Časni Kur’an o iskrenosti kaže:

وَمَا أُمِرُوا إِلَّا لِيَعْبُدُوا اللهَ مُخْلِصِينَ لَهُ الدِّينَ

A naređeno im je da se samo Bogu klanjaju, iskreno Mu vjeru ispovijedajući… (El-Bejjine, 5)

U drugom ajetu je rečeno:

فَمَن كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

Ko se nada susretu sa Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u robovanju Bogu nikoga ne pridružuje! (El-Kehf, 110)

Posljednji dio ovog ajeta tvrdi da je dobro djelo ono djelo u kojem ne postoji ni trun širka ni prijetvornosti. Dakle, ako u klanjanju Bogu pridružimo nekoga drugog, iskrenost će nestati i ostat će samo vanjski vid ibadeta, a onoga trenutka kada djelo izgubi svoju istinsku sadržinu, od njega čovjeku neće biti nikakve koristi. Tako i o povodu objave ovog ajeta čitamo: “Neki čovjek je došao Božijem poslaniku, s.a.v.a., i rekao: ‘Ja udjeljujem milostinju i čuvam rodbinske veze, i činim to samo radi Boga. Onda po tome bivam spominjan i hvale me zbog toga, pa mi to bude drago i dopadne mi se.’Božiji Poslanik je tada zašutio ne rekavši ništa, pa bi objavljen ovaj ajet…”

Iskreni robovi Božiji

Uzvišeni Gospodar hvali Svoje dobre robove zbog iskrenosti. Naprimjer, u ajetima u kojima hvali Jusufa, a.s., spominje ga u svojstvu “iskreni” te kaže:

وَلَقَدْ هَمَّتْ بِهِ وَهَمَّ بِهَا لَوْلَا أَن رَّأَى بُرْهَانَ رَبِّهِ كَذَلِكَ لِنَصْرِفَ عَنْهُ السُّوءَ وَالْفَحْشَاءَ إِنَّهُ مِنْ عِبَادِنَا الْمُخْلَصِينَ

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije dokaz ugledao – tako bī, da odvratimo od njega zlo i razvrat, on je uistinu Naš iskreni rob. (Jusuf, 24)

A o Musau, a.s., kaže:

وَاذْكُرْ فِى الْكِتَابِ مُوسَى إِنَّهُ كَانَ مُخْلَصًا وَكَانَ رَسُولًا نَّبِيًّا

I spomeni u Knjizi Musaa! On je bio iskren i bio je poslanik, vjerovjesnik. (Merjem, 51)

Iskrenost u predajama

U predajama Čistih imama, mir neka je s njima, primjetno je izraženo naglašavanje iskrenosti, jer – kao što je već rečeno – pitanje iskrenosti je toliko osjetljivo da prihvatljivost djela zavisi od razine čovjekove iskrenosti. Sve što je iskrenost veća i potpunija, veća je i vrijednost samoga djela. Iskrenost nije neka vrsta imaginarne pojave, uobrazilje ili prisile, da bi se mogla stvoriti maštom, imaginacijom ili pak igrom riječi, nego je ona stvarnost srca koja nastaje isključivo na iskanje Božije pažnje i duhovnom vježbom. Koliko je onih koji umišljaju da su iskreni, a da su, ustvari, daleko od iskrenosti, i guše se u vlastitom slijeđenju strasti i sebičnosti.

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Džibril mi je prenio da je Uzvišeni Bog rekao: ‘Iskrenost je jedna od Mojih tajni, koju povjeravam srcu onih robova koje volim.’”

Hazreti Fatima mir neka je s njom, kaže:

مَنْ أصْعَدَ إلَی اللهِ عَزَّ وَ جَلَّ خالِصَ عِبادَتِهِ أهْبَطَ اللهُ عَزَّ وَ جَلَّ إلَیْهِ أفْضَلَ مَصْلِحَتِهِ.

“Ko god svoj iskreni ibadet uzdigne ka Bogu Uzvišenom, Bog će na njega spustiti ono što je najbolje za njega.”