Mjesec Muharem otvara novu godinu u hidžretskom kalendaru, ali ne počinje slavljem – već sjećanjem, tugom i dubokom kontemplacijom. Njegova simbolika ne leži samo u tome što je prvi mjesec islamske godine, već u njegovoj neizbrisivoj vezi s tragedijom koja se dogodila desetog dana – Ašurom – u mjestu Kerbela.

Ova tragedija, u kojoj je unuk Poslanika Muhammeda, a.s., Imam Husein, sin Alije i Fatime, zajedno s članovima svoje porodice i malobrojnim pristalicama, mučenički stradao, ostavila je vječan trag u srcima muslimana svih pravaca i škola.

Muharem – Sveti mjesec i simbol moralne čistoće

U Kur’anu se spominju četiri sveta mjeseca u godini, a Muharem je jedan od njih. Njegova svetost datira još iz predislamskog doba, ali je u islamu dobila duhovni sadržaj i dimenziju. Poslanik Muhammed, a.s., nazivao je Muharem „Allahovim mjesecom“, što pokazuje njegovu posebnost u Božijem poretku vremena.

U ovom mjesecu vjernici se pozivaju na moralnu uzdržanost, post, ibadet, introspektivu i obnovu odnosa s Bogom.

Kerbela – Vrhunac istine i nepravde

Tragedija Kerbele desila se 10. Muharema 61. godine po Hidžri (10. oktobra 680. g. n. e.). U to vrijeme, vlast nad muslimanskom zajednicom preuzeo je Jezid ibn Muavija, koji je zahtijevao prisegu od svih značajnih ličnosti, uključujući Imama Huseina.

Imam Husein nije mogao dati prisegu čovjeku koji je javno kršio osnovne islamske vrijednosti. Njegova poznata rečenica:

„Jedan poput mene ne može dati prisegu jednom poput njega.“

– postala je načelo slobode savjesti i moralne hrabrosti u svim vremenima.

Imam Husein je sa svojom porodicom krenuo iz Medine prema Kufi, nadajući se podršci naroda koji su mu pisali pisma da dođe kao vođa pravde. Međutim, put ga je odveo do Kerbele, gdje je okružen vojskom Jezida, sa oko 30.000 vojnika.

Deseti dan – Dan Ašure

Nakon nekoliko dana bez vode, okruženi pod žarkim suncem pustinje, 73 Huseinovih saputnika, među kojima su bila i djeca, žene i starci, surovo su ubijeni.

Njegov šestomjesečni sin Ali Asgar pogođen je strijelom dok je bio u naručju oca.

Njegov brat Abbas ibn Ali, poznat po odanosti i hrabrosti, izgubio je ruke dok je pokušavao donijeti vodu iz Eufrata za djecu.

Sam Imam Husein je ubijen, a njegovo tijelo oskrnavljeno. Njegova glava je poslana Jezidu u Damask.

Poslije ubistva, žene i djeca iz Poslanikove porodice, uključujući njegovu sestru Zejnebu, odvedeni su kao zarobljenici. Ali baš ta Zejneba bint Ali je, u srcu dvora tiranije, stala i rekla ono što će ostati zauvijek zapisano:

„Vidjela sam ništa osim ljepote u onome što se desilo.“

(tj. ljepotu žrtve radi istine)

Poruke i naslijeđe Kerbele

Kerbela nije samo historijski događaj. Ona je vječna paradigma borbe istine protiv laži, pravde protiv tiranije, časti protiv poniženja.

Poruka Imama Huseina glasi:

„Smrt s dostojanstvom je bolja od života u poniženju.“

On je pokazao da istinska pobjeda nije u vojnom trijumfu, već u očuvanju principa. Njegov poraz u bojištu bio je moralna i duhovna pobjeda.

Danas, širom svijeta, muslimani i svi slobodoumni ljudi prisjećaju se Kerbele ne da bi tugovali pasivno, već da obnove svoj zavjet s istinom, pravdom i otporom tiraniji.

Uloga Poslanikove porodice

Porodica Poslanika, poznata kao Ehli-bejt, imala je ključnu ulogu u očuvanju duha islama. Njihova borba nije bila politička borba za vlast, već borba za moralne temelje zajednice.

Imam Husein je simbol otpora.

Zejneba je simbol časti i hrabrosti žene.

Ali Zajnul-Abidin, Huseinov sin koji je preživio Kerbelu, postao je simbol molitve, znanja i tihe revolucije duha. Ova porodica je iznjedrila nauku, duhovnost i otpor, i muslimanski svijet je duboko zadužen za njihovu žrtvu.

Putokaz u svim vremenima

Muharem nas ne poziva samo na sjećanje, već na buđenje. Na preispitivanje vlastitih stavova, odnosa prema pravdi, našeg mjesta u borbi protiv zla – makar ono bilo tiho, skriveno i svakodnevno.

Neka nas mjesec Muharem podsjeti da vrijednosti nisu stvar kompromisa. Da nepravda, koliko god moćna bila, ne može pobijediti istinu.

U vremenu kada tiranija ima različita lica – kroz okupaciju, medije, nepravdu prema slabima – Kerbela ostaje orijentir. Jer Husein nije poginuo da bi bio oplakan, nego da bi nas naučio kako se živi časno i umire dostojanstveno.