Učinci ibadeta u Islamu
Ibadeti, posebno u islamu, u osnovi postoje radi uređivanja odnosa između čovjeka i Boga. Međutim, postoje i drugi učinci koje ostvarujemo ibadetom. Učinci ibadeta u islamu su raznovrsni. Prepoznajemo odgojne, moralne, društvene, političke, irfanske i druge učinke. Za svaki od ovih učinaka moguće je nabrojati više primjera. Namaz, kao najvažniji islamski ibadet, pored učinka koji ima na relaciju između čovjeka i Stvoritelja, povod je sređenosti individualnog i kolektivnog života. Stvaranje duha discipliniranosti i spremnosti na disciplinu može se smatrati odgojnim učinkom namaza. Post čovjeka čini sposobnim za samokontrolu i daje mu snagu da se suprotstavi strastima. Samokontrola je odgojni učinak posta. Nju smatramo odgojnim učinkom zbog toga što sama po sebi nema pozitivnu moralnu vrijednost.
Mnogi pojedinci samokontrolu koriste za stizanje do ciljeva koji su moralno neprihvatljivi. Naprimjer, nevjernik koji se želi uvući u redove vjernika može se s tom namjerom odreći zadovoljenja strasti. On je postigao samokontrolu, ali s moralnog gledišta on ne čini dobro. Namaz također ima moralne učinke. Čovjek koji obavlja namaz ide u susret Bogu. On se, kao takav, treba truditi da pred Bogom ne bude posramljen. Zato nastoji da se sačuva od grijeha i da svoje tijelo ne zaprlja činjenjem sramnih djela poput laži, ogovaranja i ostalih nemoralnih djela. Stvarni postači znaju da se post ne prima zbog same apstinencije od hrane i pića. Suzdržavanje od hrane i pića najlakši je dio posta. Od časnog Poslanika, s.a.v.a., prenosi se da je reka: “Uistinu, najlakše čime je postač obavezan u svome postu jeste suzdržavanje od hrane i pića.”
Za primanje posta postoje znatno teži uvjeti. Postač mora cijelo svoje biće spriječiti od grijeha. Džafer el.Sadik, , rekao je: “Post nije suzdržavanje od jela i hrane, pa da postač samo ne jede i ne pije, već kada postiš, neka posti i tvoj sluh, i tvoj vid, i tvoj jezik, i tvoj trbuh, i tvoje stidno mjesto, i čuvaj svoje ruke i stidno mjesto, i mnogo šuti, osim kada govoriš dobro, i budi milostiv prema slugi.”
U predajama se kaže da je postač onaj čovjek koji se kloni svega zabranjenog i koji se i javno i tajno suzdržava od onoga što je Allah zabranio. S obzirom na to da su Božiji propisi skup moralnih, društvenih, ibadetskih i drugih propisa, ovakve predaje su pokazatelji svestranosti moralnih, odgojnih, društvenih i irfanskih učinaka posta. Isto tako, jedan od društvenih učinaka namaza je i taj da se u ispunjavanju uvjeta za obavljanje namaza ne smiju kršiti tuđa prava. Mjesto i odjeća za namaz, mjesto uzimanja abdesta, voda za abdest, kao i sve ostalo, mora biti dopušteno. Zajednički namaz i džuma-namaz također imaju društvene učinke. Ova vrsta namaza jača međusobnu povezanost vjernika, jačajući kolektivni duh u muslimanskom društvu.
Džuma namaz, zajednički namazi i Hadždž imaju vrijedne političke učinke, poput jedinstva među muslimanima. U ovakvim ibadetima nastaje jedinstvo i usklađenost muslimana. To je pogodna prilika za razmjenu ideja i stizanje do rješenja problema muslimanskih društava. Velika konferencija, kao što je Hadždž, prilika je da neprijatelji vide veliki broj muslimana, što jača i učvršćuje utjecaj muslimana u svijetu. Svi ovi učinci povezani su sa izvornim učinkom ibadeta, to jest sa njegovim irfanskim i duhovnim učinkom. Što ibadet bude bio bliži svojoj zbilji, a to je slavljenje Gospodara, i što prisustvo srca bude bilo veće, to će i ovi učinci biti jači i očitiji. Namaz od klanjača udaljava sve moralne i društvene nepodobnosti: Namaz, zaista, odvraća od razvrata i ružnih djela.
Možemo ovdje kao uvjet dodati to da namaz bude obavljan prisutnog srca i s namjerom približavanja Bogu. Ako namaz obavljamo na ovakav način, imamo vrijedne učinke, poput onoga što hazreti Alija, nabraja u 199. govoru Staze rječitosti. On u izvanrednom obraćanju svojim prijateljima preporučuje da pridaju pažnju namazu, da ispunjavaju njegove uvjete, da paze na njegovo vrijeme te da mnogo obavljaju namaz, jer je obavljanje namaza vjernicima učinjeno obaveznim u precizno određeno vrijeme. Zatim kaže: “Zar ne čujete odgovor Džehennemlija kada budu pitani: ‘Šta vas je dovelo u vatru?’, a oni će odgovarati: ‘Nismo obavljali namaz.’” U ovom dijelu govora hazreti Alija učinkom namaza predstavlja udaljenost od džehennemske patnje.
U nastavku govori i o drugim učincima, a između ostalog kaže: “Namaz čini da grijesi opadaju poput lišća, oslobađajući vratove od užeta grijeha. Poslanik je namaz usporedio sa izvorom tople vode u nečijoj kući, u kojem se on pet puta dnevno pere. Da li i pored tih pranja može ostati prljavštine na njegovom tijelu?” U ovom dijelu govora ističe se brojnost učinaka koje namaz sa sobom nosi, jer grijesi postoje u svim aspektima čovjekovog života i udaljenost od njih znači popravljanje i uređivanje svih aspekata života. U suštini, čistota od grijeha uređuje i aspekt robovanja i čovjekove relacije sa Bogom, postavljajući čovjeka na putanju istinskog savršenstva.
Izvor: Mohammad Fathali Hani, Temelji islamske etike, sv.1
