O vjernici, budite strpljivi i jedni drugima ulijevajte strpljenje, i povezujte se međusobno i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite. (Ali ‘Imran, 200.)

Ovjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.     (El-Bekare, 153)

Šta je zbilja strpljenja?

Strpljenje se javlja ondje gdje je riječ o teškoćama i gdje se nalaze prepreke koje nije lahko preći, tako da bez podnošenja to nikako nije moguće proći. Naprimjer, ne kaže se da treba imati strpljenja u jelu i sitosti, međutim, kaže se da treba biti strpljiv u podnošenju gladi, čuvanju od prejedanja i tome slično. Prema tome, područje strpljenja je područje raznih vrsta nedaća koje obuhvataju pitanja s kojima se svaka osoba suočava unutar sebe, ali i teškoće u društvu koji nastaju kao posljedica razmjene stavova među ljudima. Uostalom, to obuhvata i sve druge vrste poteškoća s kojima se čovjek suočava tokom svog života.

Žurba je dio ljudske prirode, ( Čovjek je stvoren od žurbe. (El-Enbija, 37) a u svakom čovjeku leži težnja za brzim postizanjem uspjeha i stizanjem do cilja. Međutim, naš svijet je svijet postepenosti i, ukoliko neko ne može podnijeti taj zakon postepenosti, bit će mu uskraćena brojna dobra. Naravno, izuzet je iz ovoga onaj ko bude strpljiv i postojan i ko neko vrijeme provede u iščekivanju.

Strpljivost podrazumijeva suprotstavljanje preprekama koje se pojavljuju na putu, ali i nastojanje da se one prođu i nastavi put. Svako razdoblje ljudskog razvoja ima određene prepreke i, ako ne bude čvrste namjere da se bude postojan, doći će do zastoja i opadanja. Najzad, što kretanje bude brže, ove zapreke i teškoće se umnožavaju i iziskuju veći stepen strpljenja. To je u skladu sa stihom: “Ljubav se prvo lahkom učini, al’ nastaše nevolje.”

Sabur znači neumornost, neposustajanje, čuvanje duha i održavanje čvrste namjere da se nastavi put. Sabur je ulazak u peć i podnošenje velike toplote, a istovremeno znači i čuvanje svoje suštine da se ne izmijeni i ne otuđi. To je preobražaj sirovog u pečeno i očvršćivanje, odnosno otvrdnjavanje. Sabur znači biti povrijeđen ali ne umrijeti, biti umoran ali ne odustajati, iscrpiti se ali se ne vraćati!

Strpljivost ovisi o stepenu spoznaje svakog pojedinca. Što je veći stepen spoznaje Boga i Božijih odredbi, strpljivost je, također, veća. Zbog toga su poslanici bili najstrpljiviji ljudi, a slijedeći njih i bogougodni ljudi su posjedovali veliki stepen strpljenja i postojanosti. Spoznaja koja urodi plodom i ovlada najdubljim porama ljudskih srca čini čuda. Ona preobražava “bakarnu” egzistenciju učisto zlato, slabašnog čovjeka čini nesalomljivim, a “gomilu kostiju i mesa” čini čvršćom od planina, tvrđom od željeza, oštrijom od mača i britkijom od dijamanta.

 Zašto se podstiče na strpljenje?

Pored spoznaje i vjerovanja postoje i drugi činioci koji imaju uticaja na ljudsku ličnost, a između ostalih to su nalozi i prijedlozi, što je ponekad mnogo učinkovitije od uobičajenog poučavanja.

Čovjek je povodljivo biće na koje utiču podsticaj i prijetnja i to se odražava na njegovu brzinu ili sporost kretanja. Upozorenje i podsticaj povećavaju njegovu istrajnost i dugo vremena ga ohrabruju.

Podsticaj je poput guranja automobila za čije kretanje postoje svi potrebni uvjeti, ali zbog hladnoće ili nekih drugih manjih smetnji ne može da se pokrene. Potrebno ga je samo jednom gurnuti da se pokrene sav sistem i da započne kretanje. Iako posjeduje različite spoznaje i uvide, čovjek se, također, suočava sa duhovnim preprekama. Jedan podsticaj ili jedno upozorenje ga ohrabruju i on se pokreće.

Koja je veza između vjerovanja i strpljenja?

U skladu sa pojašnjenjem koje nalazimo u suri ‘Asr, vjerovanje i činjenje dobrih djela neće sami po sebi spasiti čovjeka propasti i ne jamče mu sreću, već je, pored njih, potrebno da ljudi jedni drugima preporučuju istinu (تَوَاصَوْا بِالْحَقِّ) i da jedni drugima preporučuju strpljenje (تَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ‌) kako bi postigli sreću.

Uz pomoć poređenja, u predajama se navodi da je u ustrojstvu vjerovanja sabur poput glave u ljudskom tijelu. Navodi se da je hazreti Ali rekao: “Preporučujem vam sabur, jer je sabur u odnosu na iman poput glave u odnosu na tijelo. Kao što nema dobra u tijelu bez glave, nema nikakvog dobra ni u imanu bez sabura.” (Nehdžu-l-belaga, izreka 82, str. 482. )

Put vjerovanja je isprepleten s teškoćama. Bez sabura i istrajnosti nije moguće putovati ovim putem i ono što uistinu daje plodove imana jesu sabur i postojanost. Put vjerovanja je isprepleten s teškoćama. Bez sabura i istrajnosti nije moguće putovati ovim putem i ono što uistinu daje plodove imana jesu sabur i postojanost. Šejtan se nalazi u zasjedi i priprema brojne zamke vjernicima. On se neće zadovoljiti ni s čim drugim osim krađom imana. U velikom broju kur’anskih ajeta se govori o neprijateljskom odnosu šejtana prema čovjeku. Bez sabura se nemoguće osloboditi šejtanskih zamki i oduprijeti se strastima čiji plamen on rasplamsava.

Vjerovanje je poput jezgre koja je nježna, osjetljiva i dragocjena, a strpljenje je kora koja ima zadatak da čuva jezgru. Kora podnosi udarce kako jezgra ne bi bila oštećena i kako bi onemogućila mikrobima i crvima da dođu do nje.

U vezi s čim treba biti strpljiv?

U ajetu se uopćeno govori o strpljivosti i nema riječi o tome na šta se posebno odnosi. Uopćenost ajeta podrazumijeva da je strpljenje neophodno na svim poljima djelovanja, te da svaki uspjeh ovisi o njemu. Bez sumnje, nijedan se posao ne može uspješno završiti bez postojanosti i ustrajnosti.

Jasno je da kada se vjernicima kaže da budu strpljivi, ta se strpljivost odnosi na vjerovanje i usmjerena je ka njegovom očuvanju.

Ono što za vjernike predstavlja važno načelo je iskreno robovanje Bogu na svim poljima djelovanja. To je ono robovanje koje se ni pod kojim okolnostima ne smije obustaviti niti se smije po bilo čijem nahođenju tumačiti. Prema tome, ako se o strpljenju govori u apsolutu, to je zbog jasnoće puta robovanja vjernika, te tako da nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima.

U predajama se govori o strpljenju u tri područja: strpljenju u pokornosti, strpljenju nasuprot grijehu i strpljenju u vrijeme nedaća, što obuhvata sva ostala područja i odnosi se na sve okolnosti ljudskog usavršavanja.

Božiji Poslanik s.a.v.a. je rekao: “Tri su vrste sabura: sabur u vrijeme nedaća, sabur u pokornosti Bogu i sabur naspram grijeha.”

Izvor: Mohammad Mohammadijan, Čovjekov zavjet Bogu 2