Znanje ima veliku vrijednost i čovjekov spas zavisi od njega. Međutim, samo znanje se oslanja na um. Znanje je proizvod razmišljanja i mišljenja. Čovjek koji se ne koristi svojim razumom, koji je Božiji dar, te njegova spoznaja nije popraćena pronicljivošću i promišljanjem, nije učen čovjek; jer znanje podrazumijeva spoznaju onoga što jeste onkvim kakvo ono jeste. Budući da čovjek samo uz pomoć razuma shvata da su stvarna dobra i savršenstva – dobro i savršenstvo, čovjek koji ne razmišlja ne posjeduje znanje niti mu stižu tragovi i blagodati znanja.

Časni Poslanik, s.a.v.a., rekao je:

“Zaista se sva dobra postižu razumom.”
Dakle, znanje mora ići ukorak sa razmišljanjem. Upravo zato Imam Ali, mir s njim poziva ljude na razmišljanje i umovanje:

“Držite se razmišljanja, a ne pripovijedanja.” i još kaže: “Nedostatak vida lakši je od nedostatka razumijevanja.”

Zapovjednik pravovjernih, hazreti Ali,mir s njim kaže:

“Um je jahalica znanja.”

Bez uma znanje nema ni napretka ni pokreta. Od uma je i pronicljivost i shvatanje i pamćenje i znanje. Pa kada je potpora njegovog uma od svjetla on ima znanje, pamćenje, bistrinu, pronicljivost, shvatanje; sa umom čovjek postaje savršen, i um mu je vodič, s njim razumijevanje i ključ je njegovog posla.”
Um i misao su toliko važni da se bez njih ne može koristiti Božijim ajetima:

On vam je podčinio noć i dan, i Sunce i Mjesec, i zvijezde su podčinjene Njegovom naredbom. Sigurno su u tome znakovi za ljude koji razmišljaju. (En-Nahl, 12)

Čovjek koji koristi svoj um i pomoću njega se posveti razmišljanju, iz svoga napora će dobiti velike koristi i njegovo je djelo neuporedivo korisnije negoli ibadet pobožnog koji nije praćen razmišljanjem:

“Čas razmišljanja je bolji od godine ibadeta.”
Razmišljanje je povod vida: “Ko razmišlja – vidi.
A onaj ko vidi zbilje Ovog svijeta pronalazi svoj put i cilj, i usmjerava se prema njemu.