Kao što se kaže u hadisu kudsi, Uzvišeni Bog iskrenost stavlja u srca onih Svojih robova koje voli. Da bi postao iskren, čovjek mora zaslužiti Božiju ljubav. Da bi Bog nekoga volio, neophodno je i da taj voli Boga. Čovjek koji voli Boga izgrađuje sebe onako kako to Bog želi, a svoja djela čini takvim da je istinski Voljeni zadovoljan njima. Pri prvom iskrenom koraku prema Bogu javlja se ustručavanje od djela kojima Bog nije zadovoljan. Čuvanje od zabranjenog s jedne je strane i pokazatelj i uvjet iskrenosti u uvjerenjima, a s druge je povod da Bog zavoli čovjeka i da čovjek stigne do položaja iskrenosti u djelima: “Ko iskreno kaže: Nema boga osim Allaha (la ilahe illallah), ući će u Džennet, a njegova iskrenost je u tome da ga riječi La ilahe illallah spriječe od onoga što je Uzvišeni Allah zabranio.”

Put stizanja do iskrenosti počinje spoznajom. Prvo je potrebno uvjerenje (akaid) urediti i učiniti iskrenim, zatim se udaljiti od onoga što je zabranjeno i postati voljen kod Boga. Zaslužiti Božiju ljubav moguće je samo potpunim pokoravanjem Bogu. A biti potpuno Bogu pokoran može samo onaj koji je uredio postojana svojstva svoje duše, jer svakome ko je zaprljan porocima duše – htio on to ili ne – iz njih će izrasti djela, a njegova namjera će biti zaprljana prisustvom nečega drugog mimo Boga. Čovjek koji teži za slavom i voli položaj nesvjesno će svoja djela činiti s namjerom da stigne do onoga što voli: “Kako da bude iskren onaj koga su strasti savladale!?”

Učinci iskrenosti

Iskrenost u vjerovanju čovjeka čini Džennetlijom: “Ko iskreno kaže: Nema boga osim Allaha, ući će u Džennet.” Iskren čovjek je siguran od šejtanske prevare: “E tako mi dostojanstva Tvoga” – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti! Osim Tvojih među njima robova iskrenih!”

Što je stepen iskrenosti u djelima veći, to se onosvjetske želje više ispunjavaju:  “Kada god djelo učiniš iskrenim, stižeš do neke onosvjetske želje.”

Štaviše, iskrenost je povod da i ovosvjetske potrebe budu zadovoljene. Imam Sedždžad, kaže: “Najveće Božije pravo kod tebe je da Mu činiš ibadet i da Mu ne pripisuješ druga, pa kada to iskreno učiniš, Bog se obavezuje da ti zadovolji i ovosvjetske i onosvjetske potrebe.”

Iskrenost je povod Božije blizine i susreta s Njim. Čovjek koji se nada susretu sa svojim Gospodarom mora biti iskren: Ko želi susret sa svojim Gospodarom, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga![

Iskrenost čovjekovom srcu poklanja znanje, a srce mu otvara ka svjetlu Zbilje: “Kada se postigne iskrenost, prosvijetli se nutrina.”

Od hazreti Alija prenosi se da je rekao: “Nema čovjeka koji će svoja djela činiti iskreno zarad Allaha četrdeset dana, a da mu iz srca na jezik neće poteći vrela mudrosti.”

Možda se iz ove predaje može shvatiti da plod iskrenosti, pored obasjavanja čovjekovog srca svjetlošću znanja  i mudrosti, jeste i Božija pomoć da se objasne Božanske zbilje, odnosno zadobijanje pomoći od Boga da se postane namjesnikom časnog Poslanika, s.a.v.a., u objašnjavanju i poučavanju ljudi mudrostima.

Izvor: Temelji islamske etike, sv.1