Nema sreće bez svijesti o Bogu
Hazreti Alijin savjet o svijesti o Bogu
O primjera li uputnih i savjeta djelotvornih! Samo ako nađu srca čista, uši otvorene, mišljenja odlučna i pameti prodorne?! Budite svjesni Boga kao onaj koji je čuo pa se pokorio, pogriješio pa priznao, pobojao se pa čestito radio, bio oprezan pa pohitio, čvrsto se uvjerio pa najljepše radio, bio podučavan pa pouku uzeo, bio opomenut pa se uzdržao, odazvao se i vratio, grijeh počinio pa se pokajao, ugledao se pa primjer najbolji slijedio, kome je vjerozakon pokazan pa ga vidio.
Zato je požurio tragajući i izbavio se bježeći od zla. On je za sebe sakupio zalihu i očistio unutarnjost jastva svoga. Gradio je za svijet onaj i uzeo je sa sobom opskrbu za dan odlaska svoga, misleći na putovanje svoje, na potrebe svoje i na mjesto oskudice svoje. Poslao je ispred sebe za boravište svoje. O robovi Božiji, budite svjesni Boga, uviđajući radi čega vas je On stvorio i bojte se Njega do te mjere do koje vas je On tako savjetovao. Zaslužite ono što vam je On obećao, imajući povjerenja u istinitost obećanja Njegovog i zadržavajući oprez od strahote Dana sudnjeg.
Dao vam je uši da čuju ono što je važno za njih, oči da imaju vid umjesto nevida i udove koji se sastoje od više članaka, čija je gipkost u srazmjeri s ustrojstvom oblika njihovih i trajanjima doba njihovih, te i tijela koja se uzdržavaju onim što im koristi i duše koje su u potrazi za opskrbom svojom u sveobuhvatnim blagodatima Njegovim, u važnim darovima Njegovim i u ogradama oprosta Njegova. On je odredio rokove života vaših koje je sakrio od vas. On vam je sačuvao tragove naroda bivših radi pouke, koji su se naslađivali u svom udjelu sreće i bili razuzdani. Smrt ih je sustigla prije želja njihovih, od kojih su ih odvojile ruke smrti. Nisu se pobrinuli za sebe dok su im tijela bila zdrava, te nisu izvukli pouku dok im mladost još nije bila minula.
Jesu li to ljudi oni koji su u mladosti čekali da se leđa saviju u starosti i oni koji su nalazili zadovoljstvo u zdravlju svježem čekajuci slabosti, te one osobe žive koje čekahu čas smrti?! Kada se čas rastanka sasvim primakne i putovanje bude blizu s mukama jada i nevolje, trpljenja patnji i gutanja pljuvačke, doći će i vrijeme da se rođaci i prijatelji pozovu u pomoć i da se promijene strane na ležaju. Mogu li onda bližnji zaustaviti smrt ili žene žalujuće učiniti dobro ikakvo? Čovjek će ipak biti ostavljen sam u groblju, zatvoren u kutak tijesni groba svoga.
Gmizavci su sasvim progrizli kožu njegovu i patnje su razorile svježinu njegovu. Nepogode su otklonile tragove njegove, a nevolje su izbrisale čak i znakove njegove. Tijela svježa preinačena su u jadna i obvehla, a kosti istruhle nakon što bijahu tvrde. Duše su opterećene teretom grijeha i postale su svjesne nepoznatoga. Ali, sada niti djelo dobro može biti dodato, niti loše oduzeto pokajanjem. Zar niste vi sinovi, očevi, braća i rođaci tih mrtvih i zar niste slijedili tragove njihove, išli putima njihovim i gazili stazama njihovim?! Ali srca ipak nisu ganuta, ne mare za Putem pravim i slijede smjer krivi, kao da ih se to ne tiče i kao da je ispravan put grabljenja dobiti svjetskih.
Staza rječitosti
