Kur’an o razlozima pogrešnog razmišljanja

Časni Kur’an, koji poziva na promišljanje i izvlačenje pouka iz tog promišljanja, koji promišljanje smatra ibadetom i načela vjerovanja ne smatra ispravnim, osim ako su praćena logičnim promišljanjem, obratio je pažnju na jednu temeljnu stvar, a to je pitanje odakle potiču misaone greške čovjeka i gdje je glavni korijen pogreški i zabluda. Šta čovjek treba raditi ako želi pravilno razmišljati, tako da ne zapadne u greške i zastranjenje?

U časnom Kur’anu naveden je niz činilaca koji izazivaju greške i zalutalost, a koje ćemo navesti u nastavku.

Oslanjanje na pretpostavku umjesto na znanje i čvrsto uvjerenje

Časni Kur’an kaže:

وَإِن تُطِعْ أَكْثَرَ مَن فِي الْأَرْضِ يُضِلُّوكَ عَن سَبِيلِ اللَّـهِ ۚ إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ

Ako bi se ti pokoravao većini na Zemlji, s Puta Allahova tebe bi zaveli. Oni samo sumnje slijede.(1)

Časni Kur’an u mnogim ajetima oštro se suprotstavlja slijeđenju pretpostavki i kaže da sve dok se ne stekne znanje i čvrsto uvjerenje o nekoj stvari, ne treba se povoditi za njom.

وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ

I ne povodi se za onim o čemu nemaš znanja.(2)

Danas je sa filozofskog stanovišta postalo nesumnjivo da je jedan od glavnih uzroka grešaka upravo ovaj. Descartes je hiljadu godina poslije Kur’ana ovo stavio za svoje prvo logičko načelo i rekao:

“Ništa neću smatrati istinom, osim da mi bude jasno, a po pitanju svojih potvrđivanja, ustezat ću se od ishitrenosti, predrasuda i sklonosti, a prihvatit ću samo ono što bude toliko jasno i određeno da u njemu ne ostane nikakva vrsta sumnje i nejasnosti.”

Želje i prohtjevi duše

Ako želi ispravno suditi, čovjek treba dobro čuvati svoju nepristranost u vezi sa onim o čemu razmišlja; znači, treba se truditi da želi istinu, a sebe potčiniti dokazima i argumentima, baš onako kao što sudija kada razmatra i čita dosje, mora biti nepristran prema obje strane u sukobu. Ako bude imao ličnu naklonost prema jednoj strani, sudiji će nesvjesno pažnju privući dokazi koji idu u prilog toj strani, dok će mu dokazi koji idu u prilog drugoj strani, a protiv prve, sami po sebi izmaći iz vida i upravo će to uzrokovati grešku.

Ako u svojim promišljanjima čovjek ne sačuva nepristranost prema poricanju ili potvrđivanju nečega i želja njegove duše bude na jednoj strani, htio on ili ne, i ne shvativši da se to dešava, njegova misao će se nageti prema želji njegove duše. Zbog toga Kur’an i prohtjeve duše, jednako kao i oslanjanje na pretpostavke, ubraja među uzroke pogreški. U suri Nedžm Uzvišeni kaže:

إِن يَتَّبِعُونَ إِلَّا الظَّنَّ وَمَا تَهْوَى الْأَنفُسُ

Oni samo pretpostavke slijede i ono za čim duše žude.(3)

Ishitrenost

Svaki sud i iznošenje mišljenja traži određen broj dokaza, i dok se ne sakupi dovoljno dokaza za jedno pitanje, svaka vrsta iznošenja mišljenja je ishitrenost i uzrokuje grešku misli. Časni Kur’an više puta ukazuje na neznatnost čovjekovog naučnog bogatstva i njegovu nedostatnost za velike odluke, a pokazivanje čvrstine u donošenju odluka smatra dalekim od predostrožnosti. Naprimjer, kaže:

وَمَا أُوتِيتُم مِّنَ الْعِلْمِ إِلَّا قَلِيلًا

A vama je dato samo malo znanja.(4)

Imam Sadik, a.s., kaže:

“Uzvišeni Gospodar je Svoje robove u dva ajeta posebno upozorio i skrenuo im pažnju. U jednom ih upozorava da ne potvrđuju dok ne budu imali znanje o nečemu (ishitrenost u potvrđivanju), a u drugom da ne odbijaju i ne poriču dok ne budu imali znanje i dok ne dođu do razine znanja i čvrstog uvjerenja (ishitrenost u poricanju). Allah, dž.š., u jednom ajetu kaže:

أَلَمْ يُؤْخَذْ عَلَيْهِم مِّيثَاقُ الْكِتَابِ أَن لَّا يَقُولُوا عَلَى اللَّـهِ إِلَّا الْحَقَّ

Zar od njih zavjet Knjige uzet nije, da će o Allahu samo Istinu zboriti.(5)

U drugom ajetu kaže:

بَلْ كَذَّبُوا بِمَا لَمْ يُحِيطُوا بِعِلْمِهِ

Dakako, oni samo poriču ono što znanjem obuhvatiti ne mogu.” (6)

Sklonost tradiciji i osvrtanju na prošlost

 Kada vidi da su jednu posebnu misao i uvjerenje prihvatala prethodna pokoljenja, čovjek ih po svojoj prirodi prihvata same po sebi, ne dajući priliku svom mišljenju. Kur’an napominje da ne prihvatamo stvari koje su prihvatali i u koje su vjerovali preci, sve dok ih ne odvagamo razumom. Poziva nas da imamo ideološku nezavisnost kada je u pitanju vjerovanje predaka. U suri Bekare u 170. ajetu se kaže:

وَإِذَا قِيلَ لَهُمُ اتَّبِعُوا مَا أَنزَلَ اللَّـهُ قَالُوا بَلْ نَتَّبِعُ مَا أَلْفَيْنَا عَلَيْهِ آبَاءَنَا ۗ أَوَلَوْ كَانَ آبَاؤُهُمْ لَا يَعْقِلُونَ شَيْئًا وَلَا يَهْتَدُونَ

A kad im se kaže: “Slijedite ono što Allah objavljuje!” – oni odgovaraju: “Ne! Mi slijedimo ono što smo naviknuli od predaka naših!” Zar doista i onda kad njihovi preci nisu ni o čemu razbora imali i kad nisu bili na Pravoj Stazi?(7)

Naklonost prema određenim ličnostima

 Sljedeća okolnost koja uzrokuje greške u razmišljanju jeste naklonost prema nekim ličnostima. Velike historijske ili savremene ličnosti, uzimajući u obzir veličinu koju imaju u dušama, utiču na misli, promišljanja, odluke i volju drugih ljudi te, ustvari, potčinjavaju i njihovu misao i njihovu volju. Ljudi razmišljaju isto kao što oni razmišljaju i odlučuju kao što oni odlučuju. Drugi u odnosu na njih gube nezavisnost misli i volje. Časni Kur’an nas poziva na misaonu nezavisnost, a slijepo slijeđenje velikana i ličnosti smatra razlogom vječne nesreće. Zato i prenosi kako će ljudi koji su na ovaj način zastranili na Sudnjem danu reći:

وَقَالُوا رَبَّنَا إِنَّا أَطَعْنَا سَادَتَنَا وَكُبَرَاءَنَا فَأَضَلُّونَا السَّبِيلَا

I reći će: “Gospodaru naš! Mi smo se pokoravali našoj gospodi i velikašima našim, pa su nas oni s Puta Pravog skrenuli.”(8)

---

(1) El-En‘am, 116.

(2) El-Isra, 36.

(3) En-Nedžm, 23.

(4) El-Isra, 85.

(5) El-A‘raf, 169.

(6) Junus, 39; Tefsir El-Mizan (arapski), sv. 8, str 304, ispod 169. ajeta sure A‘raf.

(7) El-Bekare, 170.

(8)  El-Ahzab, 67.