U društvenim odnosima, srcima  ljudi vladaju oni čija su srca puna ljubavi i milosti prema njima. Nasuprot tome oni koji sebe vole i koji su samoljubljivi, koji svoj mir stavljaju ispred mira drugih niti su Poslaniku s.a.v. dragi niti Bogu, a također za njih ne postoji mjesto niti prilika u srcima ljudi.

Dragulj „pomoganja drugima“ može se pronaći samo u srcima koja nisu samoljubljiva i sebična. Plemeniti Bog voli svoja stvorenja. I one koji su na usluzi drugima i koji su plemeniti prema drugima također voli i to je iskazivanje ljubavi.
Dokle god možeš budi na usluzi svijetu, pomzi olovokom, korakom!

Pomaganje kao izvor dostojanstva                             

Mnogi su zaljubljenici dobronamjernosti, dostojanstva, ugleda itd., međutim nisu upoznati na koji način to postići. Uopšte hajmo ovako reći: Koliko smo mjesta u našim srcima otvorili za druge?

Koliko smo svog vremena u životu posvetili drugima?

I sve u svemu koliko vremena razmišljamo o problemima drugih, o njihovoj boli i tuzi?

Možda će neko reći: I sami imamo problema. Ako se plače, pa i naše stanje je za plakanje, ako je nekom potrebna pomoć, pa i mi smo potrebni pomoći…Međutim gdje je ona plemenitost, milostivost, šta je s njima?

Ukoliko problemi i teškoće drugih muslimana za nas nisu bitne i nevažne su, pa onda mi uopšte nismo muslimani! Jer muslimanstvo se ne ogleda samo u imenu, ličnoj karti i namazu. Veliki dio islama obuhvata pomaganje potrebitim, biti na usluzi drugima, pomoći beskućnicima, onima koji imaju probleme, i ispuniti želje drugima ukoliko smo u mogućnosti.

Opet poslušajmo ovaj prekrasni hadis našeg Poslanika s.a.v. u kojem kaže:

„Onaj ko se probudi na jutarnju molitvu, a ne pomisli na one muslimane koji su potrebni pomoći, nije se okoristio islamom, i ko god bude svjedok  boli, problema i teškoće nekog od muslimana i ne priskoči mu upomoć nije musliman!“

Dakle moramo jedan dio srca, dio naše ljubavi, razmišljanja, života, truda, napora odvojiti za druge, moramo ih voljeti i suosjećati se s njima, jer su oni također Božija stvorenja i Uzvišeni Gospodar na ovaj način iskušava svoje robove.

Ishod ovog pomaganja drugima i zajedništvo je ljubav. Ko god bude radio za ljude i pomagao im, ljudi će ga voljeti.

Ko bude na usluzi svojoj zajednici i bude, okoristit će se zahvalonstću ljudi, i ko god bude činio drugima imat će mjesto u njihovim srcima.

Ovu istinu prije svega naći ćemo u predajama

„Velikan grupe je onaj ko je na usluzi narodu.“

Pejgamberi i dobri Božiji robovi govorili su: „Nemojte nas nazivati poglavarima, nazivajte nas svojim slugama.“

Od velikih blagodati koje su poslate čovjeku da riješenje za nečiji problem je u njegovim rukama. To je blagodat koja iziskuje hiljade zahvala. Pomaganje drugima spada u najuzvišenije usluge koje je „zapečaćeno i potpisano“ od strane Boga i sunnet je Muhammeda s.a.v.

Služiti Božijim robovima, nije ništa drugo do ispunjavanje obaveze i upravljanje i to je dužnost svakog od nas, dakle služiti društvu.

Moral i međuljudski odnosi

---