Neki se čovjek nije odvajao od Isaa, a.s. Rekao mu je:

– Hoću da budem s tobom i s tobom se družim.

Krenuli su i došli do obale jedne rijeke. Sjeli su kako bi objedovali. Imali su tri lepine. Pojeli su dvije, a ostala im je jedna. Isa, a.s., je ustao do rijeke i napio se vode, a onda se vratio do čovjeka. Nije našao lepinu. Pitao je čovjeka:

– Ko je uzeo preostalu lepinu?

Čovjek mu reče:

– Ne znam.

Nastavili su dalje. Ugledali su gazelu i dva njena mladunčeta. On je pozvao jedno mladunče, i ono mu je došlo. Zaklao ga je i ispekao ga. Pojeli su ga, on i taj čovjek. Potom je Isa, a.s., rekao kostima:

– Ustanite, Allahovom voljom.

Ustale su kosti i pretvorile se u mladunče gazele. To mladunče je otišlo. Isa, a.s., pitao je čovjeka:

– Pitam te u ime Onoga Koji ti je pokazao ovo čudo da mi kažeš ko je uzeo lepinu?

Čovjek reče da ne zna. Nastavili su put i došli do doline u kojoj je bilo vode. Isa je uzeo čovjeka za ruku, i prešli su preko vode. Kada su došli na drugu obalu, Isa, a.s. upita ga:

– Pitam te u ime Onoga Koji ti je pokazao ovo čudo da mi kažeš ko je uzeo lepinu?

Čovjek reče da ne zna. Nastavili su put i došli do pustinje. Isa, a.s., je uzeo šaku pijeska i rekao:

– Postani zlato, u ime Allaha.

Pijesak je postao zlato. On ga je podijelio na tri trećine i rekao:

– Jedna trećina meni, jedna tebi, a jedna onome koji je uzeo onu lepinu.

Čovjek reče:

– Ja sam uzeo lepinu.

Isa, a.s., mu reče:

– Sve zlato je tvoje.

Isa, a.s., je otišao od tog čovjeka, a na njega su naišla dvojica ljudi. Kada su vidjeli da ima zlato, htjeli su mu ga uzeti i ubiti ga. On im je rekao:

– Podijelit ćemo sve na tri dijela. Neka jedan od vas ode u naselje i donese nam hrane da jedemo.

Poslali su jednog od njih. Taj što je otišao rekao je:

– Zbog čega bih s njima dijelio zlato? U hranu ću staviti otrov i ubiti ih obojicu, a meni će ostati zlato.

Tako je i uradio. Ona dvojica su rekli:

– Zašto da s njim dijelimo ovu trećinu zlata? Ako se vrati, ubit ćemo ga i podijeliti zlato.

Kada se treći vratio s hranom, oni su ga ubili i pojeli hranu. Od otrova su umrli. To zlato je ostalo u pustinji, a oni su sva trojica bili mrtvi kraj njega. Isa, a.s., je prolazio pored njih i rekao svojim učenicima:

– Ovako dunjaluk postupa sa svojim sljedbenicima, pa ga se čuvajte.

Iz knjige -Srčana otkrovenja Al Gazali