Skip links

Iz Poslanikove s.a.v.a. pristojnosti

Božiji poslanik Muhamed s.a.v.a. je uzor imana, lijepog ahlaka, pristojnosti i lijepog ponašanja, i njegov odgajatelj je bio Uzvišeni Gospodar, pa tako Časni Poslanik s.a.v.a., kaže:

„Uzvišeni Bog je mene odgojio i podučio lijepom ponašanju.“

Tradicija Poslanika s.a.v.a. je jedna knjiga pristojnosti. Ponašanje Poslanika je najbolji primjer lijepog ahlaka i komunikacije. Zato ćemo navesti nekoliko primjera koji ukazuju na to uzvišeno ophođenje s drugima:

„Božiji poslanik s.a.v.a. kada bi god se susreo s nekim bio odrastao čovjek ili dijete uvijek bi  nazivao selam.“

Nikada nije svoje noge ispružio pred nekim. Kada bi nekoga gledao u lice ne bi ga zagledao. Nikada nije išaretio očima ili obrvama na nekoga, kada bi sjedio ne bi se uslanjao.

„Kada bi se rukavao s drugima nikada ne bi prvi ruku povukao i pustio ruku osobe s kojom se rukuje.“ Nikada hrani nije tražio mahanu.  Nikada nikoga nije vrijeđao niti je ikada ikome rekao neku ružnu riječ ili nešto što bi nekoga povrijedilo, i nikada nečiji loš postupk nije vraćao lošim. Svoj podmetač bi stavljao ispred osobe koja mu dolazi u posjetu kao znak poštovanja prema toj osobi. Od dana kada je izabran za Poslanika, pa sve do svoje smrti nikada se nije naslonio kada bi objedovao. Poklone koji bi mu drugi darivali (koliko god da je mali i beznačajan) uvijek bi ih prihvatao.  Obično je sjedio okrenut prema kibli.

Nikada nije ispružao svoja koljena ili ih raširivao pred drugima. Naspram lošeg ponašanja i drskosti nepoznatih osoba i prilikom pitanja i traženja i pričanja bio je strpljiv. Nikada nikoga nije osuđivao i ničije tajne nikada nije otkrivao.

Nikada se nije grohotom smijao.  Veoma je bio stidan i sramežljiv. Nikada nije nikoga prekidao prilikom govora. Jeo je hranu ispred sebe. Drugima bi pomagao u njihovim poslovima itd…

Imao je mnoge moralne vrijednosti i osobine koje su bile otjelovljenje njegove plemenitosti.  Pristojnost i odgoj su vaga zrelosti i svijesti čovjeka u društvu i svako vrijedi onoliko koliko je pristojan. Onime čime se mjeri vrijednost čovjeka zasigurno je njihov odgoj i pristojnost. Kada se srca mogu kupiti (pridobiti) pristojnošću i lijepim ponašanjem i kada je pristojnost pokazatelj imana i sredstvo približavanja Bogu i pristojne osobe su cijenjene i voljene među ljudima, zašto onda iz sunneta Božijeg poslanika s.a.v.a i tradicije Božijih odabranika ne naučimo šta je pristojnost?… Da, pristojnost u govoru, djelovanju, u kući i društvu, sa mališanima i odraslima, sa porodicom i strancima, na svakom mjestu i sa svima!

Moral i međuljudski odnosi

Leave a comment

This website uses cookies to improve your web experience.