Učenjak bez vjere

U poznatoj predaji Časni Poslanik s.a.v.a. kaže: “Dvojica su mi lomila kičmu: učenjak koji se ne drži vjere i pobožnjak neznalica.”

“Onaj ko radi bez znanja više pokvari nego što popravi.”

Učenjak koji se ne drži vjere ne radi po svome znanju i vara narod, ljudi mu ukazuju poštovanje zbog njegovog znanja, a zbog neposjedovanja bogobojaznosti zadaje takav udarac islamu kakav neznalica nikada ne može zadati. Stoga, gdje god se govori o bogobojaznosti i ona se hvali, misli se na bogobojaznost koju prati znanje, a ako se ovo dvoje razdvoji, ne samo da neće biti korisni, već su kao takvi i štetni. S druge strane, kada se hvale znanje i razumijevanje, misli se na znanje i razumijevanje koji idu zajedno s djelom, jer je vjerski učenjak koji posjeduje znanje, ali ne djeluje u skladu s njim, zapravo drumski razbojnik.

Učenjak koji je bez djela i koji obožava Ovaj svijet je poput razbojnika koji usred bijela dana opljačka karavanu. Pošto posjeduje znanje, bolje zna i kako će prevariti ljude. Takav učenjak ne koristi vjeri, pa moramo biti pažljivi da nas ne prevari, jer su razumijevanje i bogobojaznost djelotvorni kada su zajedno i tek onda bivaju uzrokom sreće pojedinca i društva. Ispravno je družiti se s onima koji su zbog bogobojaznosti ojačali u sebi služenje Bogu, robovanje i pokornost Božijem naređenju, a s druge strane su se odvažili i na spoznavanje vjere i savladali su vjerska učenja. Druženje s ovom skupinom učenjaka je povod uvećanja čovjekovih savršenstava i vrlina.

Mada se izraz fakih u pravnoj terminologiji koristi za učenjake koji su sposobni da izvode zakonske (šerijatske) propise iz njihovih izvora i da tumače sekundarna pitanja na osnovu načela, fakih u terminologiji Kur’ana i predaja ima značenje vjerskog stručnjaka. Općenito, osoba koja poznaje sekundarna (fer‘i), akaidska i etička pitanja jeste fakih. Zapravo, učenjak koji poznaje pitanja i akaida i etike je dobar drug.

Putevi i staze dobra