ugodnije.

Suština poklona ogleda se u tome da povećava ljubav i prijateljstva, ukoliko bude posjeta nakon putovanja onda je još bolje i više! Od našeg  hazreti Alije  dolazi nam predaja, u kojem kaže:  الهدية تجلب المحبة

Poklon donosi prijateljstvo.

Ovo djelo, povratak s putovanja čini slađim, i također uspomene i lijepa sjećanja oživljava. Ima mnogo osoba koje su svoja slatka sjećanja sa svog putovanja upravo sačuvali u sebi putem poklona i suvenira s tog puta. Praznici u dijetinjstvu, nagrade koje su kao školarci osvojili, spadaju u najljepše i nezaboravne doživljaje njihovog života.

Kada osobe jedne porodice, očekuju svoje putnike da se vrate s hadždža, iz Mešheda, ili bilo kojeg drugog grada unutar države ili putovanja izvan države, prilikom njegovog dolaska  riječ poklon je najslađi izraz koji se izgovara i ostaje im ucrtan u sjećanju. Također i porodica biva sretna zbog toga. Donijeti poklon, (ukoliko bude u granicama i prilagođen čovjekovim mogućnostima) onda je islamski sunnet i pokazatelj je da je „putnik“ mislio na njih prilikom putovanja.

Bitna je suština poklona ili suvenira, dakle cijena nije toliko bitna. Znači treba se obratiti pažnja na duhovnu i sentimentalnu vrijednost  poklona, a ne na materijalnu vrijednost i novčanu.  Ponekad jedna bočica mirisa, jedan tesbih i sedžada, jedna knjiga ili magazin, jedne cipele i odjeća, jedna torba i čarape, jedna bombonjera i voće iz bašte prilikom vraćanja s puta ili s nekog mjesta itd…pobudit će nezaboravna osjećanja.

Poklon, šta god da je

Nije potrebno da putovanje zasigurno bude dugo ili da bude daleko da bi donijeli poklon, i nije potrebno da taj poklon bude skupocjen. Rekli smo da sam poklon koji se donese s putovanja ima posebnu duhovnu i moralnu vrijednost, koliko god da je jeftin i nije skup. Pa čujmo šta kaže hazreti Poslanik-s.a.v.s u hadisu:

اذاخرجاحدكمالىسفرثمقدمعلىاهلهفليهدهموليطرفهمولوبحجارة‏

Kada god jedan od vas ode na putovanje, prilikom povratka svojoj kući i porodici, neka kupi poklon ili suvenir za njih, pa čak iako to bude kamen!

Očigledno je da cilj Poslanika s.a.v.s. nije to da se kamen pokloni, nego želi da kaže koliko god da je poklon bezvrijedan i mali, ima svoju simboliku i dobro je da domaćin kuće ili starješina porodice, nikada s putovanja ne dolazi praznih ruku i bez poklona za svoju porodicu.

Naravno ukoliko putovanje bude, duhovno putovanje (kao npr. hadždž, umra, …) od putnika se očekuje da donese poklone duhovne simbolike za svoju porodicu i prijatelje, i da im ispriča svoje doživljaje, duhovne spoznaje i šta je naučio s tog putovanja i to će biti u vidu jednog suvenira jer će slušaoci početi razmišljati o duhovnim vrijednostima na kojem je taj putnik bio.

Nažalost ovakvih darova je veoma malo, i naši hodočasnici, svoje torbe i kofere napune svim i svačim, osim duhovnim i odgojnim doživljajima; osim onog malog broja koji možemo na prste izbrojati ako Bog da da njihov broj poraste.

Moral i međuljudski odnosi