Racionalna duša
To što se duša ne može opažati pomoću čula je zbog toga što čula ne mogu percipirati ništa drugo izuzev tijela i tjelesnog. Duša niti je tijelo, niti je tjelesna pa prema tome nije osjetilna. Ovo je ono što je potrebno na ovom mjestu navesti kao otrežnjenje o zbilji duše, što je dovoljno za spoznavanje racionalne duše.
Treba znati da racionalna duša opstaje nakon propadanja spoja tijela, tako da smrt njoj nema pristupa, odnosno nepostojanje i ništavilo joj ni u kojem slučaju nisu svojstveni. Dokaz za ovu tvrdnju je to što je svakom biću koje opstaje, a koje može i nestati, opstojnost aktuelna, a nestanak potencijalan. S obzirom na to, potrebno je da mjesto aktuelnog opstojanja ne bude istovjetno mjestu potencijalnog nestanka, jer ako je u nekoj stvari u isto vrijeme i opstojnost aktuelna, a i nestanak potencijalan, u tom slučaju nužno je, da se kad potencijalni nestanak pređe u aktualitet, u jednoj stvari u jednom stanju objedine nestanak i opstojnost – a to je nemoguće. Prema tome, potrebno je da ono u čemu je opstojnost aktuelna bude različito od onoga u čemu je nestanak potencijalan, te neizbježno njihovo (opstojne i nestajuće stvari) povezivanje ne treba da bude nemoguće, inače ne bi bilo ispravno reći da je nestanak u njoj potencijalan, jer opisivanje neke stvari s mogućnošću nepostojanja druge stvari, među kojima ne postoji povezanost, poput bjeline i crnila, nije ispravno. Međutim, ako je moguće zamisliti povezanost, onda je takvo opisivanje ispravno, poput opisivanja tijela s mogućnošću nepostojanja crnila koje je u njemu utisnuto (hall).
Duhovna povezanost je moguća ili između utisnutog (hall) i mjesta utiskivanja (mahall) ili između dvije utisnute stvari koje se nalaze na jednom mjestu utiskivanja. Povezanost dvije utisnute stvari na jednom mjestu utiskivanja je slučajna, a ne nužna, dok je u prethodno spomenutom slučaju povezanost nužna. Prema tome, povezanost onoga u čemu je opstojnost aktuelna i onoga u čemu je nestanak potencijalan jeste na način utiskivanja jednog u drugo. Nemoguće je da se desi nestanak mjesta utiskivanja u utisnutoj stvari koja je potencijalna, jer je opstanak utisnutog nakon nestanka mjesta utiskivanja nemoguć. Prema tome, mjesto utiskivanja za ono što je nestanak u njemu potencijalan jest biće u kojem je opstanak aktuelan. Iz navedenog se može zaključiti da je svako opstojeće biće za koje je nestanak moguć utisnuto u mjesto utiskivanja, a utisnuto je ili forma ili akcident. Prema tome, nestanak nije moguć ni za šta drugo osim za forme i akcidente. Mi smo dokazali da duša ne pripada stvarima koje se utiskuju u mjesta utiskivanja, nego da je supstancija koja opstoji sama po sebi i nije tijelo niti je tjelesna. Prema tome, nemoguće je da nestane i ona ne nestaje propadanjem spoja tijela. Ako neko na osnovu indukcije promotri stanja tijela i ako nakon toga precizno analizira veze i zajedništva i suprotstavljenosti tijela i pritom bude upućen u znanje o reprodukciji i propadanju, bit će mu jasno da nijedno tijelo u potpunosti ne nestaje, nego da se akcidenti, stanja, strukture, forme i kvaliteti preobražavaju u jednu zajedničku stvar, odnosno trajnu materiju, koja u sebi nosi sva ova stanja. Naprimjer, voda se preobražava u zrak, a zrak u vatru. Materija u kojoj se pojavljuju ova tri stanja preobražava se u svako od ova tri stanja, jer inače ne bi bilo moguće reći da se voda preobrazila u zrak, a zrak u vatru. Naprimjer, ako jedno biće nestane, a drugo se pojavi, a između njih ne postoji ništa zajedničko, onda nije moguće reći da je jedno od tih bića postalo ono drugo. Ta materija je nositelj sposobnosti nestajanja formi. S obzirom na to da ni tjelesne tvari ne prihvataju nestanak, onda su nematerijalne supstancije, lišene prljavštine tvari, dostojnije da ne prihvataju nestanak.
Cilj ove rasprave je da osobi koja nije dobro upućena u ovu znanost postane jasno da je tijelo alat i sredstvo za dušu, poput alata i sredstava zanatlija i majstora, a ne, kako to jedna skupina smatra, da je tijelo mjesto utiskivanja ili mjesto duše, jer duša nije tijelo niti je tjelesna da bi bila vezana za neko mjesto utiskivanja i mjesto. Prema tome, smrt tijela za dušu je poput gubitka alata za zanatlije. Detaljna rasprava o ovoj temi zajedno s navođenjem demonstrativnih argumenata i dokaza može se naći u knjigama koje raspravljaju o teorijskim temama. Za ovu temu je ovoliko dovoljno. Allah najbolje zna!
Nasirova etika
