“O Ebu Zerre, ne gledaj na malehnost grijeha, već gledaj na Onoga prema Kome činiš neposluh.”

Grijehe možemo posmatrati iz tri ugla:

1) posmatranje samog grijeha iz ugla njegova bivanja velikim ili malim,

2) posmatranje grijeha iz ugla vršioca radnje, tj. onoga ko čini grijeh,

3) posmatranje grijeha iz ugla Onoga prema Kome se čini neposluh.

U Kur’anu i Sunnetu grijesi su podijeljeni na dvije vrste, na velike i male, a svaki od njih ima poseban propis i njemu primjerenu kaznu. Kur’an govori kako će – kada se jednoj skupini daju knjige njihovih djela – ljudi reći: “Teško nama!”, govorit će, “kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!”(El kehf 49)

Možda je osnovna razlika između ovih dviju vrsta grijeha okolnost da je za velike obećana kazna, a za male nije. Također, za male grijehe nisu propisane zakonske kazne (hadd), a za neke velike grijehe propisane su određene zakonske kazne.

Treba također reći da je moguće da neko učini nešto što je po njegovom mišljenju mali grijeh koji može biti oprošten, ali takav pojedinac zanemaruje sljedeće: prvo, ponavljanje malog grijeha i smatranje malog grijeha malim je veliki grijeh i neprekidno griješenje čini tog čovjeka bezobzirnim u pogledu činjenja grijeha; i drugo, čovjek zaboravlja prema Kome čini neposluh i prema Čijoj zabrani čini neposluh.

Dakle, za određivanje ružnoće neposluha morate kao mjerilo uzeti veličinu onoga koji naređuje i zabranjuje.Kada šejtan došaptava: Ma jedan pogled prema ženi koju nije dozvoljeno gledati ne znači ništa, slušanje jedne minute muzike koja nije dozvoljena ne znači ništa – morate obratiti pažnju na to prema čijoj naredbi činite neposluh.

Upravo zbog ovoga Poslanik, s.a.v.a., poručuje Ebu Zerru: “Ne gledaj na malehnost grijeha, već gledaj na Onoga prema Kome činiš neposluh.”

“O Ebu Zerre, strah i uznemirenost vjernika zbog njegovog grijeha jači su od straha i uspaničenosti vrapca u zamci.”

Ovdje Poslanik, s.a.v.a., navodi još jedan slikovit primjer s ciljem objašnjenja odgovora vjernika na počinjeni grijeh. Ako postavite zamku da biste uhvatili vrapca i ako ovo živahno stvorenje upadne u nju, ono reagira veoma burno te bez predaha i smirivanja traži izbavljenje iz zarobljeništva. Nekada ovo nastojanje da se izbavi biva uzrokom njegove propasti i smrti – toliko se baca tamo-ovamo. Ovo bacanje je usljed žestine uznemirenosti i brige, a uzrokovano je upadanjem u zamku. I reakcija vjernika na učinjeni grijeh je ovakva. Kada osjeti da je upao u šejtanovu zamku, uznemirenost i briga zavladaju njegovim bićem do te mjere da više nema ni mira, ni smiraja, nema želje za jelom, ne može spavati i stalno se nastoji spasiti iz ove šejtanske zamke.

U svakom slučaju, ukoliko smo pogođeni grijehom, naše vjerovanje iziskuje da budemo u neprekidnoj brizi zbog toga i da se nastojimo pokajanjem, povratkom i plačem sačuvati od posljedica grijeha.

Putevi i staze dobra