Samozadivljenost i umišljenost
Allahov Poslanik s.a.v.a. s.a.v.a., ubrojao je samozadivljenost među stvari koje su uzrokom čovjekove propasti. Šejh Saduk u Emâliju prenosi lancem prenosilaca koji stiže do Imama Alija, da je on rekao: “Onaj u koga se pojavi samozadivljenost propao je.”
Oblik ove radosti u Berzahu i nakon smrti ima oblik teškog užasa i straha kojem nijedan užas nije sličan. Vrlo vjerovatno da riječi Allahova Poslanika, s.a.v.a., u njegovoj oporuci Imamu Aliju, mir s njim, aludiraju na ovo: “Nema usamljenosti gore od samozadivljenosti.”
Musa ibn Imrân, a.s., pitao je šejtana: “Reci mi koji je to grijeh da, kada ga počine potomci Ademovi, ti ovladaš njima?” Šejtan reče: “Kada se dive sebi, svoja djela vide velikim, a svoje grijehe malim.”
Uzvišeni Gospodar rekao je Davudu, a.s.: “O, Davude, obraduj grješnike, a plaši potpuno iskrene (siddikin).” Hazreti Davud reče: “Čime da prve obradujem a druge plašim?” On reče: “Obraduj grješnike time da Ja, zaista, primam pokajanje i opraštam grijehe, a plaši potpuno iskrene da ne budu zadivljeni svojim djelima, jer nema roba kojem Ja svodim račun a da neće stradati.”
Utječem se Uzvišenom Allahu od polaganja preciznog računa od kojeg stradaju potpuno iskreni i veći od njih! Šejh Saduk u knjizi Hisâl prenosi od Imama Sadika: “Šejtan, neka je Allahovo prokletstvo na njega i njegovu vojsku, rekao je sljedeće: ‘Ako u tri stvari ovladam potomkom Ademovim, ja nemam bojazni u vezi s njime šta god da on radio, jer mu to neće biti primljeno: kada svoja djela vidi velikim, kad zaboravi na svoje grijehe i kad se u njemu javi samozadivljenost.’”
Pored onih štetnosti samozadivljenosti za koje si čuo, ona je i nečisto drvo čiji su plodovi mnogi od velikih grijeha i propasti, a kada se ukorijeni u srcu, odvodi u nevjerstvo i širk, čak i više od toga.
Jedna od loših posljedica samozadivljenosti jeste smatrati grijehe neznatnim. Zapravo, samozadivljen čovjek Pored onih štetnosti samozadivljenosti za koje si čuo, ona je i nečisto drvo čiji su plodovi mnogi od velikih grijeha i propasti, a kada se ukorijeni u srcu, odvodi u nevjerstvo i širk, čak i više od toga.
Sljedeća loša posljedica samozadivljenosti je da čovjeka potiče na samopokazivanje. U principu, ako neko svoja djela vidi neznatnim, svoj moral lošim, a iman bezvrijednim, te nije zadivljen vlastitom biti, svojstvima i djelima, zapravo ako bude sebe i sve svoje vidio lošim, onda to neće iznositi na vidjelo i neće izlagati pogledima drugih: iskvarena i ružna robu ne izlaže se na bazaru i vašaru. Ali, budući da čovjek sebe vidi savršenim a svoja djela vrijednim, on se nastoji istaći i samopromovirati. Štetne posljedice samopokazivanja o kojima je bilo riječi u drugog predaji treba ubrojiti i u štetne posljedice samozadivljenosti. Sljedeća loša posljedica ovog poročnog svojstva jeste da rezultira poročnim svojstvom oholosti i da čovjeka izlaže nevolji zvanoj oholost. Postoje i druge loše posljedice koje izravno ili posredno proizlaze iz samozadivljenosti, ali čije bi pojašnjenje dugo trajalo. Prema tome, samozadivljen čovjek treba znati da je ovo poročno svojstvo sjeme drugih poročnih svojstava te ishodište poslova od kojih je svaki za sebe neovisan uzrok vječnog čovjekovog stradanja i ostanka u patnji. Ako čovjek ispravno shvati ova loša moralna svojstva i s preciznošću ih analizira, te se obrati predajama Allahova Poslanika i njegove porodice, mir s njima, nema sumnje da će se smatrati obaveznim da svoju dušu popravi, da se očisti od poročnog moralnog svojstva i da njegov korijen iščupa iz dubine duše kako ne bi, ne daj Bože, preselio s ovim svojstvom na Drugi svijet.
Jednom kada se zatvore ovosvjetske oči, a Sultan Berzaha i Kijameta se pojavi, vidjet će da je stanje onih koji su činili velike grijehe bolje od njegova: njih je Gospodar Svojom milošću obuhvatio zbog njihova kajanja ili pouzdanja kojeg su imali u Božiju milost. Ovom nesretniku, budući da je sebe vidio neovisnim i u svojoj unutrašnjosti nepotrebitim za Božijom dobrotom, Uzvišeni Gospodar svodio je račun do u detalje i prema njemu se odnosio prema mjerilu pravde, kao što je i sam htio. Dao mu je do znanja da nijedan ibadet nije činio radi Boga, ustvari, svi ibadeti su bili daleki od Njega. Njegova djela i njegov iman pokvareni su i beznačajni.
Dovoljna su sama ta djela i taj iman da uzrokuju stradanje i da budu sjemenom bolne kazne i vječnog ostanka u Ognju. Ne daj Bože da Uzvišeni Gospodar s nekim postupa prema Svojoj pravednosti. Ako bi bilo tako, niko od prvih i posljednjih ne bi bio spašen. Imami upute, mir s njima, i veliki poslanici u svojim dovama molili su za milost, a bili su u strahu od pravde i preciznog svođenja računa.
Tumačenje 40 hadisa
