Božanska proroda – Fitret

U časnom Kur’anu čitamo:
Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, fitretu Allahovom, prema kojem je On ljude stvorio-(30:30)

Baš kao što životinjama pripadaju moći koje ih usmjeravaju u načinu
hranjenja, samoodbrane i razmnožavanja, ljudima je, uz te moći, data još jedna, koju časni Kur’an naziva “posebno stvaranje ili božanska priroda” (fitret). Ova božanska priroda usmjerava čovjeka prema savršenstvu u njegovom životu, kombinirajući materijalne i duhovne aspekte. Ta priroda, koju je Stvoritelj položio u čovjeka, nepromjenjiva je i čini da ljudi dijele zajedničke trajne karakteristike. Sklonost prema ljepoti i ljubavi, kao i sklonost prema odbacivanju neistine, ugnjetavanja, nepravde i sličnog, predstavljaju zajedničke osobine među ljudima, koje se kolektivno nazivaju njegovom’prirodom’
Te sklonosti ne nalaze se unutar ljudskog tijela; one su prisutne u njegovoj duši i svjesno ili nesvjesno usmjeravaju čovjeka prema savršenstvu. Čovjekov priroda leži u njegovoj suštini i neće se odvojiti od njega. Međutim, budući da čovjek teži ljepoti i savršenstvu, ponekad se usmjerava prema ograničenim i prolaznim ljepotama i savršenstvima, dok ostaje nesvjestan viših ljepota i savršenstava. Ponekad stvarnosti vode čovjeka na mjesto gdje apsolutna istina nije dostupna, ali u svom umu zamišlja da se kreće prema istini.
Božiji poslanici i nebeske religije imaju cilj osloboditi čovjeka od mentalnih zabluda i usmjeriti ga prema najvišim savršenstvima. Međutim, budući da čovjek ne prepoznaje ispravno svoje sposobnosti, često smatra da ljepota i savršenstvo leže negdje drugdje. Iako se ponekad okreće svojoj božanskoj savjesti i unutarnjoj prirodi, privrženost materijalnim ljepotama i svjetovnim savršenstvima često postaje prepreka u postizanju viših i vječnih ljepota.
Religija, kao način života, uspostavljena je u skladu s ljudskim stvaranjemi teži omogućavanju ljudima da uživaju u materijalnim i duhovnim ljepotama na pravedan način. Međutim, ljudi, koji često svoje postupke temelje na iskustvu i osobnoj koristi, nastoje se suprotstaviti religiji i voditi život u skladu s pogrešnim vrijednostima. U tom kontekstu, materijalna korist često se smatra sredstvom za postizanje svjetovnih savršenstava, kao što su ljepota, prosperitetiuživanje, dok mnogi ljudi zaključuju da duhovne ljepote ne postoje. To je u suprotnosti s činjenicom da unutar sebe cijene duhovne vrline, poput samopožrtvovanja, pravde, ljubavi i zahvalnosti Stvoritelju. U ovoj borbi između savjesti i privrženosti materijalnim ljepotama mnogi ljudi mogu zanemariti duhovne vrline i težiti materijalnom prosperitetu, tražeći veće uživanje i udobnost, često na račun pravde i moralnih načela.

Islamska vjerovanja – Dr.Muhamed Ali Shomali