Rodbinske veze
Nakon osnovnih članova porodice, na red dolaze bliski rođaci. Odnosi s rodbinom koja je u krvnom srodstvu, predstavljaju nastavak porodičnih veza braće i sestara. Održavanje veze i poštovanje prema tetki s majčine strane, daidži i majčinim rođacima s kojima je majka nekada živjela u istoj kući, i s kojima ima emocionalnu povezanost koja još traje, predstavlja poštivanje majčinih želja. Ako govorimo o tetki sa očeve strane i amidži, za njih vrijedi isto pravilo – njihovo poštovanje i čuvanje, te održavanje emocionalne veze sa njima, predstavlja poštivanje očeve želje. U vezama među rodbinom ljubav je također jaka, ali ne onako kao između roditelja i djece. Čuvanje emocionalne povezanosti ispunjene ljubavlju među rodbinom, predstavlja čuvanje ljubavi i milosti u jednom širokom rasponu i opsegu. Rodbina je ustvari odgovarajući duhovni i emocionalni prostor za činjenje dobra drugim ljudima. Povezanost sa rodbinom je povod da se neki poslovi koji se tiču rodbine prihvate kao svoji vlastiti, te da dobročinstvo njima prihvatimo kao dobročinstvo koje činimo sebi. Ova odlika rodbinskih veza povećava poticaje za činjenje dobra i povećava uspjeh u činjenju dobrih djela. A više dobrih djela dovodi do približavanja čovjeka životnom cilju. Časni Poslanik, s.a.v.a., nam prenosi da je Uzvišeni Allah rekao: “Ja sam milostivi (Rahman), a oni su rodbina (rahım). Izveo sam za njih ime od imena Svoga, pa ko drži vezu sa njima ja se vežem za njega, a ko prekine vezu sa njima Ja se odvojim od njega.”
Majčina utroba (rahım) je izvor milosrdne spone među ljudima i Bog je taj koji je dao milost među rodbinom; jednako kako je Svojom milošću stvorio milost među vjernicima. Uzvišeni je sve ljude stvorio od jednog oca i jedne majke. Svi ljudi svijeta su rodbina, i ako budu razmišljali o toj činjenici među njima će biti više dobrote.
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vam bdi.
Božiji ugodnici su čak i rat sa zalutalima vodili zarad širenja monoteizma i iz milosti prema ljudima. U svakom slučaju, prirodna milost među rodbinom olakšava put povezivanja među ljudima i čovjek koji se odvoji od svoje rodbine, bliži je odvajanju od onih koji mu nisu rod, pa se upravo zbog toga kori prekidanje rodbinskih veza. Imam Sadik mir s njim rekao je: “Čuvajte se halike, jer ona usmrćuje ljude. Rekoh: ‘Šta je to halika?’ Reče: Prekidanje rodbinskih veza.”
U jednom govoru, hazreti Alija mir s njim rekao je: “Utječem se Allahu od grijeha koji ubrzavaju propast.” Pa ustade Abdullah ibn El-Keva’ te reče: ‘O Zapovjedniče pravovjernih, zar postoje grijesi koji ubrzavaju propast?’ Alija reče: ‘Da, teško tebi, prekidanje rodbinskih veza. Mnogo li je članova porodice koji se okupljaju i međusobno tješe, a grješnici su, pa im Allah daje opskrbu, a mnogo li je članova porodice koji se razdvajaju i međusobno prekidaju veze, a bogobojazni su, pa im Allah uskraćuje (opskrbu).’”
Koliko je prekidanje veze sa rodbinom pokuđeno i koliko ima loše učinke, toliko je održavanje rodbinskih veza pohvalno i puno blagodati. Hazreti Alija kaže: “Najbolji način kojim tražitelj bliskosti Slavljenom Bogu traži tu bliskost jest vjerovanje u Njega (…) i pažnja prema rodbini, jer to uvećava imetak.”
Također je rekao: “Allah je propisao vjerovanje radi čišćenja od mnogoboštva (…) a pažnju prema rodbini radi uvećanja brojnosti.”
Prenosi od časnog Poslanika, s.a.v.a.: “Koga raduje da mu Allah podari dug vijek i da mu da obilnu opskrbu, neka održava rodbinske veze.”
Učinak i korist održavanja rodbinskih veza ne svodi se samo na ovosvjetske blagodati, već sprječavajući grijeh, također doprinosi izgradnji Onoga svijeta. Džafer el Sadik mir s njim rekao je: “Zaista održavanje rodbinskih veza i dobročinstvo olakšavaju polaganje računa i sprječavaju grijeh, zato održavajte rodbinske veze i činite dobročinstvo svojoj braći, pa makar lijepim pozdravom i odgovaranjem na selam.”
Izvor: Mohammad Fathali Hani, Temelji islamske etike 2
