Naređivanje dobra, najbolji znak čestitih ljudi

Čestiti ljudi su zabrinuti za ljudsku zajednicu i osjećaju odgovornost za popravljanje ostalih ljudi, te se najviše zalažu i podnose najveće teškoće da bi jačali društvene odnose. Upravo zbog toga su muslimani predstavljeni kao najbolji ummet koji služi ljudskoj zajednici:

كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate.

Čestiti ljudi, koji su se sami udaljili od grijeha i koji razumiju ružnoću pokvarenosti, druge također pozivaju na dobrohotnost i da čine dobra djela. Međutim, nevaljali ljudi, koji su i sami obuzeti raznim vrstama prljavština, pokvarenosti i izopačenosti, druge ne odvraćaju od ružnih djela, već pripremaju preduvjete za zastranjivanje i propadanje društva, kao što je rečeno o nekim Izraelćanima:

كَانُواْ لاَ يَتَنَاهَوْنَ عَن مُّنكَرٍ فَعَلُوهُ لَبِئْسَ مَا كَانُواْ يَفْعَلُونَ

Jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!

Popravljanje i nadzor u svjetlu naređivanja dobra i odvraćanja od zla

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla predstavlja jedan opći i opsežni program za međusobno ispravljanje i nadzor braće vjernika, a to je i jedan od puteva komunikacije čestitih ljudi sa ostalim članovima ljudske zajednice, kako bi svi zajedno išli stazom upute i sreće i kako bi se spasili pada i propasti.

Čestiti ljudi se nikada nakon pobjede nad neprijateljima poput tlačitelja ne odaju uživanju i ne zabavljaju umišljenošću i opijenošću. Oni pobjede i uspjehe smatraju sredstvom za izvršavanje Božijih propisa i prilikom da šire dobro. Uzvišeni Bog, kada govori o borcima muslimanima, kaže sljedeće:

الَّذِينَ إِن مَّكَّنَّاهُمْ فِى الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنكَرِ وَلِلَّهِ عَاقِبَةُ الْأُمُورِ

One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Alahu se na kraju sve vraća.

Iz ovog časnog ajeta proizlazi da naređivanje dobra, a odvraćanje od zla – pored toga što predstavlja obavezu svakog muslimana – također predstavlja obavezu i samog sistema vlasti.

U islamskom društvu potrebno je da jedna skupina “nadzire” ispravnost izvršavanja društvenih poslova i da se na razini društva bori protiv pokvarenosti i nemorala pojedinaca. Osnivanje “skupina za nadzor” i uspostavljanje jedne “organizacije” za okončavanje razvrata u društvu spada u poslove islamske vlasti, a da bi se osnovala ova skupina, neophodno je da se u odgovarajućem broju muslimani pokrenu i da sarađuju, kao što kaže Uzvišeni Bog:

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.

Prethodni ajet ukazuje da su u onom društvu u kojem je rašireno naređivanje dobra – sigurnost, blagostanje, uspjeh i pobjeda vidljivi i očiti, a da su bratske veze i društveni odnosi u takvom društvu veoma jaki i postojani.Međutim, u društvu u kojem se ne vrši praksa naređivanje dobra, opačina i razvrat zahvataju sve stubove društvenog sistema, među članovima društva se javljaju razdor i sukobi, a unutar institucija i poslovnih centara u kojima se vrše određene aktivnosti slabosti i greške se povećavaju te loši učinci napuštanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla zahvataju sve članove društva, kako na Ovom tako i na Onom svijetu.

وَلاَ تَكُونُواْ كَالَّذِينَ تَفَرَّقُواْ وَاخْتَلَفُواْ مِن بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْبَيِّنَاتُ وَأُوْلَئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ

I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika.

Spas onih koji naređuju dobro

Zalaganje za pozivanje ka istini i dobru te borba protiv pokvarenosti i ružnoće, samo po sebi predstavlja jedan od najboljih puteva očuvanja imana čestitih ljudi. To povećava njihovu postojanost u borbi protiv ružnih pojava i predstavlja izvor njihovog spasa, kao što kaže Uzvišeni Bog:

 أُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

Oni će šta žele postići.

A ukoliko muslimani napuste ovu obavezu, malo-pomalo će razvrat i pokvarenost obuzeti cijelo društvo te će povući i vjernike u propast i sunovrat i oni će biti zajedno sa nevaljalim ljudima

Izvor: Vrline čestitih u Kur’anu