Prihvatanje kritike

Oholost i sebičnost, očituje se na različite načine. Jedan od njih je oholost naspram kritike. Kada je savjet (kritika) izvor našeg usavršavanja u razmišljanju i djelovanju, onda nam prihvatanje savjeta i kritike pomaže u našem usavršavanju i napredovanju. S druge strane ne prihvatanje kritike je znak jedne vrste oholosti i uznositosti i stagniranja u ponoru ružnoća i nedostataka. Ponekad i najčistiji savjeti  i kritike kada dopru do oholih srca, susreću se sa neprihvatanjem i lišavaju čovjeka. Kako je to lijepo rekao Imam Ali,mir s njim.

“Između vas i savjeta postavljena je zavjesa satkana od oholosti.”

Da li ste vi sigurni da su sva vaša razmišljanja i misli ispravna i bez greške? Da li sve osobine i ponašanja pojedinaca i društva smatrate bez nedostataka? Da li vi ne smatrate da u vašim različitim postupcima, moguće je da postoje neke slabe tačke koje su skrivene od vaših očiju, ali ih drugi vide? Čovjek ponekad zbog samoljublja ili ne vidi svoje nedostatke ili ih nije svjestan, ili nije spreman da prihvati svoje nedostatke, stoga kritike i savjetovanja drugih pripisuje pakosti i neprijateljskom napadu.

“Zato što ogledalo uistinu prikazuje tvoje nedostatke, slomi sebe, lomljenje ogledala je greška.”

U jednoj porodici moguće je da supružnici imaju pogrešno ponašanje jedno prema drugom, ili ophođenje oca i majke prema malom djetetu ili mladima bude pogrešno. Ako je neko opomenut treba to prihvatiti blago i truditi se u popravljanju sebe. Ako se svi ponaosob budu trudili da prikažu nedostatke i greške suprotne strane, a sebe prikažu bezgriješnim, nedostatci i greške se nikada neće popraviti. Nepristrasnost u prihvatanju grešaka i nedostataka je pokazatelj zrelog razmišljanja.

Ponekad je moguće da mi sumnjamo u dobronamjernost i prijateljsko mišljenje nekoga i da na koncu ne obratimo pažnju na savjet ili kritiku, međutim ukoliko bi nam se dokazala dobronamjernost i prijateljsko mišljenje, ne bi sumnjali u savjet i kritiku te osobe.

Kako je rekao Ali, mir s njim.

“Najvoljeniji od ljudi tebi treba da bude saosjećajni i dobronamjerni savjetnik.”

Iako je moguće da kritikovanje i savjetovanje drugih, da nama bude gorkog ukusa, ali gorčina kritikovanja i savjetovanja je na većim stepenovima od slatkoće laskanja, varanja i obmanjivanja. Od Imama Bakira, mir s njim prenosi se predaja:

“Slijedi onoga ko te iz dobronamjernosti i savjetovanja rasplakuje, ali ne slijedi onoga ko te nasmijava u stanju kada te obmanjuje.”

Prihvatanje kritike i korigujućeg mišljenja drugih, nije jedinstveno samo za naša razmišljanja, naše vanjsko djelovanje i naše saobraćanje. U književnim djelima, nastajanju pjesama i priča i u umjetničkim djelima također obraćanje pozornosti na kritike drugih faktor je napredovanja i razvoja umjetnika, pisaca i pjesnika, nasuprot je ne obraćanje pažnje na kritike kritičara posao čovjeka neprekidno će činiti lošim i nepotpunim. Umjetnici koji prihvataju kritiku brže se razvijaju. Pjesnici i pisci koji cijene kritiku drugih upućenu njihovim djelima imaju više želje da usavršavaju svoje književne vještine.  Obratite pažnju na ovih nekoliko rečenica, da bi bio jasniji položaj i vrijednost prihvatanja kritike:

“Kritika u umjetnosti je poput prednjeg ogledala u automobile. Vozač-umjetnik- mora uz pomoć njega paziti iza svoje glave, iako ne gleda stalno u njega, jer ako bude gledao u njega skrenut će sa puta i prijeti mu opasnost od saobraćajne nesreće.”

“Umjetnost je avion. Umjetnik, pilot aviona, a kritičari pomoćnici pri letu.”

“Oholost je poput skrivene rupe na brodu, odgovorne za postepeno utapanje umjetnika.”

“Pjesnik koji se naljuti na kritičara njegovog djela je poput aviona kojem se prekinula veza sa kontrolnim tornjem.”

Još jednom prihvatanje kritike moralnih pitanja, kulture, društva i upravljanja je jamac za zdrave odnose i razvoj mišljenja i djelovanja. Ova tema je u vjerskim tekstovima pod naslovima “Savjeti i kritike”. Na kraju ovog predavanja navest ćemo predaju  od Imama Sedžada ,mir s njim,  koji govori o zajedničkim pravima koje osobe jedne zajednice imaju jedni prema drugima (U Risaletu-l-hokuk), a to su: Pravo savjetnika naspram onoga koji sluša savjet i dužnost savjetnika prema onome ko se savjetuje, predaja glasi:

 “Pravo savjetnika (i onoga ko kritikuje i opominje) je to da budeš prema njemu blag i fleksibilan, i da saslušaš njegov govor, ako ono što govori bude ispravno i na mjestu, zahvali se Uzvišenom Bogu, a ako njegova kritika ne bude u skladu sa istinom, ne prihvataj je.”

M.T.