Pohvale učenosti
Ebu Ishak bio je poznati učenjak iz 4. hidžretskog stoljeća. Služio je na dvoru abasidskih vladara i uživao je veliki ugled, iako Ebu Ishak nije bio musliman nego sabejac, sljedbenik drevnog monoteističkog učenja koje, međutim, nije priznavalo Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo. Valja, ipak, reći, da je Ebu Ishak, u znak poštovanja, skupa s muslimanima postio časni Ramazan, a dobar dio Kur’ana znao je napamet i često bi citirao kur’anske ajete.
Ebu Ishak rado se družio sa poznatim muslimanskim učenjakom i pjesnikom Sejjidom Šerifom Radijem. Kad Ebu Ishak umrije, Sejjid Radi u znak žalosti spjeva tužbalicu u kojoj se, između ostalog, kaže:
Vidjeste li koga nose na tabutu drvenome,
Vidjeste li kakva svijeća dođe, evo, kraju svome?!
To planina bješe što bi more mogla zatrpati;
Ko bi rek’o šaka zemlje da planinu može skriti!
Čuvši ovakve stihove, neki muslimani požališe se: „Ebu Ishak nije bio musliman i ne priliči toliko žaliti za njim i ovako ga veličati!“ Sejjid Radi na te prigovore kaza: „Svojim stihovima ne hvalim njegovu vjeru nego njegovu učenost!“
preveo Muamer Kodrić
