“…Namjera je bolja od djela – znajte da je namjera zapravo djelo.”

Časni Kur’an o iskrenosti kaže:

وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ

A naređeno im je da se samo Bogu klanjaju, iskreno Mu vjeru ispovijedajući… (El-Bejjine, 5)[7]

U drugom ajetu je rečeno:

فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

Ko se nada susretu sa Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u robovanju Bogu nikoga ne pridružuje! (El-Kehf, 110)

Posljednji dio ovog ajeta tvrdi da je dobro djelo ono djelo u kojem ne postoji ni trun širka ni prijetvornosti. Dakle, ako u klanjanju Bogu pridružimo nekoga drugog, iskrenost će nestati i ostat će samo vanjski vid ibadeta, a onoga trenutka kada djelo izgubi svoju istinsku sadržinu, od njega čovjeku neće biti nikakve koristi. Tako i o povodu objave ovog ajeta čitamo: “Neki čovjek je došao Božijem poslaniku, s.a.v.a., i rekao: ‘Ja udjeljujem milostinju i čuvam rodbinske veze, i činim to samo radi Boga. Onda po tome bivam spominjan i hvale me zbog toga, pa mi to bude drago i dopadne mi se.’ Božiji poslanik je tada zašutio ne rekavši ništa, pa bi objavljen ovaj ajet…”

Šta je iskrenost?

Iskrenost je čišćenje namjere od širka i prijetvornosti (kao što tazkije i tehzib znače uklanjanje ružnih osobina i duhovnih nečistota iz duše, a tathir čišćenje tijela od nečisti i vanjskih prljavština), a pošto je iskrenost stvar srca i savjesti, ne može se procijeniti na temelju lijepe vanjštine i obimnog djela. Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Namaz ne čini stajanje, pregibanje i sjedenje tvoje, nego namaz čini iskrenost tvoja i to da njime jedino Boga želiš.”

M.T