Beduin
Qutub Ravandi prenosi od imama Džafera Sadika (a.s.) da je Allahov Poslanik (s.a.v.s.) tokom jednog putovanja rekao svojim ashabima:
„Iz ovih prolaza uskoro će doći čovjek kojem se šejtan nije približio već tri dana i nije uspio da ga zavede.“
Nedugo zatim pojavio se čovjek toliko mršav da su mu se gotovo samo kosti i koža vidjeli. Oči su mu bile upale u duplje, a usne pozelenjele od toga što je često jeo travu.
Kada se približio vojsci Allahovog Poslanika (s.a.v.s.), raspitao se gdje je Poslanik i došao pred njega. Zatim je zamolio da ga poduči islamu.
Allahov Poslanik (s.a.v.s.) mu reče:
„Izgovori: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.“
Beduin je iskreno izgovorio šehadet.
Poslanik (s.a.v.s.) mu zatim objasni da je dužan obavljati pet dnevnih namaza i postiti mjesec ramazan.
Beduin odgovori:
„Prihvatam.“
Potom mu Poslanik reče:
„Obavi hadž kod Kabe, izdvajaj zekat i uzimaj gusul nakon džunupluka.“
I na to je pristao.
Nakon toga karavana je nastavila put. Međutim, nakon izvjesnog vremena deva tog beduina zaostala je za ostalima. Allahov Poslanik (s.a.v.s.) se zaustavio i raspitao za njega, pa je nekoliko ljudi poslano da vide šta se dogodilo.
Kada su stigli do mjesta gdje je zaostao, ugledali su da je nozi njegove deve zapela rupa u zemlji. Deva je ležala mrtva sa slomljenim vratom, a pored nje je ležao i beduin, također mrtav, slomljenog vrata.
Vratili su se i obavijestili Allahovog Poslanika (s.a.v.s.) o tome.
Poslanik je naredio:
„Podignite šator i okupajte ga.“
Nakon što su ga ogasulili, Allahov Poslanik (s.a.v.s.) ušao je u šator i lično ga umotao u ćefine.
Ljudi su čuli pokrete iz šatora, a kada je Poslanik izašao, znoj mu je kapao s čela.
Tada je rekao:
„Umro je gladan. On je od onih koji su povjerovali i svoju vjeru nisu pomiješali s nepravdom i grijesima.“
Zatim je rekao da su se hurije iz Dženneta međusobno natjecale koja će mu prva prinijeti džennetski miris njegovim ustima, govoreći:
„Allahov Poslaniče, dopusti meni da budem supruga ovog beduina u Džennetu.“
Izvor: Hayat al-Qulub (Život srca), tom 2.