Bogataš i siromah
Jednog dana Božiji Poslanik sjedio je u krugu svojih prijatelja. Na vrata je ušao jedan siromah, pronašao prazno mjesto i sjeo. U islamskom sunnetu kaže se: „Svaka osoba, u bilo kojem mjestu da se nalazi, kada ulazi među skup ljudi, treba da sjedne na prvo prazno mjesto koje nađe.“ Siromah je slučajno sjeo kod bogataša. Kada ga je ugledao, bogataš je pokupio svoju odjeću i odmakao se. Poslanik koji je sve to posamatrao, rekao je bogatašu: „Bojiš li se da od njegovog siromaštva ne pređe na tebe?“On je odgovorio: „Ne, Božiji Poslaniče!“ Poslanik mu se ponovo obratio: „Bojiš li se da nešto od tvog bogatstva ne pređe na njega?“ „Ne, Poslaniče!“, odgovorio je čovjek. Pejgamber, a.s., ga je zatim upitao: „Zbog čega si se onda odmakao?“ Bogataš je odgovorio: „Načinio sam grešku. Kao iskup i naknadu za svoj grijeh, svom bratu muslimanu dajem pola svog imetka.“ Siromah je na to rekao: „Ali, ja ne želim taj novac.“ Svi su iznenađeno upitali: „Zašto?“ On je odgovorio: „Zbog toga što se plašim da ću se jednog dana uzoholiti i da ću se ponijeti loše prema svom bratu muslimanu, baš kao i on sada.“
