Ajet Al-Mubahala (arapski: آية المباهلة) je 61. ajet trećeg poglavlja Kur’ana (Sura Al ‘Imran) koji govori o susretu Poslanika a.s  sa kršćanima iz Najrana. Islamski mufesiri smatrali su ovaj ajet zaslugom za (Ashab al-Kisa) društvo ispod ogrtača, posebno za  hazreti Alija koji  je predstavljen kao duša Poslanika a.s.

فَمَنْ حَاجَّكَ فِيهِ مِنْ بَعْدِ مَا جَاءَكَ مِنَ الْعِلْمِ فَقُلْ تَعَالَوْا نَدْعُ أَبْنَاءَنَا وَأَبْنَاءَكُمْ وَنِسَاءَنَا وَنِسَاءَكُمْ وَأَنْفُسَنَا وَأَنْفُسَكُمْ ثُمَّ نَبْتَهِلْ فَنَجْعَلْ لَعْنَتَ اللَّهِ عَلَى الْكَاذِبِينَ

“A ko se s tobom bude raspravljao o njemu (Isusu), nakon što ti je došlo znanje, reci: ‘Dođite! Pozvat ćemo naše sinove i vaše sinove, naše žene i vaše žene, naše duše i vaše duše, zatim ćemo se moliti iskreno i prizvati Allahovu kletvu na lažljivce.’” (Kur’an, 3:61)

Povod Objave

Svi islamski mufesiri  vjeruju da se ovaj ajet odnosi na raspravu između Poslanika a.s. i kršćana iz Najrana, koji su insistirali na svom uvjerenju da je Isus ( Isa a.s.) jedno od tri božanske osobe i nisu prihvatali objavu Kur’ana koja Isa a.s. predstavlja kao pobožnog slugu i poslanika Božijeg a.s.. Kada su odbili argumente koje je predložio Poslanik a.s., pozvao ih je na Mubahalu (međusobno proklinjanje).

Mufesiri  poput al-Zamakhsharija, Fakhr al-Din al-Razija, al-Baydawija, itd. rekli su da “Abna’ana” (naši sinovi) u ajetu se odnosi na Hasana i Husajna , mir s njima “Nisa’ana” (naše žene) odnosi se na Fatimu al-Zahru  mir s njom, a “Anfusana” (naše duše) odnosi se na hazreti ‘Alija  mir s njim.

Videći iskrenost i hrabrost Poslanika a.s. i onih koji su ga pratili, kršćani iz Najrana su se uplašili Božije kazne i nisu prihvatili Mubahalu. Napravili su mir s Poslanikom a.s. i zamolili ga da im dopusti da ostanu kršćani i plaćaju džizju, a Poslanik (s) je to prihvatio.

Iako je Mubahala prvenstveno bila između Poslanika a.s  i kršćanskih muškaraca, ali su zatim i djeca i žene također dovedeni na Mubahalu kako bi dokazali tvrdnju pozivača. Tako je Poslanik a.s. doveo svoje najmilije na Mubahalu.

Osim toga, ‘Allama Tabataba’i je spomenuo drugi aspekt za uključivanje porodice Poslanika a.s  kao da je Poslanik a.s.  namjeravao da se strane međusobno proklinju i da žele Božiju kaznu za drugu stranu, tako da bi kletva uključivala i žene, djecu i duše, kako bi neprijatelji bili iskorijenjeni.

Na temelju ovog pogleda, nije bilo nužno da strane budu više od dvije osobe kako bi se koristile množinske zamjenice u ajetu, jer prema gornjem mišljenju, množinska zamjenica značila je da će kroz međusobno proklinjanje pogrešna strana biti potpuno iskorijenjena. Tumači, prenosioci i povijesni izvještaji jednoglasno tvrde da Poslanik a.s. nije poveo nikoga drugog na Mubahalu osim ‘Alija , Fatime , Hasana  i Husajna , tako da su duše bile dvije Poslanik  i ‘Ali , “žene” je bila jedna Fatima , a sinovi su bili dva Hasan  i al-Husan  kroz koje je Božija naredba ispunjena. Također, u Kur’anu se nalaze drugi ajeti koji se odnose na jednu osobu dok je verbalni referent množina.