1.Prednost ličnosti Poslanika u odnosu na prethodne vjerovjesnike

Kur’an ističe da poslanici, mir s njima, nisu bili na jedinstvenom stepenu, nego da su u bliskosti Uzvišenom Bogu imali različite stepene i vrline:

وَ لَقَدْ فَضَّلْنَا بَعْضَ النَّبِيِّينَ عَلَى بَعْضٍ

Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali.(1)

To znači da među poslanicima, mir neka je s njima, postoji hijerarhija i superiornost egzistencije i savršenstva. Potrebno je podsjetiti da je isticanje razlike i prednosti među Božijim poslanicima u Kur’anu zasnovano na beskrajnom i sveobuhvatnom Božijem znanju, koje dominira nad svim vanjštinama i nutrinama stvorenja i njihovim zaslugama, te ih On sve obuhvata Svojim znanjem:

اللَّهُ أَعْلَمُ حَيْثُ يَجْعَلُ رِسَالَتَهُ

A Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.(2)

2. Superiornost Kur’ana nad drugim knjigama

Uzvišeni Bog kaže:

وَأَنْزَلْنَا إِلَيْكَ الْكِتَابَ بِالْحَقِّ مُصَدِّقًا لِمَا بَيْنَ يَدَيْهِ مِنَ الْكِتَابِ وَمُهَيْمِنًا عَلَيْهِ

A tebi objavljujemo Knjigu, samu Istinu, da potvrdi knjige prije nje objavljene i da nad njima bdije.(3)

Općenito, sintagma onaj koji bdije ukazuje na onoga ko je dominantan nad drugima. Ova dominacija i bdijenje Kur’ana nad knjigama drugih poslanika, mir s njima, obuhvata tri segmenta. Prvi segment je potvrda univerzalnih i stabilnih načela prijašnjih religija, a neka od tih načela su monoteizam, poslanstvo, proživljenje, pravda, borba protiv nepravde, pomaganje potlačenima, poštivanje morala, ljubav i tome slično. Drugi segment je odbacivanje pitanja koja pripadaju vremenu, tj. koja su bila zahtjev vremena i mjesta i specifičnost tadašnjih uvjeta te, prema tome, nisu prihvatljiva u novim uvjetima. Primjer ovoga je zabrana hrane koja je u judaizmu bila zabranjena zbog neposlušnosti i tu je zabranu dokinuo Isa, a.s. Treći segment je promjena sekundarnih normi na osnovu načela islama, koji je posljednja i najpotpunija vjera, i zato njegove i sekundarne norme trebaju obuhvatiti i sve dozvoljeno i dobro, kao i sve loše i zabranjeno. Primjeri ovoga su namaz,post, zekat, hadž i drugo, što je postojalo i u prijašnjim religijama, a u islamu se razlikuju samo uvjeti i načini njihovog prakticiranja, iako su te prakse potvrđene.

3. Sveobuhvatnost objavljenih propisa i spoznaja

Spoznaje i saznanja koji su došli u islamu u osnovi nisu uporedivi s propisima koji su postojali u knjigama prijašnjih poslanika. Zato je Bog Uzvišeni Kur’an, u odnosu na prethodne knjige, proglasio onim koji bdije. Pojedinosti koji se tiču ove superiornosti i sveobuhvatnosti treba razmotriti na odgovarajućem mjestu.

Jedna od grešaka mnogih orijentalista, ako nije i tvrdoglavost, jeste to što su neutemeljeno tvrdili da se islam po znanju, istinama i ljudskim vrlinama ne razlikuje od drugih nebeskih vjera i da je jedina njegova superiornost vezana za niz društvenih pitanja. Dakako, ovo je jasna nepravda prema islamu i časnom Kur’anu.

4. Superiornost intelektualne u odnosu na osjetilnu mudžizu.

Mudžiza (nadnaravno djelo) je uvijek jedan od argumenata istinitosti tvrdnji o poslanstvu poslanika, a.s. Niti postoji poslanik bez mudžize niti je moguće ostvarenje mudžize bez istinskog poslanika. Većina mudžiza koje su pokazali prijašnji poslanici bila je iz kategorije opipljivih mudžiza, shvatljivih pomoću vanjskih osjetila, kao što su nesagorijevanje hazreti Ibrahima, a.s., u vatri, otvaranje mora pred hazreti Musaom, a.s., i njegovo pretvaranje štapa u zmiju, Isaovo, a.s., oživljavanje mrtvih, hazreti Salihovo, a.s., izvođenje kamile iz stijene mudžizom, vraćanje vida hazreti Jakuba, a.s., pomoću košulje hazreti Jusufa, a.s., itd.

Ali u vezi s mudžizom Poslanika islama, s.a.v.a., treba reći da, iako je on pokazao i osjetilne mudžize (4) njegova glavna mudžiza je Kur’an, koji pripada naučnim i intelektualnim mudžizama. Sama činjenica da je njegova mudžiza od samog početka poslanstva bila u sferi nauke, čitanja, razumijevanja i spoznaje tretira se kao jedna vrsta mudžize. Ako se uistinu obrati pažnja samo na ovu tačku, to može biti najveći argument potvrde poslanstva i Poslanikove povezanosti sa nebom i svijetom nevidljivog. Pored toga, u toj Knjizi se u svakom redu, propisu i saopćenju nalazi dodatna drugačija mudžiza. Iz tog razloga Kur’an postavlja izazov i kaže ljudima da ne mogu sačiniti nijedan ajet ili suru sličnu njemu, jer su svaki njegov ajet i sura očita mudžiza za sebe, koja čovjeka potiče na razmišljanje.

5. Odsustvo potrebe za vjerovjesnicima misionarima

Još jedna razlika koja je izuzetno važna i uočljiva jeste pitanje misionara i promotora misije poslanstva. U prošlosti su postojale dvije vrste vjerovjesništva i poslanstva koje su se međusobno nadopunjavale: poslanstva zakonodavca i donosioca zakona i Knjige te misionarska vjerovjesništva, koja su bila promotivna i potvrdna. Vjerovjesnici misionari ustvari su bili pomoćnici poslanicima, donosiocima Šerijata:

وَ اضْرِبْ لَهُمْ مَثَلًا أَصْحَابَ الْقَرْيَةِ إِذْ جَاءَهَا الْمُرْسَلُونَ‌ ۝ إِذْ أَرْسَلْنَا إِلَيْهِمُ اثْنَيْنِ فَکَذَّبُوهُمَا فَعَزَّزْنَا بِثَالِثٍ فَقَالُوا إِنَّا إِلَيْکُمْ مُرْسَلُونَ‌

Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im došli poslanici; kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovaše, i pojačasmo trećim, pa rekoše: “Mi smo vama poslani!”(5)

Vjerovjesnici misionari su čisti od grijeha i imaju odnos sa nevidljivim svijetom. Ustvari, budući da je intelektualni nivo ljudi u prošlosti bio niži, bilo je potrebno da i ti vjerovjesnici misionari budu čisti i da raspolažu mudžizama kako bi mogli privući povjerenje ljudi i pozvati ih prema Istini, jer da nije bilo tako, njihov poziv ne bi bio prihvatljiv.

Poslije hazreti Ibrahima, a.s., došle su stotine poslanika i svi su promovirali njegov Šerijat, potvrđivali njegovu vjerodostojnost i pozivali ljude njemu, poput hazreti Luta, Jakuba, Šuajba i Jusufa, a.s. Kada se hazreti Jusuf, mir neka je s njim, predstavio zatvorenicima, rekao je:

وَ اتَّبَعْتُ مِلَّةَ آبَائِي إِبْرَاهِيمَ وَ إِسْحَاقَ وَ يَعْقُوبَ مَا کَانَ لَنَا أَنْ نُشْرِكَ بِاللَّهِ مِنْ شَيْ‌ءٍ ذَلِكَ مِنْ فَضْلِ اللَّهِ عَلَيْنَا وَ عَلَى النَّاسِ وَ لَکِنَّ أَکْثَرَ النَّاسِ لَا يَشْکُرُونَ‌

“Slijedim vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči da ikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, ali većina ljudi nije zahvalna.”(6)

A u vezi sa hazreti Jakubom, neka je mir na njega, kada je bio na pragu smrti, u Kur’anu se navodi sljedeće:

أَمْ کُنْتُمْ شُهَدَاءَ إِذْ حَضَرَ يَعْقُوبَ الْمَوْتُ إِذْ قَالَ لِبَنِيهِ مَا تَعْبُدُونَ مِنْ بَعْدِي قَالُوا نَعْبُدُ إِلَهَكَ وَ إِلَهَ آبَائِكَ إِبْرَاهِيمَ وَ إِسْمَاعِيلَ وَ إِسْحَاقَ إِلَهًا وَاحِدًا وَ نَحْنُ لَهُ مُسْلِمُونَ‌

Nego, zar vi svjedoci bijaste kad Jakubu smrt nastupi, kad sinovima svojim reče: “Kome ćete, poslije mene, robovati?” Oni rekoše: “Robovat ćemo Bogu tvome i Bogu očeva tvojih Ibrahima i Ismaila i Ishaka – Bogu Jednome, i mi smo Njemu predani.”(7)

Prof.dr.Akbar Eydi

1.Al-isra 55

2.El-Enam 124

3.El-Maide 48

4. Allame Hilli je naveo više od hiljadu osjetilnih mudžiza Poslanika islama, s.a.v.a., kao što su govor pijeska, raspolućenje Mjeseca, progovaranje guštera i druge. Jedina postojeća i naučno dokazana mudžiza među njegovim osjetilnim mudžizama jeste određenje smjera kible u Medini. On je kilometrima udaljen od Kabe stao i pokazao ispravan smjer koji je pokazivao direktno ka Kabi. Tačnost ovog postupka potvrdili su naučnici. (Doruse šarhe Ešarat va tanbihat, Hasanzade Amoli, sv. 9, str. 76)

5.Ja­Sin, 13–14.

6. Jusuf, 38.

7.El-Bekare, 133.