Zahvalnost
Kada je riječ o dobročinstvu koje nam učine drugi, postoje tri stanja:
- Nagrađivanje i oduživanje.
- Zahvala i zahvalnost jezikom ili napismeno.
- Nezahvalnost i necjenjenost
Prenosi se predaja od hazreti Alije u kojoj je rekao:
“Onaj kome je učinjeno dobro ili data blagodat, treba se na lijep i pristojan način uzvratiti dobročinitelju i nadoknaditi mu dobročinstvo i blagodati. Ako ne bude u mogućnosti da praktično nadoknadi onda neka se pristojno zahvali i lijepo postupi, ako ne bude u mogućnosti da se zahvali jezikom, onda bar neka cijeni tu blagodat i neka gaji ljubav prema dobročinitelju. Ako ni to nema i nije u mogućnosti, onda nije dostojan te blagodati.”
A u predaji od Imama Bakira se prenosi: “Svako onaj ko se bude ophodio u skladu dobra koje mu je učinjeno, on je to nadoknadio, a ako ne bude u mogućnosti, neka se zahvali, a ako bude zahvalan, dostojan je.”
Ovo je istina koja sa raznovrsnim tumačenjima, i to je forma koja se ponavlja u islamskim predajama.
Od Imam Sedžada se prenosi:
“Najzahvalniji od vas Bogu je onaj koji je zahvalan ljudima.”
A od Poslanika s.a.v.a. se prenosi da je rekao:
“Onaj ko se ne zahvaljuje ljudima, ne zahvaljuje se ni Bogu.”
Imam Kazim je rekao: “Uzvišeni Bog voli roba koji je zahvalan. Na sudnjem danu Bog će se obratiti pojedinim svojim robovima ovako: ‘Jesi li se tom i tom zahvalio?’ Reći će: ‘Gospodaru ja sam se Tebi zahvalio.’ Uzvišeni Bog će kazati: ‘Ako se njemu nisi zahvalio, pa nisi se onda ni Meni zahvalio.’
Sedžad u Resaletu-l- hukuk (Zbirka prava), u vezi sa pravom onoga ko vam je učinio dobro govori šta je vaša dužnost spram njega, pa je rekao:
“Pravo onoga ko je vlasnik dobra koje je tebi učinjeno je to da mu budeš zahvalan i da imaš na umu njegovo dobročinstvo, da se za njega iskreno moliš Bogu id a o njemu govoriš lijepe stvari, ako ovako postupiš zahvalan si mu i tajno i javno, a ako budeš mogao jednoga dana da mu se odužiš, nadoknadi mu za njegovo dobročinstvo.”
Zahvalnost roditeljima
Između svih vlasnika blagodati, Uzvišeni Bog govori o uslugama roditelja, a posebno ono što majka radi za svoje dijete, trud koji ulaže i navedena je zahvalnost roditeljima pored zahvalnosti Bogu. U mudrim uputama čovjeku Uzvišeni Bog navodi upravo ovu temu. U časnom Kur’anu čitamo pored toga što Uzvišeni Gospodar savjetuje čovjeka u vezi oca i majke i govori o tome da majka ulaže mnogo napora i mnogo teškoća je podnijela dok je dijete nosila u trudnoći zatim porođaj, potom dvije godine dojenja i odvikavanje od dojenja, pa kaže:
Budite zahvalni Meni i roditeljima svojim.
To je zahvalnost Boga za napore majke i savjet od strane Njega da čovjek treba biti zahvalan svojim roditeljima. O ovome također Imam Zejnul Abidin kaže:
“Pravo tvoje majke prema tebi je da znaš da je ona tebe čuvala na mjestu na koje niko ne može zahtjevati da nekoga tako čuva, ona je tebi dala voće svoga srca i mlijeko svoje duše, čuvala te je i štitila svim svojim bićem, i nije strahovala da će ostati gladna da bi ti bio sit, da ona bude žedna da bi ti bio napojen, da ona bude bez odjeće, ali da ti budeš odjeven, da ona stoji naspram sunca praveći tebi hlad svojom sjenkom, zbog tebe nije spavala da bi te čuvala od hladnoće i toplote da bi ti bio od nje. I moraš znati da ti nikada nećeš imati moć i snagu da joj se zahvališ, osim uz Božiju pomoć.”
Da li sa svim ovim pravima koje roditelji imaju nad nama, a pogotovu majka, mi cijenimo to i zahvaljujemo joj se za sve njene napore i da li nam stoji u sjećanju kakve je teškoće podnijela i koliko se žrtvovala? Da li se majci može zahvaliti sa jednom čestitkom ili priznanjem ili okvirom za slike ili nekom običnom zabavom? I da li je moguće izvršiti Božiju naredbu u koja glasi: “Budite zahvalni svojim roditeljima”?
Nezahvalnos
Nezahvalnost ljudima pridonosi njihovom razočarenju i demotiviše ih. Naravno dužnost onoga ko čini dobro drugima je da im služi zbog Boga id a očekuje nagradu također od Boga, a da nezahvalnost od strane ljudi ne učini ga nezainteresovanim. U Stazi rječitosti se kaže:
“Onaj ko nije zahvalan na tvome dobročinstvu, nemoj da te učini nezainteresovanim da postupaš zaslužno i vrijedno.”
Ovo je jedna strana situacije, ali s druge strane ljudska je obaveza da jedni s drugima lijepo postupaju i služe jedni drugima. Ako ljudi ne pokažu svoju zahvalnost, kvalifikaciju i dostojnost bit će uzrok za uskraćivanje blagodati i bit će povod da dobročinitelji odustanu od činjenja dobra. I ovo je vrsta spriječavanja dobročinstva o kojoj se govori i u predajama.
“Neka Bog prokune one koji spriječavaju da se čini dobro, oni koji spriječavaju dobro su oni kojima se čini dobročinstvo, a oni su nezahvalani, u ishodu oni su prepreka dobročiniteljima da čine dobro drugima.”
Kada vide da se na njihovo dobročinstvo ne obraća pažnja i da nije cjenjeno, a ponekad bude i gore pored toga što se ne obraća pažnja njihovo dobro se upoređuje sa lošim, kažu: “Slomljena(jadna) je ruka u kojoj nema soli.” I tada donose odluku da više ne čine dobro jer se necijeni.
Uništiti dobro djelo i upropastiti dobročinstvo ponekad ovisi upravo od navedenog. U hadisu od hazreti Alije govori se o pet stvari koje upropaštavaju i uništavaju: Padanje kiše na slano tlo, paljenje svjetla u bijelom danu, davanje hrane sitom čovjeku i jedno od toga je činiti dobro nekome ko je nezahvalan.
Moral i međuljudski odnosi
