Šala, osobina vjernika
Skoro je ne moguće pronaći društvo ili naciju koja u ljudskim vezama nema nešto poput šale. Neophodno je da u društvenom životu i ljudskim zdravim i ugodnim vezama postoji šala. Naravno ponekad šala stvara neprijateljstvo i mržnju i daje suprotan ishod, to ćemo spomenuti.
Nekima je šala kako u govoru tako i u ponašanju postala sastavni dio njihovog karaktera. Dok neki ni umjereno je ne vole i nisu šaljivdžije. Iz razloga što je ovakva vrsta ophođenja među ljudima uobičajena ne može se upotpunosti zanemariti, a isto tako se ne može upotpunosti biti njen pobornik, u ovom dijelu govorit ćemo o njenom utjecaju, okvirima, načinima i uslovima zasnovanim na vjerskom odgoju.
Šala, osobina vjernika
Umor duše i tijela otklanja se zdravom rekreacijom, šaljenjem i pričanjem šala. Postizanje duhovne i mentalne radosti u sjeni anegdota i profinjenosti je prirodna i prihvatljiva stvar koja je zaštićena šerijatom i vjerom naravno uz posebno praktikovanje. Nasuprot zamislima i sugestijama onih koji se trude da lice islama predstave agresivnim i namrgođenim, u kulturi vjere pitanje sreće, radosti i uživanja kao i rasveseljavanja drugih ubraja se u pozitivne i prihvatljive osobine.
O šali i duhovitosti se govori kao jednoj od osobina vjernika. Odabranici vjere i velikani su u praksi bili ovakvi.
Imam Džafer el Sadik je kazao: “Nije vjernik onaj koji nije duhovit.” Prenosilac predaje je upitao Imama: “Šta je duhovitost?” Hazreti Imam je rekao: “Onaj ko se šali.”
Šaliti se u okviru granica je dozvoljeno i prihvaćeno, razveseljavanje i nasmijavanje ljudi kako je to rekao Poslanik s.a.v.a. je pohvalno djelo i u predajama stoji da je pohvalno da vjernika razveseliti:
“Od najdražih dijela kod Uzvišenog Boga je razveseliti vjernika. ”
Junus Šibani je prenio predaju da je bio upitan: “Kako i koliko se vi šalite između sebe?” Rekao sam: “Vrlo malo.” Hazreti Sadik je ukornim glasom rekao: “Zašto se ne šalite između sebe?”
“Šala i duhovitost je dio lijepog ponašanja i dobrog morala, i ti želiš na taj način da izazpveš radost u srcu tvoga brata, i Poslanik se šalio sa ljudima, htio je da ih razveseli.”
U tradiciji Božijih predvodnika
Primjeri koji govore o šalama, duhovitosti, anegdotama i humorističnom ponašanju u predajama Božijeg Poslanika s.a.v.a. pokazuju da je Poslanik pored lijepog ponašanja, vedrog lica imao i smisao za humor, naravno nije prelazio granice istine i istinitog govora i nije se šalio na pokvaren i nedoličan način. U predaji se kaže da je Poslanik s.a.v.a. rekao:
“Ja se šalim, ali ništa drugo osim istine ne govorim.”
Ovaj hadis je pokazatelj humora u tradiciji Božijeg Poslanika i pokazatelj je praktikovanja granica i okvira šale.
U nekim predajama se preporučuje kada se ide na putovanje sa jednom skupinom, da bi se malo odmorili treba se koristiti zdravim šalama i to se ubraja u učtivost putovanja.
Kao što smo rekli, šala i zdrava relaksacija i duhovitost bez povrijeđivanja i unižavanja drugih i neismijavati ljude, individualnom i društvenom životu donosi radost. Važnost teme satire (šaljenja), je u okviru duhovitosti pod uslovom da ozbiljan pogled na život ne bude narušen i da se ljudski život ne pretvori u igru budalaština i besramnosti.
Pametne osobe iz svake šale shvate neku ozbiljnu pouku i preko šale dođu do činjenica, ali oni koji su u zabludi najozbiljnije stvari u životu uzimaju kao igru. Šaliti se i biti duhovit ne treba da filozofiju života pretvori u ništavilo i plitko gledanje, čovjeka spriječava da spozna istinu. U suštini okviri šale i ozbiljno gledanje na život leže u ovom stavu i u ovoj perspektivi gledišta.
Moral i međuljudski odnosi
