1. Uvod

Hazreti Hasan ibn Ali i Hazreti Husein ibn Ali zauzimaju izuzetno važno mjesto u ranoj islamskoj historiji. Njihov značaj proizlazi iz trostruke dimenzije: porodične povezanosti s Časnim Poslanikom Muhammed a.s., njihove uloge u formiranju moralnog i duhovnog naslijeđa islama te kasnijih teoloških i političkih interpretacija njihove pozicije u muslimanskoj zajednici. Ovaj rad se fokusira isključivo na period njihovog rođenja i odrastanja, analiziran na osnovu historijskih  izvora.

2. Porijeklo i porodični kontekst

Hazreti Hasan i Hazreti Husein su sinovi Ali ibn Abi Talib, bliskog rođaka i zeta Poslanika a.s., te Fatima Zahra, njegove kćerke. Time oni pripadaju užem krugu Ahl al-Bejta (Poslanikove porodice), čiji je poseban status potvrđen kako u Kur’anu, tako i u hadisima.

3. Rođenje Hazreti Hasana

Hazreti Hasan rođen je u Medini 15. ramazana 3. godine po Hidžri (625. godine). Ovaj datum navode i sunijski historičari poput Ibn Sa‘da i Taberija, kao i šiitski autori poput Kulajnija.

Prema brojnim predajama:

• ime „Hasan“ dao je lično Poslanik a.s.,
• proučen je ezan na desno, a ikamet na lijevo uho,
• sedmog dana prinesena je akika,
• kosa novorođenčeta je obrijana, a njena težina podijeljena kao sadaka.

Ovi postupci zabilježeni su u Musnedu Ahmeda ibn Hanbela, Sunan at-Tirmizija, kao i u djelu Al-Kafi. Metodološki gledano, riječ je o predajama koje se smatraju široko prihvaćenim (mutekarib al-ma‘na), iako ne nužno mutewatir.

4. Rođenje Hazreti Huseina

Hazreti Husein rođen je 3. ša‘bana 4. godine po Hidžri (626. godine), također u Medini. Ritualni postupci vezani za njegovo rođenje identični su onima primijenjenim kod Hazreti Hasana, što se u izvorima tumači kao svjesno uspostavljanje kontinuiteta.

U oba pravca zabilježen je hadis u kojem Poslanik a.s. izjavljuje:

„Husein je od mene i ja sam od Huseina.“

Ovu predaju bilježe Ahmed ibn Hanbel, Tirmizi i drugi sunijski muhaddisi, kao i šiitski autori.

5. Odrastanje u Poslanikovom okrilju

5.1. Fizička i emocionalna bliskost

Sunijski hadiski korpusi, uključujući Sahih Buhari i Sahih Muslim, sadrže brojne predaje o svakodnevnom odnosu Poslanika a.s. prema Hasanu i Huseinu. Opisi njihove interakcije (nošenje na ramenima, produžavanje sedžde, prekid hutbe) imaju visoku hadisku vjerodostojnost.

5.2. Odgojni aspekt

Hasan i Husein su odrastali u neposrednom kontaktu s Poslanikom a.s. tokom njegovih posljednjih godina života. To znači da su:

• prisustvovali objavi i praktičnoj primjeni vjere,
• svjedočili modelu ponašanja koji je kasnije normativno kodificiran u sunnet,
• odgajani u kući koja je u islamskoj tradiciji označena kao bejtu-l-vahy (kuća objave).

Sunijska tradicija naglašava njihov etički i moralni autoritet, dok šiitska tradicija u tome vidi temelj njihove imamske uloge.

6. Hasan i Husein u okviru Ahl al-Bejta: događaj Mubahale

Kur’anski ajet o Mubahali (Ali ‘Imran, 61) ima centralno mjesto u razumijevanju statusa Hasana i Huseina. Prema tumačenjima sunijskih mufessira poput Taberija i Fakhr al-Dina al-Razija, „naši sinovi“ iz ajeta odnose se upravo na Hasana i Huseina.

Ovdje postoji potpuna saglasnost sunijskih i šiitskih izvora u pogledu historijskog identiteta učesnika Mubahale. Razilaženje nastaje tek u kasnijem teološkom tumačenju implikacija tog događaja.

7. Komparativna analiza: saglasnosti i razilaženja

Saglasnosti:

• autentičnost njihovog porijekla,
• posebna pažnja Poslanika a.s. prema njima,
• njihov status unutar Ahl al-Bejta,
• moralna i duhovna izuzetnost.

Razilaženja:

• sunijska tradicija ih vidi kao najuglednije mladiće Dženneta i moralne autoritete,
• šiitska tradicija ih vidi i kao božanski imenovane imame s posebnim stepenom nepogrešivosti.

8. Zaključak

Rođenje i odrastanje Hazreti Hasana i Hazreti Huseina predstavljaju historijski dobro dokumentiran period u kojem su oblikovani temelji njihove kasnije uloge u islamskoj historiji. Akademska analiza pokazuje da su ključni elementi njihove rane biografije zajednički prihvaćeni u sunijskim i šiitskim izvorima. Razlike koje danas postoje rezultat su kasnijih doktrinarnih razvoja, a ne neslaganja oko samih činjenica.